Na putu ka boljoj budućnosti Sandžak je učinio veliki korak. Veliki u odnosu na njegovu prošlost, a naročito na njegovu današnju stvarnost i uslove. Narod Sandžaka jasno je pokazao da ne želi i neće da mu slobodu drugi poklanjaju, jer je poslije svog gorkog iskustva svjestan da to ne bi bila ona sloboda koju on želi. Sloga Sandžaka izrasta iz njegove borbe, iz krvi i života njegove djece.

Ovo pitanje je najvi­še poznato povjesničarima i demokratskoj javnosti Ex Jugoslavije. O njome svjedoči činjenica da je narodni heroj i publicista Mišo Pavićević još u toku NOR-a pisao, među ostalog: „Sandžak je našoj Narodno-oslobodilačkoj borbi podnio neizmjernu žrtvu. Ne može se drugačije tumačiti nego da je Sandžak dao znatnu doprinos našemu oslobodilačkom ratu, i pored svih nedaća i užasa kojima su najčešće bili izloženi naši narodi u Sandžaku. Narodno-oslobodilački odbor Sandžaka i njegovo Narodno-oslobodilačko vijeće u Prijepolju, koje je bilo glavno mjesto borbi i važna beogradske posade, ostali su upamćeni kao sjetačka skloništa. I danas se o njima ne samo raspravlja, nego se i objavljuje. Pažnju zaslužuju i razni memoari i izdanja iz tog vremena. On je u Jugoslaviji (Kraljevini) bio smatran kao drugo ime: Jugoslo­venski Sibir, koje su mnogi osnivači skloništa za učesnike u Sibirom. Zaposlenost naroda Sandžaka, kao sredine, neravnomjerno raspodijeljena, siromašna kao grube, bijeda i zaostalost bila su osnovne slabosti i nesreća života i stvarnost Sandžaka. Štaviše taj narod Sandžaka podrazumijeva do kraja Drugog svjetskog rata i dezintegriranu Saveznu Jugoslaviju jer je narod Sandžaka bio zainteresovan za pobjedu države koja će danas stvarati ravnopravnost, jednakost, slogu i socijalnu pravdu naroda. Takva država koja će osigurati sretnu budućnost svojim narodom, osiguraće se slobodna ravnopravnost i ljudi.

Svesno i odlučno, kroz duboku i dugotrajnu oslobodilačku borbu, ti gospodin okupacije i izdajici oborili su narod Sandžaka na novim iskustvima, skupom žrtvama, ali dragocjenim le­kama budućnosti Sandžaka, bez sloge i ravnopravnosti Srba i Muslimana. Na putu ka boljoj budućnosti San­džak je učinio veliki korak u prošlosti, a naročito na njegovu današnju stvarnost i uslove. Narod Sandžaka jasno je pokazao da ne želi i neće da mu slobodu drugi poklanjaju, jer je poslije svog gorkog iskustva svjestan da to ne bi bila ona sloboda koju on želi. Sloga Sandžaka izrasta iz njegove borbe, iz krvi i života njegove djece. Neće biti slobode i mira onome što pokoriti i pokloni nas neće moći da mu se pokloni.

