Jedna predaja govori o tome kako je neki čovjek došao kod Omera r.a. i požalio mu se na nepo slušnost sina. Omer r.a. pozva njegovog sina i upita ga o razlogu neposlušnosti. Mudri dječak odgovori: „O vlada ru pravovjernih, mi znamo dužno sti djece prema roditeljima, ali ne znamo koje su dužnosti roditelja prema djeci.“ Reče Omer r.a.: „Duž nost roditelja je da djetetu izabe re dobru majku, da mu da lijepo ime i da ga pouči Kur’anu.“ Dječak reče: „Moj otac mi od toga nije ništa dao: niti mi je izabrao dobru majku, niti me je poučio Kur’anu, zove me imenom životinja.“ Onda mu Omer reče: „Ti si neposlušan prema tvome sinu, a ne on prema tebi.“ Dužnost roditelja prema djetetu je da mu otac izabere dobru majku, a majka da izabere za svoga muža dobrog čovjeka. U takvoj porodici se djeca odgajaju u duhu islama. Na taj način se učvršćuje porodica, a time i društvo jača i u njemu nad vladava lijep moral. „Islam je počeo na pojedinci ma i završit će se na pojedincima. Blago se tim pojedincima.“ (Muslim). Časne i čiste duše koje stre me Uzvišenom Allahu dž.š. vole svojstva potpunosti. Najdraže stva ri su im: znanje, hrabrost, čednost, plemenitost, dobročinstvo, strplji- vost i postojanost. Zbog toga im ova svojstva najviše odgovaraju. Suprotno ovome su prezrene duše koje teže niskim prohtjevima i koji- ma navedena svojstva nisu draga. Toplina ljubavi je neophodna da život dobije „dušu“ i postane lijep i ugodan. Kuća bez ljubavi, ma ko- liko dobro organizirana i uređena, ne ispunjava svoju svrhu. Među- sobna ljubav i pažnja su istaknu- te osobine porodice i ta osjećanja drže na okupu njene članove. Pri- sutnost ljubavi, ili pak njen nedo- statak, ima veoma snažan uticaj na živote djece, tj. na njihove mental- ne sposobnosti, lahkoću govora i pogled na svijet. Zbog toga islam naglašava važnost ispoljavanja lju- bavi u porodici, naročito prema djeci. Božji Poslanik a.s. je rekao: „Svako dijete je rođeno u ispravnoj vjeri, pa ga roditelji učine Jevrejem, kršćaninom ili vatropoklonikom.“ (Buhari). Islamski odgoj naglašava obavezu poštovanja djeteta i nje- gove ličnosti, te zabranu njegovog ignoriranja i omalovažavanja samo zato što je dijete. Prema djetetu treba se ophoditi ljubazno i blago naklono, što potvrđuje i činjenica da je Allahov Poslanik s.a.v.s. nazi vao selam djeci pored koje bi prola zio, a u tome su se za njim povodili i njegovi ashabi. U jednom hadisu Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže: „Nije od nas onaj koji ne poštuje odrasle i koji nema samilosti prema djeci.“ Period odgoja djeteta u islamu počinje od samog rođenja, dok si stemsko obrazovanje počinje kada dijete dostigne period zdravog rasuđivanja, a to je doba između šeste i sedme godine života. Narav no, ne postoji ništa što bi sprečava lo da taj početak bude i ranije uko liko se ustanovi da je to opravdano i u interesu djeteta. Međutim, zna nost je utvrdila da se razvoj vida, na primjer, upotpunjava u šestoj godini života, dok je prije toga di jete ili kratkovido ili dalekovido, što bi moglo biti dovoljno opravdanje za otpočinjanje sistemskog obra zovanja u ovom životnom dobu. Uz to trebamo naglasiti djetetu da smo mi njegovi roditelji, da nas treba slušati i tako će Allah biti za dovoljan njime. Koliko puta smo vidjeli frustrirane mame koje po kušavaju naučiti dijete poslušnosti, govoreći mu: „Ne idi tamo, tamo je mrak, ponijet će te Gušo, tamo je tmuša i nikad ne znaš šta može biti tamo.