Ovo je jako bitna tema i izuzetno aktuelna. Mnogi govore o omladini, bave se omladinom, žele i da joj pomognu i usmjere je na pravi put – put koji će ih učiniti sretnim na ovom i budućem svijetu, korisnim za sebe, svoju porodicu i društvo u kojem žive. Nema sumnje da je uloga omladine u životu veoma značajna, jer kada je omladina valjana i čestita onda ona vodi naprijed svoj ummet i ispunjava dužnu obavezu pozivanja vjeri i promoviranja vjerskih vrijednosti i ideala. Ukoliko su oni na ispravnom putu, onda podižu svoj ummet i šire vjeru, te u nju pozivaju, jer Allah dž.š. je mladim ljudima dao tjelesnu energiju i umnu i idejnu snagu kojom daleko nadmašuju ljude u poodmaklim godinama, makar im ovi prednjačili u znanju i iskustvu, jer iznemoglost njihovih tijela, kao i slabost njihove snage, ne omogućuje im da ostvare ono što je u stanju ostvariti snažna i jaka omladina.

Otuda je i uloga mladih ashaba – drugova Allahovog Poslanika, neka je Allah s njima zadovoljan – bila ogromna i značajna. Primjeri su Abdullah b. Abbas, Abdullah b. Omer, Abdullah b. Amr b. El-As, Muaz b. Džebel, Zejd b. Sabit i drugi omladinci iz reda ashaba koji su uzimali korisno znanje i koji su ovome ummetu sačuvali ostavštinu Vjerovjesnika s.a.v.s. i drugima je dostavili. Njima se mogu priključiti i vođe poput Halida b. El-Velida, El-Musenna b. El-Harisa eš-Šejbanija i dr. Stoga je omladina iz reda ashaba r.a. imala veliku ulogu u širenju islama u smislu podučavanja Allahovoj vjeri i borbe na Njegovom putu.

Omladina u ovom vremenu je nasljednik omladine iz prvog vremena islama, ako lijepo postupaju prema sebi, ako poznaju njihov stepen i ako nose njihov emanet. Dakle, oni su nasljednici tih omladinaca iz prvih generacija. Naša vjera islam posvećuje veliku pažnju odgoju omladine, jer će oni biti odrasli ljudi u budućnosti i oni će zamijeniti svoje očeve i naslijediti ih, te preuzeti njihovu ulogu u životu.

Allah nam je kazao o Jusufu a.s. – bio je mladić. Cijela je sura dobila ime po njemu. Pa onda priča o skupini mladića koji su spomenuti u suri El-Kehf, zatim priča o Ibrahimu a.s. koji je kao mladić polomio kipove i suprotstavio se zulumu… I Vjerovjesnik s.a.v.s. usmjeravao je veliki dio svojih uputa upravo omladini. Resulullah a.s. kaže da će među sedmoricom koje će Allah dž.š. uvesti u Svoj hlad biti i mladić koji je odrastao u pokornosti i poslušnosti Uzvišenom Allahu.

Tako je rekao Ibn Abbasu r.a.: „O mladiću, ja ću te podučiti riječima: čuvaj Allaha, pa će te i On čuvati; čuvaj Allaha, pa ćeš Ga pred sobom naći; kada moliš nešto, moli od Allaha; kada tražiš pomoć, traži je od Allaha.“ (Tirmizi) Poslanik s.a.v.s. je rekao Muazu b. Džebelu r.a., koji je zajedno sa njim sjedio na magarcu: „O Muaze, znaš li ti kakvo je Allahovo pravo kod Njegovih robova, a kakvo je pravo robova kod Allaha?“ (Muttefekun alejhi). Poslanik s.a.v.s. je rekao Amru b. Ebi Selemi, svome pastorku koji je bio malodobni dječak, kada je želio jesti sa Vjerovjesnikom s.a.v.s., te njegova ruka poče kružiti po tanjiru. Vjerovjesnik s.a.v.s. ga uhvati za ruku i reče: „Približi se, sinko, spomeni Allahovo ime, jedi svojom desnom rukom i jedi ispred sebe.“ (Tirmizi)

