Da se ‘najgorčiji otrov nalazi u najmanjim bočicama’, dokazala je to mala, nečasna i nepoštena zemlja Crna Gora koja decenijama sprovodi politiku nagrađivanja zločinaca i kažnjavanja njihovih žrtava, od vremena genocida nad Bošnjacima u Plavu i Gusinju, i Šahovićima koje su prekrstili u Tomaševo, do današnjih dana. Crna Gora svijetu dokazuje da će u njoj ‘crni mrak pojesti’ svakog onog ko pokuša da se, na bilo koji način, suprotstavi zlu i nepravdi, pa makar ih samo objelodanjujući svijetu.

Njena žrtva Ibrahim Čikić koji iz mraka zataškane nepravde riječima svjedoči istinu i iznosi je na svjetlo dana, poremetio je planove svojim zlostavljačima i mučiteljima da sakriju svoj mračni zločin. Zaboravili su da slijepe osobe imaju i druga čula preko kojih aktivnije komuniciraju sa javnošću. Njihova nevina žrtva Ibrahim, koji je sa još dvadesetjednim svojim nevinim drugom prošao nezapamćenu torturu u politički montiranom procesu koji su pohapšeni u policijskoj akciji ‘Lim’, na svjetlo dana je iznio istinu o njegovom zlostavljanju, a zemlja crna obraza, Crna Gora, umjesto da istraži navode ovih žrtava i zaštiti ih kao svoje građane, te rehabilituje, odlučuje se da ih sudskim, također montiranim procesima, kazni.

Diskriminatorski odnos Crne Gore prema BošnjacimaNemoralna i nelogična crnogorska sudska presuda žrtvi torture Ibrahimu Čikiću pokrenula je mnoštvo reakcija pojedinaca, udruženja i organizacija u regionu i svijetu, a neki značajni predstavnici bošnjačkih stranaka i islamske zajednice u Crnoj Gori se tako inferiorno ponašaju da se još uvijek, po ovom pitanju ne oglašavaju. U odbranu prava Ibrahima Čikića u Crnoj Gori stala je Bošnjačka demokratska zajednica (BDZ) na čelu sa predsjednikom Hazbijom Kalačem, zatim, zamjenik muftije sandžačkog za južni Sandžak i dawu hfz. Abdurahman ef. Kujević, poslanica u Skupštini Crne Gore Azra Jasavić i nekoliko crnogorskih građana iz opozicije.

Još pretprošle godine, tadašnji reisu-l-ulema IZ dr. Mustafa Cerić je poručivao crnogorskom režimu da konačno prestanu sa očitim ugrožavanjem Ibrahimovih prava. Na medijima su se objavljivali naslovi: ”Reisu-l-ulema dr. Cerić: crnogorske vlasti, pogotovo Đukanović, da prestanu zlostavljati Čikića”. Nisu prestali, nego diskriminaciju povećali.

Neki od nas koji su imali priliku živjeti i školovati se u Crnoj Gori ne mogu zaboraviti da su kao pripadnici bošnjačkog naroda, godinama, u obrazovnim ustanovama Crne Gore morali analizirati i napamet učiti Njegoševe stihove ‘Gorskog vijenca’ kojima se vrijeđa vjera islam, Poslanik Muhammed s.a.v.s., ezani i mnoge druge islamske vrijednosti. Ne mogu zaboraviti zataškavanje zločina u Bukovici, zatim na Kaluđerskom lazu kod Rožaja, otmicu i ubijanje Bošnjaka u Štrpcima, hapšenje i deportaciju bošnjačkih izbjeglica iz Herceg Novog, Bara i Ulcinja, nepravde u montiranim prijašnjim sudskim procesima, ali evo i do danas Crna Gora ne mijenja putanju diskriminatorskog odnosa prema svojim građanima Bošnjacima. Žrtve se kažnjavaju radi objelodanjivanja zločina, donose se pristrasne sudske presude na koje su bošnjačke porodice danas prinuđene ukazivati javnim protestima, kao što je na primjer nedavni protest ,,Pravda za Ismaila”. U vrijeme pisanja ovog teksta građani Rožaja protestuju i zbog gašenja nekoliko rožajskih fabrika od strane crnogorskog režima.

