Ihsan je jedno od najuzvišenijih svojstava kojima islam odgaja čovjeka i uređuje njegov odnos prema Allahu, prema ljudima i prema svim stvorenjima. On ne podrazumijeva samo činjenje dobra, nego i nastojanje da svako djelo bude učinjeno na najljepši, najpotpuniji i najiskreniji način.

Zbog toga ihsan zauzima posebno mjesto u islamskom učenju: on oplemenjuje srce, popravlja ponašanje, učvršćuje međuljudske veze i širi milost, blagost i plemenitost.

Značenje ihsana u jeziku i terminologiji

1. Jezičko značenje

Ihsan je suprotnost lošem postupanju i označava činjenje onoga što je ispravno i dobro. To je glagolska imenica od ahsene, što znači: učiniti nešto lijepim, ispravnim i potpunim.

1. Terminološko značenje

El-Kefevi definira ihsan kao: „Činiti ono što koristi drugome, tako da taj drugi time postane u boljem, ljepšem ili ispravnijem stanju, kao što je nahraniti gladnog; ili da onaj koji to čini sam time postane bolji i plemenitiji.“ (El-Kefevi, El-Kulijjat, str. 53)

Es-Sa‘di kaže: „Ihsan je pružanje svake vrste koristi, bez obzira na njen oblik, bilo kojem stvorenju.“ (Behdžetu kulubil-ebrar, str. 142)

Razlika između ihsana i srodnih pojmova

1. Razlika između ihsana i in‘ama (blagodarenja)

Ihsan može biti usmjeren i prema samom sebi i prema drugima, pa se kaže: „Učinio sam dobro sebi.“ Nasuprot tome, in‘am (blagodarenje) odnosi se isključivo na činjenje dobra drugome. Zbog toga je pojam ihsana širi od in‘ama. (El-Fejruz Abadi, Besairu zebi et-temjizi I lata’ifi el-kitab el-aziz, 2/68)

Ebu Hilal el-Askari pojašnjava da se in‘am veže za odnos prema drugome, jer podrazumijeva zahvalnost koja je poput duga. S druge strane, ihsan obuhvata i odnos čovjeka prema samome sebi, pa se za onoga koji traži znanje kaže da čini dobro sebi, ali se ne kaže da sebi čini blagodat.

Ihsan podrazumijeva pohvalu (hamd), a čovjek može pohvaliti i sam sebe. Međutim, blagodat (ni‘met) podrazumijeva zahvalnost (šukr), a zahvalnost se ne upućuje samome sebi, jer ima značenje vraćanja duga, a čovjek ne može dug vraćati sebi.

Također, ihsan može obuhvatiti i ono što naizgled nosi štetu, poput Allahovog kažnjavanja stanovnika Vatre ili izvršavanja propisanih kazni, jer je svako ispravno i pravedno djelo vid ihsana, iako može sadržavati bol ili štetu. Ipak, u uobičajenoj upotrebi, izraz ihsan najčešće se vezuje za korist i dobro, pa se kaže: „Učinio mu je dobro“ kada mu je koristio, dok se ne kaže: „Učinio mu je dobro“ kada ga je kaznio.

S druge strane, blagodat se ne koristi u takvim kontekstima; ne kaže se da je neko „obdario“ drugoga time što mu je nanio bol, iako i takve stvari mogu imati konačnu korist. Tako otac čini dobro svome djetetu i kada mu daje gorak lijek ili ga podvrgava liječenju, ali se ne kaže da mu time čini blagodat. (El-Furuku el-lugavijje, str. 193)

1. Razlika između ihsana i ifdala (darežljivog davanja)

Ihsan označava lijepo i korisno djelo, dok ifdal označava korist koja prelazi osnovnu mjeru i predstavlja dodatak preko onoga što je nužno. Svaki ifdal je, dakle, posebna vrsta ihsana, ali ne i obrnuto. (Ebu Hilal el-Askeri, Mu’džemu el-furuk el-lugavijje, str. 24)

