O porodici kao prvoj i važnoj školi u živo[1]tu svakog čovjeka znamo dosta toga, ali ona nas uvijek iznenađuje svojim uloga[1]ma, svojom važnošću i različitosti situacija koje se u njoj događaju. Porodica je osnovna vodilja za naš budući rast i razvoj. Roditeljstvo kao uloga počinje onoga dana kada na svijet dođe novo biće koje je nastalo kao plod ljubavi dvoje supružnika. Većina roditelja se priprema za dolazak djeteta i svoju zadaću tako što se pobrinu da saznaju kako se treba pravilno brinuti za fizičke potrebe djeteta i za njegovo zdravlje, što je također vrlo važno, ali većinom propuštaju pripremiti sebe za novu i nepoznatu djelatnost. Roditeljski instinkt, može se reći, urođen je, a odgoj je to zašta se priprema, usavršava, educira. Nažalost, mnogi roditelji ne shvataju ozbiljnost zadatka u odgoju i obrazovanju svoje djece i skloni su „zabušavanju“, a odgoj je jednako tako „opasna“ aktivnost kao i vožnja auta, samo što na području odgoja šteta nije fizička i tako vidljiva. Roditeljski odgoj ne prestaje ni nakon obuhva- tanja djeteta institucionalnim odgojem, niti nakon prestanka školovanja.

Islam je očevima i majkama lijepo odgajanje djece i njihovo pripremanje za život ne samo pro- pisao kao dužnost, već ih je tom brigom obavezao i prije rođenja djece tako što je muškarca obave- zao da kao buduću suprugu pažljivo bira dobru vjernicu, koja može biti dobra majka, kojoj može povjeriti brigu o djeci. Allah dž.š. roditeljima čuvanje djece zapovijeda riječima: „O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije gorivo će ljudi i kamenje biti.“ (Et-Tahrim, 6)

Za razvoj djeteta važna je uloga i uticaj oba rodi- telja, ali svaki od njih ima svoj specifičan način od- nosa, postupanja sa djecom.To je vjerovatno i naj- važnija uloga u životu. Zahtijeva mnogo vremena i strpljenja, ali plodovi koji su toliko zadovoljavajući ispunjavaju čovjeka u svakom smislu. Moramo napomenuti da majka nije jedini odga- jatelj svoje djece, već tu i muž ima svoje jednako mjesto i ulogu. Mnoge studije su pokazale da očevi mogu po- djednako kao i majke biti responsivni prema po- trebama djeteta. Roditelji trebaju djetetu jasno pokazati i poučiti ga da je odgovorno ne samo za svako sitno ili krupno djelo koje uradi, već i za svaku riječ koju izgo[1]vori, te da će mu dobro biti nadoknađeno dobrom, a zlo zlom. Treba usaditi djetetu želju za znanjem, jer dijete ima potrebu sticati znanje na osnovu kojeg će upoznati vjeru i čuvati je radeći prema zahtjevima znanja.Također, razvijati i njegovati osjećaj naše djece za istinom, pravdom, povjerenjem i drugim moralnim osobinama. Poslanik a.s. je te osobine razvijao kod djece i podsticao roditelje da ih njeguju i osnažuju. Otuda, treba upozoriti svakoga ko djeci, makar i u šali, laže da to ne čini jer ih privikava na tu lošu osobinu. Često ljudi kažu djetetu ako to i to učini da će mu kupiti određenu stvar, pa kada dijete ispuni svoju zadaću oni zanemare svoje obećanje. U hadisu Ebu Hurejrea r.a. Poslanik a.s. to jasno zabranjuje: „Ko kaže svom djetetu: ‘Dođi, dat ću ti’, a ne dadne mu, upisat će mu se u laž.“ Roditelji bi morali djecu sprječavati u svakom skretanju sa vjere, istine i dobra. Kao sredstvo u tome nekad može poslužiti lije- pa riječ, dobar savjet, biranje dobrog društva dje- ci, biblioteka i podstrekivanje na čitanje, mekteb, školu i sl. Međutim, uspješnije sredstvo od svih je uzor, zbog čega bi roditelji vlastitim primjerom trebali služiti kao uzor u svakom dobru. To je najdjelotvornije sredstvo koje ostavlja ne- sumnjivo najbolje tragove, pa ako je uzor dobar, bit će i dijete dobro. Zato neka svaki roditelj dobro pazi šta će od osobina poželjeti prenijeti na dijete. Dijete treba osjetiti da ga volimo jer dijete koje raste s ljubavlju uči se ljubavi. Dijete koje raste s blagošću uči se da bude str- pljivo. Dijete koje raste potpomažući mu se uči se po- vjerenju. Dijete koje raste pridajući mu značaj razvija svi- jest za poštovanje. Dijete rastući u sreći uči se povjerenju. Dijete se hvaleći uči da daje priznanje drugima. Dijete koje živi u kulturnoj sredini postiže sreću u znanju. Dijete rastući u dobroj porodici uči se životu.

Glas islama, 242, R: Ahlak, A: Hadžera Arifović