Islam, vjera nauke i napretka

Muslimani su nekada nosili baklju upute i znanja dok je Zemlja tumarala u tminama neznanja. Muslimani su postavili terazije pravde dok su ostali narodi dizali bič tiranije. Muslimani su oživjeli srca vjerovanjem, razum znanjem i sve ljude slobodom i civilizacijom. Muslimani su izgradili gradove i civilizacije.

Da li su se uzvišeni ideali ljudi ostvarili u bilo kojem društvu osim u muslimanskom? I da li svemir poznaje ljudsku zajednicu, osim naše, koja je izgrađena na plemenitom moralu, istinoljubivosti i davanju prednosti drugima nad sobom? Nijednu stvar nismo radili niti ostavljali, niti bismo ustali niti sjeli, niti otišli niti došli, osim radi Allaha. Ko će pobrojati naša dostignuća u nauci?

Naša je vjera očita i sjajna istina, bez zastora, skrivenosti i tajni, jasna poput sunca, pa zar u tome nema pouke? Nama pripada budućnost ako se vratimo svojoj vjeri!

Doprinos muslimana civilizaciji i nauci

Islamska civilizacija zbližila je čovjeka s Gospodarom, povezala Zemlju s nebesima, ovaj svijet potčinila budućem, spojila duh i materiju, uspostavila ravnotežu između razuma i srca, napravila spoj između nauke i vjerovanja. Zahvaljujući tome, islamska civilizacija dala je veliki doprinos razvoju svjetske civilizacije.

Pravna nauka brzo se razvila kod muslimana. U Medini, još prije 14 stoljeća, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uspostavio je islamsku državu i postavio prvi građanski ustav u povijesti i on je poznat kao Medinska povelja.

U ovom ustavu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potvrdio je miran suživot između pojedinaca i različitih društvenih grupacija i vjera, i brinuo se o pravima manjina, što nije bilo poznato prije tog perioda. Neke od tačaka Medinske povelje su:

• Vjernici, zaista, neće ostaviti svog člana pod teretom obaveza (duga i porodice), a da ga uz dobročinstvo ne pomognu.
• Bogobojazni vjernici trebaju biti protiv nasilnika među njima, ili onog ko čini bilo koju vrstu nasilja, grijeha, neprijateljstva, ili smutnje među vjernicima. Svi moraju biti protiv takvog makar on bio dijete nekog od njih.
• Ova povelja neće zaštititi nasilnika i grešnika i osloboditi ga odgovornosti.
• Oni jevreji koji su članovi naše države, stječu pravo na našu pomoć i podršku. Niko im neće nepravdu činiti, niti nekom pomoći protiv njih.
• Među njima (potpisnicima povelje) mora biti međusobno potpomaganje protiv onog ko napadne Jesrib (Medinu).

U vrijeme kada su se narodi gušili u neznanju i nepravdi, mučili ljude, spaljivali nedužne žene, živjeli u nečistoći preplavljeni raznim bolestima, islam se kao vjera pravde i milosti širio na sve strane svijeta, prenoseći svjetlo znanja i istinske vrijednosti. Osnivani su univerziteti, škole, otvarane brojne biblioteke. Cvjetala je nauka, izgrađivane su prelijepe građevine, javna kupatila, popločane ulice.

Najstariji univerzitet na svijetu osnovala je žena muslimanka, još davne 859. godine u Maroku, dok je ženi sa Zapada trebalo oko hiljadu godina nakon toga da se izbori za pravo studiranja. Na tom univerzitetu studirali su i nemuslimani, između ostalih i Gerbert iz Francuske, koji je kasnije postao papa Silvester II. (Dictionary of African biography, 2012)

Robert Briffault, francuski hirurg i socijalni antropolog, kaže: “Ono što mi danas zovemo naukom nastalo je kao rezultat novih metoda eksperimenta, promatranja i mjerenja koje su u Evropu donijeli Arapi. Moderna nauka je najznačajniji doprinos islamske civilizacije, koji je dostupan svima, bez obzira na spol, rasu, kastu, vjeru ili naciju.” (The making of Humanity)

Sve do 17. vijeka radovi muslimanskih naučnika su na mnogim evropskim univerzitetima korišteni kao udžbenici. Osim toga, na račun islamskih učenjaka mnogi zapadnjaci postali su slavni fizičari, matematičari, hemičari i drugo, dok se islamski učenjaci i ne spominju.