1. Razlika između ihsana i fadla (dobrote, viška)

Ihsan može biti i obavezan i dobrovoljan, dok fadl (višak dobra, posebna dobrota) nikada nije obavezan, nego predstavlja čin darivanja bez obaveze i bez nužnog povoda. (Ebu Hilal el-Askeri, Mu’džemu el-furuk el-lugavijje, str. 24)

1. Razlika između ihsana i koristi (nef‘a)

Korist može nastati i bez namjere, dok ihsan podrazumijeva svjesnu i namjernu radnju. Tako se kaže: „Neprijatelj mi je koristio svojim postupkom“ ako je želio štetu, ali je iz toga proizašla korist. Međutim, u tom slučaju se ne kaže da je učinio dobročinstvo. (Ebu Hilal el-Askeri, Mu’džemu el-furuk el-lugavijje, str. 193-194)

1. Razlika između ihsana i idžmala (lijepog postupanja)

Idžmal označava lijepo i uljepšano postupanje u njegovom vanjskom obliku. Kaže se: „Čovjek je lijepog ponašanja“, odnosno njegovo ponašanje odiše skladom i ljepotom.

Ihsan se obično vezuje uz prijedlog „prema“ (učiniti dobro nekome), dok se idžmal koristi za opis načina djelovanja, pa se kaže: „Lijepo je postupio u svojoj stvari.“

Ihsan i idžmal su slični u tome što oba zaslužuju pohvalu. Kao što čovjek može činiti dobro sebi, tako može i uljepšati svoje postupke prema sebi. (Ebu Hilal el-Askeri, Mu’džemu el-furuk el-lugavijje, uz određena odstupanja, str. 194)

Podsticanje na ihsan i pozivanje na njega

1. Primjeri iz Kur’ana Časnog

Allah, subhanehu ve te‘ala, kaže: „Allah, zaista, naređuje pravdu i dobročinstvo.“ (En-Nahl, 90)

To jest, činjenje dobra ljudima imetkom, tijelom, znanjem i drugim vrstama koristi. U to čak ulazi i dobročinstvo prema životinjama. (Es-Sa‘di, Tejsirul-Kerimir-Rahman, str. 447)

I Uzvišeni kaže: „Zar nagrada za dobročinstvo može biti išta drugo do dobročinstvo?“ (Er-Rahman, 60)

Ovo je općenit govor koji obuhvata svako čovjekovo dobročinstvo, bilo prema samome sebi ili prema drugome; za to će biti nagrađen od Allaha lijepom nagradom i sevapom. (Er-Razi, Mefatihul-gajb, 29/377)

1. Primjeri iz poslaničkog sunneta

Prenosi se od Šeddada b. Evsa, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah je propisao dobročinstvo (ihsan) u svemu. Zato, kada ubijate, ubijajte na lijep način, a kada koljete, koljite na lijep način. Neka neko od vas naoštri svoju oštricu i neka olakša svojoj životinji.“ (Muslim, br. 1955)

Poslanikove riječi: „Allah je propisao dobročinstvo u svemu“ znače: prema svemu, tj. Allah vam je naredio u svemu. Time se želi opće značenje koje obuhvata čovjeka, bilo da je živ ili mrtav. (El-Mubarekfurija, Tuhfetul-Ahvezi, 4/664-665)

1. Primjeri iz izreka selefa i učenjaka

Omer b. Abdul-Aziz napisao je pismo Abdul-Hamidu, upravitelju Kufe, u kojem stoji: „…Zaista je oslonac vjere pravda i dobročinstvo.“ (Ebu Nu‘ajma, Hiljetul-evlija’, 5/286)

Ibn Tejmijje je rekao: „Čovjeku treba da cilj bude korist stvorenjima i činjenje dobra prema njima općenito.“ (Ibn Tejmijje, Džami‘ul-mesa’il, 1/37)

Ibnul-Kajjim je rekao: „Ključ postizanja milosti jeste dobročinstvo u ibadetu Stvoritelju i nastojanje da se koristi Njegovim robovima.“ (Hadil-ervah, str. 69)