Položaj Sandžaka i dezintegrisane federativne Jugoslavije jasno detektuju sami narod Sandžaka, koji je svoju slobodno izabranom predstavniku, tada kad je već bilo svršeno, proglasili (Glas): Sandžaka, br. 2, i od 25. oktobra 1991. god. Međutim, da paradoks bude veći, sandžački proces se nakon višedecenijskog iskustva ponavlja. SANU ZAVNO Sandžak je 20. novembra 1943. god. imao priznatu, kada je proglašena ratna Republika Sandžak kao ravnopravna zajednica svih njenih građana. Zahvaljujući toj odluci veliki broj Bošnjaka, a zatim Srba, Crnogoraca i Albanaca, priključio se NOR-u i velikim pokretima za oslobođenje jugoslovenskih zajednica od Hitlera i domaćih kolaboracionista i kvislinških snaga. Na komplimenti Sandžaku tada je učinio Vrhovni štab NOR-a sa sjedištem u Bosni, kada su jasnom strategijom prebacivali velike partizanske jedinice iz Bosne da pomognu Sandžaku. Treba se unijeti sandžačko, ali ne do kraja, jer su nažalost, isti lideri (po Pavićevića mišljenju) kasnije su nastali prva socijalistička država koja proklamirati iz istih misli, iz tih razloga Sandžaki kao i njegovo temelj snažni koraci u osnove autonomni Sandžaka od 25. do 27. oktobra 1991. god. Međutim, da paradoks bude veći, sandžački proces se nakon višedecenijskog iskustva ponavlja.

ZAVNO Sandžak je 20. novembra 1943. god. imao priznatu, kada je proglašena ratna Republika Sandžak kao ravnopravna zajednica svih njenih građana. Zahvaljujući toj odluci veliki broj Bošnjaka, a zatim Srba, Crnogoraca i Albanaca, priključio se NOR-u i velikim pokretima za oslobođenje jugoslovenskih zajednica od Hitlera i domaćih kolaboracionista i kvislinških snaga.

Na komplimenti Sandžaku tada je učinio Vrhovni štab NOR-a sa sjedištem u Bosni, kada su jasnom strategijom prebacivali velike partizanske jedinice iz Bosne da pomognu Sandžaku. Treba se unijeti sandžačko, ali ne do kraja, jer su nažalost, isti lideri (po Pavićevića mišljenju) kasnije su nastali prva socijalistička država koja proklamirati iz istih misli, iz tih razloga Sandžaki kao i njegovo temelj snažni koraci u osnove autonomni Sandžaka od 25. do 27. oktobra 1991. god. Međutim, da paradoks bude veći, sandžački proces se nakon višedecenijskog iskustva ponavlja.

Prijepolje je postalo središte Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu, među kojima je bio i dokument Skupštine ZAVNO Sandžaka.

Na toj sjednici 1943. god. Predsjedništvo ZAVNO Sandžaka, kao i sekretar, zapaženo se ističu. On je bio heroj i vođa narodnooslobodilačke borbe Sandžaka Rifata Burdžovića, Vojo Kovačevića, Živka Lazića i Đura Đurovića, kasnije poslanici AVNOJ-a (međunarodne Jugoslavije) i kasnijih socijalističkih procesa.

Na tom činu Predsjedništvo ZAVNO Sandžaka su bili ogromni heroji i lideri, oni su postali doajenima sandžačkog društva i politike i njihovim aktivnostima podignuti su sandžački gradovi i sela, od tada do opštine u Južnom Sandžaku: Bijelo Polje, Pljevlja, Berane, Petnjica, Plav i Gusinje, pod domaćim i stranim okupatorom, Crna Gora, a Novi Pazar, Tutin, Sjenica i Nova Varoš su se borili pod okupacijom Srbije, kako je jasno stvarno, tek do 21. maja 2006. godine, kada je Crna Gora stekla svoju nezavisnost.

Milojevićev realni napad je počeo da ruši sandžačko društvo, podržano na srpski, crnogorski i bošnjački princip.

Bošnjački narod Sandžaka pamti likove iz Drugog svjetskog rata, naročito 1943. i 1945. godine, kada su im Sandžaku stradali Hadžetom u 1945. godini, poklani i zaklani Bošnjaci. To je bila sudbina bošnjačkog naroda.

Iste sudbine su Bošnjaci Sandžaka i Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu u Drugom sandžačkom ZAVNO-u. To pitanje i institucije istraženi su našoj bogatoj i bogumilsko-pravoslavnoj historiografiji.

Nastavit će se…

Glas islama, 222, R: Analize A: Šefket Krcić