“ Ili: „Znaš li šta vještice rade maloj, nestašnoj i neposlušnoj djeci” i sl. Ako je dijete neposlušno ili se loše ponaša, roditelji treba da znaju kako da reagiraju. Reakcija treba da bude umjerena, bez vike i dreke na dijete. Smirenost će vam pomoći da donesete pravu odluku u datoj situaciji, a vašem djetetu će omogućiti da čuje ono što mu govorite. Mnogi roditelji su ubi- jeđeni da je kazna djeteta srž dis- cipline. U nekim neposlušnostima djeteta i jeste, ali stalnim kažnja- vanjem dijete postaje imuno na kazne i počinje da reagira agresi- jom ili povlačenjem u sebe. Naje- fikasnija kazna djetetu je da osjeti posljedice svoga ponašanja, npr. ako je udarilo drugo dijete neće- mo mu dozvoliti da se kasnije igra sa njim. Nikada ne prijetiti djete tu nečim što nećemo niti možemo uraditi ako nešto loše uradi ili nije poslušno, npr: „Nikada ti više neću kupiti čokoladu. Nećeš više nikada igrati omiljenu igricu“ itd. Ovakvim postupkom ćemo samo uznemiriti dijete, a i izgubiti svoj autoritet. Da bi naučili dijete lijepom po našanju i Sunnetu, moramo ga sami prakticirati. Nije dovoljno da tjeramo dijete da uči o vjeri ako sami to ne činimo. Trebamo se oba zrijeti na naš sopstveni način živo ta u kući, prilikom jela, odijevanja, naše navike itd. Razlog odgajanja djece po Kur’anu i Sunnetu ne bi trebao biti ništa drugo već da od gojimo generacije muslimana sa jakim imanom i poslušne Allahu i Njegovom Poslaniku s.a.v.s., onako kako su nam to pojasnili ashabi. Oni su živjeli i umirali u ime Allaha i zbog takvog imana zaslužili su Alla- hovu milost. Odgoj djece je obaveza oba ro- ditelja – oca i majke. Oboje moraju biti potpuno usklađeni sa vrijed- nostima i ponašanjem koje žele da njihovo dijete razvije. Npr. ne mo- žemo učiti dijete stidu, skromnosti i da voli islamsku odjeću, ako jedan roditelj želi da njegova kćerka nosi hidžab, a drugi želi da joj kupi mo- dernu, skupu, markiranu odjeću. Ovo važi i za jednostavne stvari kao što su slatkiši. Pa kako dijete može biti poslušno roditeljima, ako rodi- telji imaju suprotne stavove. Ako majka kaže da nema slatkiša, a otac ih kupi i donese, ne govoreći ništa, onda je poslušnost roditeljima ne postojeća i nemoguća. Svako uče nje zahtijeva ustrajnost i ponavlja nje. Ako nekada dozvolimo djetetu da jede stojeći, a nekada zabrani mo, onda ono neće naučiti edeb jela po Sunnetu. Ako se dijete tre- tira kao ljudsko biće, koje rezonuje i uči, a koje čini greške s vremena na vrijeme, kao svi mi, vidjet ćemo da će ono uzvratiti na naše učenje sa ljubavlju, zahvalnošću, jer zna da ga roditelji uče kako da zadovolji i obožava Allaha. Učenje Kur’ana je vrlo bitan as pekt odgoja djece kako bi posta la poslušni Allahovi robovi. Ako ustrajemo u ovome onda ih učimo pravom ponašanju vjernika: da uči Kur’an kada je u teškoj situaciji, kada je povrijeđeno, ljuto, ili bo lesno… Učimo ga da traži utjehu i lijek u učenju Allahove Knjige. Učimo djecu od malehna da slije- di upute. „Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!“ (Al-Furkan, 74) Ibn Kajjim el-Dževzi kaže: „Ko zanemari poučavanje svoga djeteta onome što će mu ko- ristiti, maksimalno mu je naškodio. Poroci se kod većine djece javljaju zbog njihovih roditelja i zanemari- vanja njihovog odgoja i obrazova- nja.“ Postoje mnogi argumenti koji potvrđuju da je odgoj i obrazova- nje djeteta jedna od najvećih oba- veza roditelja. U tom smislu i slije- deći hadisi: „Najbolje što roditelj daruje dje tetu jeste lijep odgoj.“ „Allah će se smilovati čovjeku koji pomogne svoje dijete dobro činstvom i lijepim odnosom prema njemu te mu pruži lijep odgoj i ob razovanje.“ „Da neko od vas lijepo odgo- ji svoje dijete, bolje mu je nego da svaki dan udijeli siromasima pola sa’a (mjera za žito).“

Glas islama, 229, R: Ahlak, A: Mevljuda Novalić