Koristi ihsana

1. Dobročinitelj biva u Allahovoj blizini i posebnoj pomoći, a svojim ihsanom stiče i Allahovu ljubav.
2. Ihsan je sredstvo napretka i uzdizanja društva, jer vodi učvršćivanju međusobnih veza i jačanju saradnje.
3. Ihsan je sredstvo za uklanjanje onoga što se nalazi u dušama od nečistoće, lošeg razumijevanja, lošeg mišljenja i sličnog. (Nadratun-ne‘im, 2/91)
4. Dobročinstvo prema ljudima jedan je od uzroka širine prsa, smirenosti i zadovoljstva duše, privlačenja blagodati, otklanjanja nevolja te uklanjanja brige i tuge.
5. Dobročinstvo prema ljudima gasi vatru zavisti i odbija neprijateljstvo.

Oblici i vidovi ihsana

1. Dobročinstvo prema roditeljima, rodbini, komšiji i u odnosu između supružnika.
2. Dobročinstvo prema siročadi i siromasima, prema najamniku i sluzi, kao i prema ljudima općenito.
3. Dobročinstvo u trgovačkim odnosima. U to spada dobročinstvo pri naplati cijene i ostalih dugova kroz popustljivost, otpisivanje jednog dijela, davanje odgode i čekanje. Isto tako, u to spada i dobročinstvo pri vraćanju duga, tako što će se dug vratiti na lijep način. I tako dalje.
4. Dobročinstvo prema onome ko čini zlo. To je jedan od najuzvišenijih oblika ihsana. Uzvišeni kaže: „Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati.“ (Fussilet, 34)
5. Dobročinstvo u govoru. Uzvišeni kaže: „I reci Mojim robovima da govore ono što je najljepše.“ (El-Isra, 53) I Uzvišeni kaže: „I ljudima govorite lijepe riječi.“ (El-Bekara, 83)
6. Dobročinstvo u raspravi. Allah, tebareke ve te‘ala, kaže: „I raspravljaj s njima na najljepši način.“ (En-Nahl, 125)
7. Dobročinstvo prema umrlima. Jedan od oblika dobročinstva prema mrtvome jeste dova za njega i klanjanje dženaze namaza. (Ibn Tejmijje, El-Fetava el-kubra, 3/49)
8. Dobročinstvo u tjelesnim poslovima očituje se u valjanom obavljanju posla, usavršavanju zanata i lišavanju svih drugih djela prevare i varanja. (Minhadžul-muslim od El-Džezairija, str. 132)
9. Dobročinstvo prema životinjama. U dobročinstvo prema njima spada da se nahrane kada su gladne, da im se ne stavlja teret koji ne mogu podnijeti, da se prema njima bude blag kada rade i da im se omogući odmor kada se umore. A kada čovjek želi da je zakolje, treba da naoštri svoju oštricu, ali ne pred njom, i ne treba klati jednu ovcu pred drugom.

Prepreke ihsanu

Neznanje o velikoj vrijednosti i obilnoj nagradi koju je Allah, subhanehu ve te‘ala, pripremio dobročiniteljima među Svojim robovima:

1. Nemar prema mnogobrojnim lijepim posljedicama ihsana.
2. Slabost bogobojaznosti, jer onaj ko spozna Allaha, subhanehu ve te‘ala, i boji Ga se, lijepo postupa prema Njegovim stvorenjima.
3. Težnja da čovjek udovolji svome egu i da se osveti za sebe, uz ostavljanje praštanja i popustljivosti.
4. Škrtost duše i prevlast sebičnosti nad njom, što je sprečava da daje drugima, da nastoji biti od koristi ljudima i da im čini dobro.