Pred omladinom stoje samo dva puta: put dobra i put zla, tj. put istine i put zablude. Kada govorimo o omladini, mi, u stvari, govorimo o budućnosti muslimana i islama na svim prostorima. Isto tako i Allahovi neprijatelji jako mnogo ulažu na odvraćanju omladine od ove svijetle budućnosti. Zbog čega je ova borba između ove dvije strane tako jaka? Zbog toga što su i jedna i druga strana svjesne važnosti pridobijanja omladine i da put dobra učvršćuje čovjeka, daje snagu njegovom razumu i održava vitalnost i aktivnost u radu za istinu, dok put poroka i zla, lošeg društva, bestidnih filmova, otrovnih priča, knjiga koje zovu u propast, niskog i bijednog morala – oduzimaju snagu njegovom razumu, ruše vitalnost i aktivnost u radu za istinu.

Nažalost, neosporna je činjenica da je današnja omladina došla u jako tešku situaciju, a moderno doba je sa sobom donijelo nove mogućnosti i otvorilo nove vidike koji nisu bili dostupni deceniju prije. Za omladinu to znači da učenje novih stvari ili unapređenje postojećeg znanja nikada nije bilo lakše. Razlika je između onog čiji je krajnji cilj posjedovati luksuzan auto i njime bijesno krivudati naseljima, uznemiravati ljude škripom točkova, ili voziti njima prijateljicu ili prijatelja, i momka čiji cilj prelazi te granice i koji želi ostvariti pobjedu i veličinu islama i muslimana, ili pak želi biti učenjak – alim u kojeg su uprti pogledi, ili biti onaj koji poziva Allahovom dž.š. putu – daija, ili biti vaiz čije se stepenice mimbera tresu.

Razlika je između onog koji probdije noć prevrćući se u postelji tužan i žalostan zbog stanja islamskog ummeta, koji stenje danonoćno pod maljevima i udarcima, i onog koga je spopala nesanica jer ga je ona koju je srcem volio ostavila i otišla drugom, ili mu je klub za koji navija pretrpio težak poraz u sportskom natjecanju. Velika je razlika između onog koji se neumorno priprema i broji dane i noći čekajući odmor da bi otputovao u mjesta razvrata i nemorala, i drugog koji se neumorno sprema i čeka priliku da otputuje da obavi jedan od Allahovih dž.š. propisa.

Razlika je – i to koja razlika – između onog ko putuje da bi uživao drogu ili da se nađe u zagrljaju bludnica, te se vrati u svoju zemlju gubeći stid, čovječnost, vjeru, moral, novac, zdravlje, sreću, i onog koji putuje da bi pozivao Allahu dž.š., da bi vidio stanje muslimana, da bi se sa njima saživio i da bi pokušao ublažiti njihove muke i bolove. Golema je razlika između onoga koji uživa u onome što mu je Allah dž.š. dozvolio, pa je zbog toga u dobrom zdravlju, život mu je ispravan, rahatluk mu je potpun, a san mu je miran, jer je udovoljio Allahu dž.š., pa je Allah, subhanehu ve te’ala, udovoljio njemu, i onog koji se valja u postelji grijeha, a popunio je tijelo bolestima i zarazama, jer je počinio grijeh prema Allahu, subhanehu ve te’ala, i pritom je izgubio rahatluk i mirnoću, sigurnost i utjehu. Prevrće se kao da je na bodljikama, bacajući se po postelji, želeći san koji mu bježi sa očiju, jer žalost, brige i nesreće koje su mu zaokupile srce ne daju put sna do njegovih očiju.

Razlika je između onog koji je udovoljio Allahu dž.š. i onog na koga se Allah dž.š. rasrdio; pa onaj s kojim je Allah dž.š. zadovoljan – dunjaluk je u njegovim očima širok, makar živio i u tijesnom zatvoru, makar ležao u bolničkoj postelji, jer onaj s kojim je Allah, subhanehu ve te’ala, zadovoljan nema straha. A onaj na koga se Allah dž.š. rasrdi – dunjaluk mu postaje tijesan, umara ga njegov novac i stalno ga drži u strahu. Njegovo zdravlje ga vuče na činjenje nedjela. Dijete njegovo mu se čini teškom. Visoka školska sprema ga vodi u probleme. Zato je sve što mu je dao Allah, subhanehu ve te’ala, na ovom svijetu postalo uzrokom problema i patnje, jer se na njega spustila Allahova, subhanehu ve te’ala, srdžba i sve čega se dotakne postaje mu teret. „Neka te ne oduševljavaju bogatstva njihova, a ni djeca njihova! Allah hoće da ih njima kazni na ovom svijetu i da skončaju kao nevjernici.“ (Et-Tevbe, 55)