Muslimani su svjetlom islama izveli Evropu iz “mračnog doba”, i može se bez imalo pretjerivanja reći da je susret Evrope s muslimanima i muslimanskom civilizacijom pokrenuo evropsku renesansu.

Na kraju, najveći doprinos islama je sam islam, jer islam kao vjera i njegov zakon štite čovječanstvo od društvenih bolesti, daje mu smisao, moralan život i odgoj, i upućuju ga na sve ono što koristi čovjeku i na ovom i na budućem svijetu.

Islam je spas za cijelo čovječanstvo

Međutim, pitanje koje se danas često postavlja jeste zašto su muslimani u jednom povijesnom momentu prestali napredovati na polju nauke i tehnologije.

• Postoje mnogi faktori, interni i eksterni, koji su izazvali njihovu stagnaciju i nazadovanje. Ukratko, stagnacija muslimana nije bila uzrokovana nemoći islama da nudi nove ideje i programe, niti je bila iscrpljena duhovna snaga izvora na kojima se temeljila ta civilizacija. Radilo se o odstupanju od temeljnih izvora islama. Kad su se muslimani počeli udaljavati od izvora islama, bilo svojevoljno ili prisilnim sistemima, tada počinje period njihove dekadencije i propasti.
• Zatim “civilizovani” Zapad i drugi omeli su ih u njihovom daljem napretku. Barbarska razaranja pogodila su dva islamska glavna intelektualna centra: Bagdad na istoku i Kordobu i Granadu na zapadu. Mnoge biblioteke sa stotinama hiljada knjiga i rukopisa, zajedno sa ovim gradovima, su spaljene. Ubijeno je na milione muslimana, a mnogi su nasilno i pokrštavani. Pokolji nisu poštedjeli ni naučnike. Ono što je stvarano stoljećima, barbari su uništili za nekoliko dana.

Kako da muslimani povrate ugled?

S Kur’anom i Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, muslimani su postali najčasniji ljudi, kad su prihvatili Kur’an kao vodilju, a Poslanika za svoga vođu. Kada su se, međutim, udaljili od njih, postali su plijen najnižih naroda, što im je kazna na oba svijeta za to što su napustili svoje najviše vrijednosti.

Ako muslimansko društvo danas nema dovoljno snage, tome nije uzrok islam, već udaljavanje od islamskog načina života.

Dakle, trenutačno stanje muslimana nije dokaz protiv islama, već je obratno — islam je dokaz protiv muslimana. Islam poziva muslimane jedinstvu, a oni se razjedinjuju i razilaze. Islam ih poziva obrazovanju i znanju, a oni su se udaljili od njega. Islam ih poziva korisnom radu i odbrani, a oni spavaju i ljenčare. Islam ih poziva pravdi, a oni su nepravedni jedni prema drugima. Islam ih poziva lijepom ponašanju, a oni se prikloniše nemoralu i nekulturi. Islam ih poziva ekonomskom korištenju zemaljskih resursa, a oni su nemarni prema tome.

Dakle, problem današnjih muslimana nije to što zaostaju za Zapadom, već što zaostaju za islamom!

A što se tiče naših prethodnika, koji su bili iskreni u vjeri, i koji se odazvaše pozivu Gospodara — oni su bili najbolja generacija ljudi koja se pojavila na zemaljskoj kugli. Oni su uspostavili najveću civilizaciju u povijesti ljudskoga roda.

Uzvišeni Allah kaže: “Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni samoga sebe.” (Er-Ra’d, 11)

Dakle, muslimanima današnjice ugled će povratiti i donijeti isključivo isto ono što je donijelo ugled prvim muslimanima, a to je vraćanje islamu i njegovom praktikovanju u potpunosti, na način kako su to razumjele i radile prve čestite generacije.

