Diskriminacija nad Bošnja­cima muslimanima u Sandžaku prisutna je u svim sferama života u formi brutalnog i bespravno­g državnog terora. Brutal­nost državnih vlasti Srbije prelazi u agresijom na Islamsku zajed­nicu koja predstavlja osnovni stožer opstanka muslimana na ovim pro­storima. Jedino je Islamska zajednica dokazala da ima snage, moći i znanja da odbrani, očuva i unaprijedi vjerski i nacionalni identi­tet Bošnjaka muslimana. Zbog njenog, takvoga ponašanja državni režim ju je napao ne umanjujući svoju gramzivost koja je posebno iskazana prema vakufskoj imo­vini, čijim bi otimanjima stečeno bilo raspodijeljeno među srpskim ministrima iz redova Bošnjaka i visokim državnim zvaničnicima za finansiranje njihovih ambi­cioznih političkih projekata. Zaštita vakufskog zemljišta je temelj za očuvanje vjerskog i kulturnog identiteta Bošnjaka. Znak je toga duboko sves­tan, pa još žešće nasrće na vakufsku imovinu. Dok se Srp­skoj pravoslavnoj crkvi imovina vraća, Islamskoj zajednici se ona oduzima uz brutalno kršenje za­konske regulative koja pokri­va ravnopravnost crkava i vjerskih zajednica.

U cilju slabljenja i eliminacije Bošnjačkog ustaničkog i postojanja u Sandžaku, tendenciozno se ospo­ravala legalitet Bošnjačkog nacio­nalnog vijeća od strane beograd­skog režima koji otvoreno poni­žava izbornu volju bošnjačkom biračkom tijelu da iskazana slo­bodna volja na izborima režimu ništa ne znači, te da on je spreman, kršenjem Zakona, natjerati nepo­slušne Bošnjake na pokor­nost i ponovljenu volji Beogra­da, što i odstupanje od biranih predstavnika koje vlast ne prihva­ta. Ovakvim postupcima režim prisiljava narod u beznađe i gubljenje volje za demokratskom borbom, što za posljedicu može imati pojavu grupacija koje će rješenje nagomilanih problema u Sandžaku potražiti uzimanjem oružja u ruke.

Opstrukcija akreditacije Inter­nacionalnog univerziteta neminov­no se odlaže kako bi se stvarala konfuzija u narodu, posebno među studentskom populacijom koju žele natjerati da ne studi­ra na nekom od fakulteta pome­nutog univerziteta, kako bi San­džak vratili u mrak neznanja, što bi vodilo u obrovaljanje pojedinačne i kolektivne svijesti našega naroda. Režim je jasan da Inter­nacionalni univerzitet predstavlja stub intelektualne slobode, oazu naučnih vrijednosti i lokomotivu ekonomskog razvoja našega kraja, pa otuda i takvo ponašanje prema Kući znanja kojom se Boš­njaci Sandžaka ponose.

Posljednji u nizu napada na Islamsku zajednicu jeste bezobzirna diskriminacija islamske vjere i nauke od strane Ministarstva vjera i dijaspore i Ministarstva nauke i prosvjete, koja su postala lego šovinizma protiv mu­slimana. Instaliranjem podobnih, nesručnih, nekvalifikovanih ka­d­rova za vjeroučitelje imama za cijeli nekvalitetno vjersko obrazo­vanje muslimanske djece i nje­hovo usmjeravanje i pravoslavizi­raciju. Ovaj neapmsećentni terro­rizam se u saradnji sa pomenutim ministarstvima, školskim upravama i direktoratima škola, što predstava­lja neprijateljski čin i provokaciju prema islamskom i bošnjačkom narodu.

Diskriminacija i ponižavanje Bošnjaka na polju zapošljavanja u državnim organima i javnim ustanovama, privrede i ekonoms­kog razvoja, toliko je evidentna da se teško naći adekvatnu riječ opisivanja pomenutog stanja. Bošnjačka skoro da nema u po­jedinim državnim institucijama i predstavlja ponižavanje prema ovom ponosnom i starom bošn­jačkom narodu.

Bošnjaci Sandžaka su do usijanja, jer očito srpskom režimu nije cilj da riješi srpsko pitanje, već da Bošnjake odvoji od bošnjačkog korpusa u Sandžaku, razbijajući korak po korak, uz zahtjev međunarodnim institucija­ma da zaštite građane Sandžaka od diskriminacije i državnog terora, a na domaćem terenu pripre­mu za proglašavanje autonomije Sandžaka, čiji je prvi korak načinjen prestajanjem Svebošnjačkog Sabora u Narodno Vijeće Sandžaka.

Bošnjački narod je preživio više genocida, a sada preživljava ge­nocid u suptilnim rukav­icama od srpskoga režima, sa postav­ljenim institucijama, što ostavlja osnovnu zaštitu vjere, nacije i života našega naroda u zadnjem planu. Za svoju bošnjačku akademsku nauku i umjetnost treba da ide u planove pripreme nacionalnog opstanka Bošnjaka, a na njima mladim, poštenim i ambicioznim političkim liderima je da izborima dođu pobijedi i Bošnjacima donesu očekivanu slobodu.

Glas islama, 222, R: Naše viđenje