Razlika je između onog koji uživa zadovoljstvo svoga oca i majke – pa, ako želi izaći iz kuće, kaže mu majka: „Sine, neka te Allah, subhanehu ve te’ala, čuva na tvom putu“, i on je poljubi i moli Allaha, subhanehu ve te’ala, za nju i tako ode sa srcem punim zadovoljstva i radosti – i drugog čovjeka koji uđe kod roditelja ne obazirući se na njih, niti se oni obaziru na njega, a oni mole Allaha, subhanehu ve te’ala, jutrom i večerom da, ako ga ne uputi, onda neka ga uništi kako bi mogli odmoriti od njegovog zla prema njima.

Ovakvo je stanje mladića ovog momenta. Jedni su dobri, drugi su propali. Ne mogu se izjednačiti ove dvije vrste. Svaki mladić treba da zna da će svaki pojedinac odgovarati za sebe. Niko neće moći pomoći drugom, makar mu bio najbliži rođak. Neće otac odgovarati za sina, niti supružnik za supružnika, niti će sin moći za roditelja odgovarati.

Prenosi se od Ibn Abbasa r.a. da je Resulullah s.a.w.s. rekao: „Iskoristi pet stvari, dok te nije spriječilo drugih pet: život prije smrti, zdravlje prije bolesti, slobodno vrijeme prije zauzetosti, mladost prije starosti i bogatstvo prije siromaštva.“ (Bilježi Bejheki) Rekao je Resulullah s.a.w.s.: „Ni jedan čovjek na Sudnjem danu neće pomaknuti stopala ispred svoga Gospodara, dok ne bude pitan za četvero: za život – u šta ga je utrošio, mladost – u čemu je proveo, imetak – kako ga je stekao i u šta ga je trošio, i znanje – da li je radio po onom što je naučio.“

Zar nije došlo vrijeme da među našom omladinom poniknu omladinci poput Mus’aba b. ‘Umejra koji je uživanje i raskoš zamijenio žrtvovanjem za islam?! Ili omladinci poput Sejjida b. Hudajra kojem su silazili meleki dok je učio Kur’an, ili poput Abdullaha b. Ez-Zubejra – mladića postača i onoga koji je noćima u namazu bdio. O omladino, zar ne vidite da ste vi stubovi vjere i njena nada? Nekada je to bio Salahuddin el-Ejjubi i Kutuz koji je porazio Tatare, a danas je došao red na vas. Zar ne volite da budete poput Jusufa a.s., koji – iako je bio tuđinac – nije želio sramotu i poniženje, već je izabrao zatvor? Šta reći za današnju omladinu koja na javnim mjestima dobacuje muslimanskim djevojkama ili ih pokušava zavesti putem interneta, a Musa a.s. je svojim primjerom sa kćerima Šu’ajba a.s. iznio veliki dokaz protiv svih njih.

I pored svih zavjera i planova koji se kuju protiv islama i muslimana, tajno i javno, čvrsto sam uvjeren da budućnost pripada islamu i da će njegovo svjetlo obasjati cijeli svijet. To potvrđuje hadis Allahovog Poslanika s.a.w.s. u kojem kaže: „Ova vjera će stići do svakog mjesta do kojeg stižu dan i noć. Allah, subhanehu ve te’ala, neće ostaviti ni jednu kuću – zidanu ili od nečeg drugog pravljenu – a da u nju neće uvesti ovu vjeru, ponosom ponosnih ili poniženjem poniženih: ponosom kojim će Allah, subhanehu ve te’ala, pomoći vjeru islam, i poniženjem kojim će Allah, subhanehu ve te’ala, poniziti kufr (nevjerstvo).“

Glas islama, 223, R: Ahlak,  A: Enver Omerović