Mejmun ibn Mihran, rahimehullah, o samoobračunu (muhasebi) kaže: “Vjernik neće postići visine bogobojaznosti ukoliko vlastiti nefs ne bude kontrolirao sa jednakom pažnjom s kakvom vodi računa o potrebama svoga odijevanja i ishrane.”

Razumijevanje čvrstog uvjerenja

Veliki Poslanikov, alejhi selam, ashab Abdullah ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Jekin (čvrsto uvjerenje) je da ne udovoljavaš ljudima srdeći Allaha, da ne zahvaljuješ nikome na onome što ti je samo Allah dao i da ne koriš nikoga zbog onoga što ti Allah nije dao. Zaista, nafaku ne može opskrbiti pohlepa pohlepnog, niti je spriječiti mržnja mrzitelja. Allah Uzvišeni, Svojom pravednošću, znanjem i blagošću, učinio je da smirenost i olakšanje budu u nepokolebljivom uvjerenju i zadovoljstvu, a briga i tuga u sumnji i nezadovoljstvu.” (Ibn Ebi-d-Dunja, Kitabu-l-jekin)

Dova kojom se postiže najveći dobitak

Bio je jedan od dobrih tabi’ina po imenu Zejd el-A’sam. Dok je stajao u namazu pala je na njega mala platnena kesica. Pogledao je u nju i našao zapisano: “O Allahu moj, molim Te za čvrsto ubjeđenje istinoljubivih, iskrenost onih koji su uvjereni, primljena djela pokornih, bogobojaznost činioca dobrih djela, čistoću molitvi skrušenih, poniznost pobožnih u  ibadetu, želju za povratkom Tebi onih koji se nadaju, težnju Tebi onih koji se vraćaju i da me obuhvatiš Svojom milošću zajedno sa živima koje opskrbljuješ.” (Ibn Ebi-d-Dunja, Kitabu-l-jeqin)

Kako sačuvati učinjeno dobro djelo

Imam Ebu Hamid el-Gazali, rahimehullah, rekao je: “Allahov, dželle šanuhu, iskreni rob treba svoje učinjeno dobro djelo sačuvati od deset stvari: od dvoličnosti (nifak); od pretvaranja (rijaluk); od pokvarenog nijjeta; od samohvalisanja; od uznemiravanja drugih ljudi (ezijjet); od kajanja što se učinilo dobro djelo; od samodivljenja zbog učinjenog dobra (‘udžb); od želje za ponavljanjem ranije urađenog ružnog djela (hasret); od potcjenjivanja učinjenog dobrog djela; od bojazni kritike ljudi što se učinilo dobro djelo.”

Sjećanj na smrt

Učenjak Abdullah Alevi el-Haddad, rahimehullah, nabrojao je razne koristi koje podsjećaju čovjeka na smrt i njen skori dolazak. Neke od tih koristi su:

“Ostavljanje dugih nadanja; ravnodušnost naspram dunjaluka; zadovoljenje sa neznatnim i neophodnim; stalna želja za Ahiretom; pripremanje dobrim djelima za vječnost; čuvanje od grješnih djela; ne suprotstavljati se Uzvušenom Allahu; činjenje tevbe; iskreno kajanje za učinjeni grijeh i ne ponoviti ga više; stalna okrenutost srcem i dušom Allahu, dželle šanuhu.”

Spomenuo je Abdullah Alevi el-Haddad i štete od zaboravljanja na smrt: “Stalno življenje nade za dugim životom i uživanjem; ljubav prema dunjaluku; pohlepa za velikim imetkom; naslađivanje raznim užitcima; obmanutost ovosvjetskim ukrasima i izazovima; odgađanje pokajanja; lijenost u vršenju propisanih vjerskih dužnosti i dobrih djela.”

Imam El-Gazali, rahimehullah, upozorava na zaboravljanje neminovnosti smrtnog časa: “Ne zaboravi da ti je smrt blizu, da će ti prekinuti sve tvoje planove i nećeš moći ništa više uraditi te da ćeš dugo žaliti što si bio u zabludi.”