Primjeri ihsana kod vjerovjesnika i poslanika

Uzvišeni Allah kaže o Musau, alejhis-selam: „I kada on dostignu svoju punu snagu i sazrije, dadosmo mu mudrost i znanje. I tako Mi nagrađujemo one koji čine dobro.“ (El-Kasas, 14)

To jest, one koji čine dobro u ibadetu Allahu i one koji čine dobro Allahovim stvorenjima. Jedan od primjera Musaovog, alejhis-selam, dobročinstva jeste događaj kada je, po dolasku u Medjen, zatekao dvije žene koje nisu mogle napojiti svoju stoku zbog gužve oko izvora. On im je pomogao i napojio njihovu stoku bez ikakve naknade. Kasnije, kada je radio kod njihovog oca, dogovoreno je da ostane osam godina, a ako ispuni deset, to će biti dobrovoljno od njega. Musa, alejhis-selam, ispunio je punih deset godina, čime je upotpunio svoju obavezu na najljepši način.

Allah, Uzvišeni, opisao je i Jusufa, alejhis-selam, kao dobročinitelja, pa kaže: „I kad on dostiže svoju punu snagu, dadosmo mu mudrost i znanje. I tako Mi nagrađujemo one koji čine dobro.“ (Jusuf, 22)

A kada je bio bačen u tamnicu, njegovi drugovi iz zatvora opisali su ga kao dobročinitelja: „Obavijesti nas o njegovom tumačenju; mi zaista vidimo da si ti od onih koji čine dobro.“ (Jusuf, 36)

I njegova braća opisala su ga kao dobročinitelja prije nego što su saznala da im je on brat. Uzvišeni kaže: „O upravniče, on ima starog oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega; mi doista vidimo da si ti od dobročinitelja.“ (Jusuf, 78)

Jedan od oblika njegovog dobročinstva jeste i to što je oprostio svojoj braći. Uzvišeni kaže: „Oni rekoše: ”Allaha nam, Allah te je doista nad nama odlikovao, a mi smo zaista bili grješnici.” On reče: ”Danas vam se neće ništa prigovoriti; neka vam Allah oprosti, a On je od milostivih Najmilostiviji.”“ (Jusuf, 91-92)

Nepozivanje na odgovornost zbog grijeha spada u dobročinstvo. Na to ukazuju i riječi Uzvišenog upućene Njegovom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: „Zato im oprosti i preko toga pređi; Allah, zaista, voli dobročinitelje.“ (El-Maida, 13) (Tefsir Ibn Usejmin, Sura El-Maida, 1/199)

Primjeri ihsana u prijašnjim narodima

Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dok je neki čovjek išao putem, silno ga je spopala žeđ, pa je sišao u bunar i napio se iz njega. Zatim je izašao, kad ono pas dahće i od žeđi jede vlažnu zemlju. Tada čovjek reče: ”Ovog psa je zadesilo isto ono što je i mene zadesilo.” Pa je napunio svoju mestvu vodom, zatim je držao ustima, popeo se i napojio psa. Allah mu je na tome bio zahvalan i oprostio mu.“ (Bilježe El-Buhari, br. 2363 i ovo je njegov rivajet, te Muslim, br. 2244)

Prenosi se od Huzejfe, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Doista je među onima prije vas bio jedan čovjek kojem je došao melek da mu uzme dušu, pa mu je rečeno: ”Jesi li uradio kakvo dobro?” On odgovori: ”Ne znam.” Bi mu rečeno: ”Razmisli.” On reče: ”Ne znam ni za šta drugo osim da sam u dunjaluku trgovao s ljudima i bio blag prema njima – imućnome sam davao odgodu, a siromaha sam oslobađao duga.” Pa ga je Allah uveo u Džennet.“  (El-Buhari, br. 3451 i ovo je njegov rivajet, te Muslim, br. 1560)

Primjeri ihsana kod Vjerovjesnika s.a.v.s.

Od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: „Služio sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, deset godina, pa mi nikada nije rekao: ”Uh”, niti: ”Zašto si to uradio”, niti: ”Zašto to nisi uradio”“ (El-Buhari, br. 6038 i ovo je njegov rivajet, te Muslim, br. 2309)

Zato je Enes, njegov sluga, radijallahu anhu, u nastavku svog hadisa rekao: „Allahov Poslanik bio je najljepšeg ponašanja među ljudima.“ (El-Buhari, br. 6203 i Muslim, br. 2310, a ovo je Muslimov rivajet)