UVOD

Hvala Allahu Koji nas je uputio i Koji nas vodi Pravim putem. Bez Njegove upute i blagodati sigurno bismo zalutali. Niko nije upućen samo zato što su mu preci bili muslimani, ili zato što je rođen u muslimanskoj zemlji, ili što je rođen pored Kabe. Da je to mjerilo Ebu Džehl bi bio musliman. Nisu upućeni čak ni neki za koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, či- nio dovu Allahu da ih uputi. Uzvišeni Allah mu šalje odgovor: „Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put ono- ga koga ti želiš uputiti, – Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći.“ (El-Kasas, 56)

Zato, molimo Allaha da nas učini muslimani- ma u ovom vremenu, u ovoj državi, u ovom di- jelu svijeta. Razvoj situacije u svijetu je takav da su mnogi muslimani prinuđeni napustiti svoje domovine, zavičaje i porodice i svojevoljno stati pod čizmu nevjernika u zapadnim državama. Ali, sve se događa Allahovom voljom i u skla- du sa Njegovim planom.

MISLIMO DA JE LOŠE, A ONO BUDE DOBRO

Allah je znao da u mnogim zemljama ne bi bilo imana, da se u tim gradovima Allahovo ime nikada ne bi izgovaralo, da u tim mjestima ne bi bilo mesdžida za obožavanje Allaha Uzvišenog, da se tamo nikada Kur’an ne bi učio niti bi postojao neko ko se boji Allaha da nije muslimana doseljenika, koje je Allah sa svrhom poslao tamo. Njihovim sebebom Allahova je Riječ postala dostupna svima, pa su mnogi nevjernici postali muslimani, uključujući i mene. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok islam ne uđe u svaku kuću koju Sunce obasjava (od istoka do zapada).”

To se desilo. Istinu je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Mnogi koji su otišli na Zapad trbuhom za kruhom nisu mnogo vodili računa o islamu. Većini nije bio cilj spašavanje vjere. To je svima poznato. Ljudi su dolazili vodeći računa samo o dunjaluku, tražeći politički azil, potpunu slobodu ponašanja, bolji standard života. Ništa od toga ne bi bilo problematično ako bi ljudi sa sobom, u svojim prsima, nosili islam i namjeru da prakticiraju Allahove propise gdje god se našli. Nema ništa loše u potrazi za boljim standardom života ukoliko nam je Allahovo zadovoljstvo ispred svih ostalih, ukoliko nam je nijet da u toj nevjer[1]ničkoj zemlji Allahu padamo na sedždu.

SJETITE SE ALLAHOVIH BLAGODATI

Allah je dao ono što ste tražili. Imate bolji kvalitet života. A sjećate li se kada ste bili nejaki? Sjećate li se kada ste bili potlačeni i kada ste se bojali da će vas ljudi opljačkati, nasilje vam učiniti i u zatvore vas pobacati? Sjećate li se u kakvom ste stanju bili, vi ili vaši očevi, u zemljama odakle ste došli? Dozvali ste Allaha, pa vam se On odazvao. Izveo vas je na put sigurnosti. Spasio vas je od ruku silnika. Učinio vas je sigur- nima i jakima. Dao vam je sve zašta ste Ga molili. Dao vam je kuće i automobile, dao vam je sigurne prihode, dao vam je novac i nekretnine. Omogućio vam je da možete slobodno izražavati svoje mišljenje. Sve vam je dao. Kada ste bili u nevolji obećali ste: “Allahu moj, ako me izbaviš iz ovoga, zavjetujem se da ću samo Tebe obožavati, Tvoju vjeru širiti i Tvoj pokoran rob biti.” Eto, Allah vam je dao sve što ste tražili. Ujedno, dodijelio vam je misiju koju ste zaboravili! To je kao primjer kralja koji pošalje izaslani[1]ka u neko mjesto da dostavi kraljevu poruku tamošnjim ljudima, a izaslaniku se toliko svidi to mjesto da zaboravi prenijeti kraljevu poruku. Šta će se desiti sa izaslanikom kada kralj pošalje svoje ljude da ga vrate nazad? U najboljem slu[1]čaju, bit će bačen u zatvor. Allah vas je, muslimani na Zapadu, izbavio iz zemalja u kojima vladaju diktatori i silnici i poslao vas u zapadne zemlje – sa misijom. Kada vas Allah pozove nazad, preko Svoga izaslanika (Meleka smrti), šta će se desiti sa vama ukoli- ko niste obavili misiju sa kojom ste poslani na Zapad? Mnogi će biti bačeni u džehennemsko zatočeništvo. O tome želimo pričati u ovom predavanju – o muslimanima koji žive na Zapadu, koji uživaju u izobilju hrane, koji žive u raskošnim kućama i koji mogu sebi priuštiti bolje obrazovanje i sa- vremenu tehnologiju. Samo muslimani koji žive na Zapadu imaju bolje uslove života nego više od četiri milijarde ljudi na svijetu. Uprkos blagodatima tehnologije i napretka, ljudi na Zapadu žive poput životinja. Žene sklapaju brakove sa ženama, muškarci sa muškarci[1]ma, svećenici siluju dječake u sred crkava… Kakva su to stvorenja? To su civilizirane, napredne, sofisticirane, inteligentne, moćne… životinje! Allah je dao da živimo u takvom okruženju da bismo tim ljudima pružili alternativu kroz nor[1]malno i lijepo ponašanje.