Znakovi sreće kod mu’mina

Imam Eš-Šatibi, rahimehullah, navodi mnogobrojne znakove sreće kod vjernika: “Olakšano činjenje ibadeta; slijeđenje Poslanikovog, alejhi-s-salatu ve-s-selam, sunneta i raznih preporučenih djela; druženje sa pobožnim ljudima; lijepo ponašanje prema ljudima; činjenje dobra svim Allahovim, dželle šanuhu, stvorenjima; briga za muslimane; pravilno raspolaganje vremenom.” (El-I’tisam)

Suština blagog govora i druženja sa ljudima

U svom Tefsiru Kur’ana šejh Muhammed Salih el-‘Usejmin, Allah mu se smilovao, protumačio je slijedeći ajet:

“Pa zahvaljujući Allahovoj milosti ti si bio blag prema njima. A da si bio grub i tvrdog srca, oni bi se razišli od tebe.” (Alu ‘Imran, 159)

“Osnova je da se čovjek treba družiti sa dobrim i pobožnim ljudima, jer ga oni pomažu u pokornosti Allahu, dželle šanuhu. Međutim, ako su neki od njih grubi, oštri i lošeg ponašanja i zbog toga su nepristupačni i uznemiravaju ljude, tada čovjek ima opravdanje udaljiti se od toga. To nije zato što mrzi dobro, nego što bježi od lošeg ponašanja drugih.”

Mudri savjeti hazreti Omera r.a.

– Požurite da svojoj djeci date lijepe nadimke, kako vas ne bi preteklo davanje ružnih nadimaka.

– Tri su stvari pogubne po vjeru: greška učenjaka, raspravljanje licemjera o Kur’anu i zabludjeli vladari.

– Ko nema tri odlike, neće mu koristiti njegov iman: blagost kojom uzvraća džahilu na njegovo neznanje, pobožnost koja ga odvraća od harama i lijep odgoj kojim se ophodi prema ljudima.”

Načini zaštite vjernika od dunjaluka

U vjerodostojnom hadisu koji prenosi Ebu Katade el-Haris ibn Rib’i, radijallahu anhu, Muhammed, alehi selam, je rekao: “Zaista Uzvišeni Allah štiti Svoga vjernog roba od dunjaluka, a voli ga, kao što vi štitite svoga bolesnika od hrane i pića, bojeći se za njega.” (Tirmizi)

Ibnu-l-Kajjim el-Dževzi, rahimehullah, kaže: “Od Allahove, dželle šanuhu, milosti je i to što je Svojim vjernim robovima učinio dunjaluk tijesnim i zamornim, kako se ne bi za njega vezali, niti se u njemu smirili, nego da žude za vječnim življenjem u Džennetu i Njegovoj blizini. Zato ih ka tome vodi bič iskušenja i ispita: uskraćuje im se da bi im se dalo, iskušavaju se da bi bili izliječeni, usmrćuju se da bi bili proživljeni.”

Čime se postiže spremnost za Džennet

Neserabadi, rahimehullah, rekao je: “Izvršavanjem farzova postiže se bliskost kod Allaha, dželle šanuhu; slijeđenjem sunneta Allahovog poslanika, alejhi selam, postiže se spoznaja; obavljanjem nafila ulazi se u tajne ljubavi prema Allahu, dželle šanuhu.”

Mejmun ibn Mihran, rahimehullah, o samoobračunu (muhasebi) kaže: “Vjernik neće postići visine bogobojaznosti ukoliko vlastiti nefs ne bude kontrolirao sa jednakom pažnjom s kakvom vodi računa o potrebama svoga odijevanja i ishrane.”

Ebu Sulejman Darani, rahimehullah, veli da je ljudsko svođanje računa sa samim sobom najbitnija stvar između njega i Uzvišenog Gospodara, iz razloga što čovjeku omogućava spoznaju stanja svoga srca i ispravki svojih nedostataka.

Kada su Zu-n-Nuna Misrija, rahimehullah upitali: “Posredstvom kojeg djela će vjernik ući u Džennet”, on je nabrojao petoro: “Ustrajnost na Pravom putu; idžtihad bez grešaka; svjesnost o stalnom tajnom i javnom bdijenju u ime Allaha, dželle šanuhu; spremno očekivanje smrti; svođanje računa sa svojim egom prije nego nastupi Dan obračuna.”

GLAS ISLAMA 367, r: duhovnost, a:mr. Muharem ef. Omerdić