Crnogorska vladajuća banda koja kontrolira sudstvo…

 

‘Konvencija protiv torture’ štiti svakog građanina bez obzira na vjeru i naciju
Pitamo se, je li Crnoj Gori poznata ‘Konvencija protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajućih kazni i postupaka’ koja je u skladu s načelima Povelje Ujedinjenih naroda, u skladu priznavanja jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudskog društva bez obzira na vjeru i naciju? Zna li Crna Gora da čovjekova prava proizilaze iz njegovog dostojanstva koje je neodvojivo od njegovog bića?

Podsjetićemo čitatelje na član 5. Opće deklaracije o pravima čovjeka i član 7. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, prema kojima niko ne može biti podvrgnut torturi i surovim, neljudskim, ponižavajućim kaznama i postupcima. Generalna skupština je 9. decembra 1975. godine donijela Deklaraciju o zaštiti svih lica od torture i drugih surovih, neljudskih i ponižavajućih kazni i postupaka, a Crna Gora se pravi da ne zna za ove zakone i žrtvi nezapamćene torture donosi presudu kazne!?

Po spomenutoj konvenciji, izraz ”tortura” označava svaki akt kojim se jednoj osobi namjerno nanosi bol ili teška tjelesna i duševna patnja da bi se od te osobe ili treće osobe dobile neke obavijesti ili priznanja… Države su, inače, dužne poduzeti sve zakonske, administrativne, sudske ili druge uspješne mjere kako bi spriječile izvršenje akata torture na teritoriji pod svojom jurisdikcijom, a crnogorski režim je upravo bio organizator i realizator ovih tortura nad Bošnjacima prije dvadeset godina, da bi danas žrtve još i sudski kažnjavao, ako o njoj progovore.

Žrtve torture kao najčešće oblike fizičke torture spominju: batinjanje, elektrošokove, potapanje u vodu, gušenje, nanošenje opekotina, neki i seksualno zlostavljanje i dr., a kao najčešće oblike psihičke torture: izolaciju, prijetnje smrću žrtve ili članova njene porodice, ponižavanje, lažno pogubljenje, prisustvovanje mučenju drugih žrtava itd. Ibrahim Čikić je u knjizi ,,Gdje sunce ne grije” naveo skoro sve ove oblike torture nad njim i njegovim drugovima u patnji i umjesto da se Crna Gora pobrine o njihovoj zaštiti i rehabilitaciji, ona ih sad kažnjava što ne učestvuju u zataškavanju mučenja.

Bošnjačke žrtve torture nisu prepuštene samima sebi
Ali, nek zna naš brat Ibrahim i ostale žrtve torture crnogorskog režima da nisu sami! Nakon svega što se svima nama dogodilo u Bosni i regionu, naš životni moto je postao: ,,Svaki Bošnjak odgovoran je za drugog Bošnjaka!”

Nećemo Vas bošnjačke žrtve torture nikad više prepustiti Vama samima. Uz Vas smo! Borit ćemo se svim zakonskim sredstvima i metodama da Evropi i svijetu ukažemo na istinu i borit ćemo se za zaštitu Vaših ugroženih prava, nadajući se da i u tamnoj Crnoj Gori postoji tračak svjetla, neka mala žeravica pravde koju nose izuzeci iz pripadnika crnogorskog naroda, koliko god takvih malo bilo i koliko god njena svjetlost mala bila.

Nadamo se da će jednom doći dan kad će i Bošnjake u Crnoj Gori sunce konačno ugrijati, a do tada, koliko možemo i kako umijemo, štitit ćemo jedni druge ispod tamnih oblaka nepravde i patnje nadvijenim nad bošnjačkim narodom.