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: „Jedan čovjek imao je potraživanje od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u vidu deve određenog uzrasta, pa je došao da traži svoje pravo. Poslanik je rekao: ”Dajte mu.” Tražili su devu istog uzrasta, ali nisu našli osim onu koja je bila starija i bolja od nje. Tada je rekao: ”Dajte mu tu.” Čovjek tada reče: ”Dao si mi više nego što mi pripada, neka Allah i tebi dadne više.” Na to Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ”Najbolji među vama su oni koji najljepše vraćaju dug.”“ (El-Buhari, br. 2305 i ovo je njegov rivajet, te Muslim, br. 1601)

Primjeri ihsana kod ashaba

Jedan od oblika ihsana Ebu Bekra, radijallahu anhu, bio je to što je trošio na svoju rodbinu, a među njima i na Mistaha. Međutim, kada je Mistah govorio o Aiši, radijallahu anha, Ebu Bekr mu je prekinuo tu pomoć. Zatim mu je oprostio, postupajući po riječima Uzvišenog Allaha: „Neka se čestiti i imućni među vama ne zaklinju da više neće pomagati rođake i siromahe, te one koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj napustili; neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i Samilostan je.“ (En-Nur, 22)

Nakon toga mu je ponovo počeo pomagati kao i prije. (El-Buhari, br. 2661 i Muslim, br. 2770)

Od Abdullaha b. Dinara, od Ibn Omera, radijallahu anhuma, prenosi se da je on, kada bi krenuo prema Mekki, imao magarca na kojem bi se odmarao kada bi se umorio od jahanja deve, a imao je i turban kojim je vezivao glavu. Tako je jednog dana, dok je bio na tom magarcu, pored njega prošao neki beduin, pa mu je rekao: „Zar ti nisi sin toga i toga?“ On odgovori: „Jesam.“ Tada mu je dao magarca i rekao: „Jaši ovoga.“ A za turban je rekao: „Veži njime svoju glavu.“

Neki od njegovih drugova rekoše mu: „Allah ti oprostio! Dao si ovom beduinu magarca na kojem si se odmarao i turban kojim si vezivao glavu!“

A on im reče: „Ja sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: – Doista je jedan od najvećih vidova dobročinstva da čovjek održava vezu s onima koje je volio njegov otac nakon njegove smrti.“ Zatim je rekao da je njegov otac bio prijatelj Omeru. (Muslim, br. 2552)

Propis ihsana

Es-Sa‘di je rekao: „Propisani ihsan dijeli se na dvije vrste:

Prva je obavezna, a to je pravednost i izvršavanje onoga što si dužan prema stvorenjima, shodno pravima koja prema njima imaš kao obavezu.

Druga je preporučeni ihsan, a to je ono što prelazi preko toga: pružanje tjelesne, imovinske ili naučne koristi, upućivanje na vjersko dobro ili ostvarivanje neke ovosvjetske koristi.“ (Behdžetu kulubil-ebrar, str. 142)

Prema tome, ihsan (dobročinstvo) predstavlja vrhunac moralnosti i jedno od najuzvišenijih načela islamskog učenja. On obuhvata sve aspekte čovjekovog života: njegov odnos prema Allahu, prema ljudima i prema svim stvorenjima. Nije ograničen samo na činjenje dobra, već podrazumijeva da se svako djelo izvrši na najljepši i najpotpuniji način, uz iskrenu namjeru i svijest o Allahovom nadzoru.

Kroz kur’anske ajete, hadise i primjere vjerovjesnika, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te prvih generacija muslimana, jasno se vidi da ihsan nije dodatak vjeri, već njen sastavni i uzvišeni dio. On izgrađuje čovjeka iznutra, čisti njegovo srce, uljepšava njegovo ponašanje i čini ga korisnim članom zajednice.

Zato ihsan ostaje trajni poziv svakom vjerniku da čini dobro, da ga čini svjesno i iskreno, te da u svemu teži onome što je najbolje. U tome je put ka Allahovoj ljubavi, milosti i nagradi, kao i ključ uspjeha na ovom i budućem svijetu.

R: Ahlak, Glas islama 366, a: Edin Redžepović