POŠTOVANJE PREMA ULEMI

Nemam namjeru govoriti vam o nečemu novom. Jer, da budem iskren, ja nisam islamski učenjak. Ja sam samo učenik učenika, koji je učenik jednog drugog učenika, koji je učenik jednog učenjaka. Moje je samo da prenesem znanje koje sam čuo od njih. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Prenesite od mene, pa makar jedan ajet.” Neki misle da ja, Halid Jasin, držim dobra pre[1]davanja. Neka pored mene sjedne pravi islamski učenjak, pa ćete vidjeti ko je Halid u odnosu na alime. Niko. Halid pred njima nije dostojan izgovoriti ni jednu jedinu riječ. Oni su deset ili petnaest godina proveli proučavajući samo jednu islamsku disciplinu. Pa ko smo mi da pred njima izgovorimo bilo šta!? Ovo što vam govorim samo je radi savjeta. Trudim se govoriti jednostavnim riječima kako bi me omladina što bolje razumjela.

SRŽ IZAZOVA

Ne može se tek tako govoriti o globalnim izazovima muslimana na Zapadu prije nego što se pozabavimo individualnim izazovima. Čime nas je Allah zadužio i kakve nam je emanete osta- vio? Kako ćemo reformirati cijelo društvo ako ne krenemo od sebe? Zar mislite da su musli- mani preslabi da bi vodili svijet? Onda ne vje- rujete u riječi: „La havle ve la kuvvete illa billa- hil-‘alijji-‘azim / Nema snage ni moći, osim kod Allaha, Svevišnjeg, Uzvišenog.“ Allah čini ono što On hoće. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je obavijestio koje riječi su Allahu najdra[1]že dok tavafimo oko Kabe. Ljudi dok čine tavaf izgovaraju razne zikrove. Neki su neispravni, a neki su u skladu sa Sunnetom. Među ovima koji su ispravni postoje različiti stepeni. Zikr koji je na najvećem stepenu kod Allaha glasi: „Subha[1]nallahi vel-hamdu lillahi ve la ilahe illallahu va[1]llahu ekber. Ve la havle ve la kuvvete illa billa[1]hil-‘alijjil-‘azim. / Slava Allahu. Sva hvala pripada Allahu. Nema božanstva osim Allaha. Allah je najveći. Nema snage, niti moći, osim kod Allaha, Svevišnjeg, Uzvišenog.“ Muslimani koji ove riječi čuvaju u svojim srcima nikada neće biti poraženi. Uzvišeni Allah može, sebebom Svojih stvorenja, Svojih dobrih robova ili naizgled nasumičnih događaja, promijeniti izgled cijeloga svijeta.

Glas islama, 260, Preveo: Senad Redžepović