PITANJE: Kako postupiti sa sredstvima dobijenim od kamate u slučaju kada je nemoguće izbjeći kamatno poslovanje?

ODGOVOR: Stav islama u pogledu kamate jeste potpuno jasan i poznat uglavnom skoro svim muslimanima, i ne samo muslimanima, već je to nešto po čemu se prepoznaje islam od strane nemuslimana. Uzvišeni Allah je Kur’anom jasno razdvojio kamatu od trgovine, zabranivši kamatu. Uzvišeni kaže: „Allah dž.š. je dozvolio kupoprojaju, a zabranio kamatu“, što znači da vjernik svoje ekonomsko poslovanje mora nastojati da uskladi sa kur’anskim propisima i ne smije biti miran i ravnodušan ukoliko postupa suprotno jasnim kur’anskim porukama.

Činjenica je da su savremeno doba i propisi savremenog poslovanja učinili kamatno poslovanje skoro neizbježnim, posebno kada je riječ o muslimanima koji žive na prostoru kakva je Evropa, Amerika itd., tako da je skoro nemoguće na pomenutim područjima baviti se ozbiljno poslom, imati ozbiljne firme i zapošljavati ljude koji će od tog svog rada izdržavati svoje porodice, a sačuvati se od kamate, bilo da je riječ o davanju ili uzimanju. Ukoliko bi čovjek htio sebe zašti[1]titi u potpunosti od kamate morao bi se isključiti iz ozbiljnog poslovanja, a u tom slučaju bi stvari prepustili u ruke drugih, a to znači da muslimani ne bi predstavljali nikakav važan ekonomski faktor na prostorima gdje žive, što po automatizmu znači njihovu isključenost iz javnog života, kao i mogućnost da utiču na donošenje odluka od javnog značaja, jer ekonomska moć i snaga predstavlja osnovu za bilo koji drugi oblik ozbiljnog djelovanja i aktivnog učestvovanja u kreiranju boljeg života i budućnosti.

Naravno, sve ovo ne znači da sada musliman zbog „cilja kojem teži“ može u potpunosti zanemariti propise svoje vjere, jer u islamu cilj ne opravdava sredstvo, što znači da se do plemenitog cilja ne može stići po bilo koju cijenu i na bilo koji način, već i put i sredstvo moraju biti u skladu sa načelima vjere. Dakle, činjenica da veliki broj muslimana živi na prostorima na kojima je rasprostranjeno kamatno poslovanje, u kojem učestvuje većinsko stanovništvo koje ne pripada islamu, ne opravdava muslimane da bez ograničenja slično postupaju. Svaki musliman, ma gdje se nalazio, ma u kojoj sredini živio, dužan je voditi računa kako zarađuje novac kojim hrani sebe i svoju porodicu, jer će biti odgovoran pred Uzvišenim Allahom, polagat će račun za sve što je učinio i bit će pitan da li je iscrpio sve mogućnosti prije nego što je uzeo učešće u nečemu što je zabranjeno.

Sigurno je da je mnogo veća odgovornost na one koji budu učestvovali u grijehu, a imali su mogućnost ne učestvovati u njemu, od onih koji su počinili grijeh jer nisu bili u mogućnosti da ga izbjegnu. Uzvišeni Allah kaže: „Allah nikoga ne opterećuje preko njegovih mogućnosti…“ (El-Bekare, 286) Musliman koji bude učestvovao u kamati, mimo njegove volje i mogućnosti izbora, dužan je moliti Allaha Uzvišenog za oprost, jer je to način na koji se razdvaja musliman kojem je stalo do propisa vjere od nemarnog. Zarada ili dobit koja bude ostvarena od kamate u određenoj vrsti poslovanja, gdje nije bilo moguće izbjeći kamatu, ni u kom slučaju ne smije biti upotrijebljena za lične potrebe, već ona mora biti izdvojena iz osnovice imetka kako se imovina ne bi uprljala i cijela postala nečista. Taj dio imetka dobijen od kamate može biti uložen u humanitarne svrhe, kao pomoć siromašnima, ili u neke druge oblike pomoći, ali je bitno naglasiti da tim imetkom onaj ko ga se oslobađa ne ostvaruje sebi sevab i ne čini dobro djelo za koje može očekivati nagradu, već se samo oslobađa onoga što je haram, čime može čitavu svoju imovinu zaraziti. Zato je najbolji način za onoga ko je učestvovao u kamatnom poslovanju i ostvario određenu dobit, a nakon toga se pokajao i riješio prekinuti takvo poslovanje, ili je učestvovao u kamatnom poslovanju mimo svoje volje, jer nije imao izbora, da razdvoji halal od harama, da halal imetak i zaradu zadrži za sebe, a ono što je haram, tj. stečeno putem kamate, izdvoji i oslobodi ga se dijeljenjem siromašnima, ili u neke druge vidove dobročinstva. U narodu postoji mišljenje da se dobit od kamate ne smije koristiti za ishranu, ali da je moguće kupiti drva za ogrjev i slično, jer će ih vatra izgorjeti, međutim, ovo mišljenje nije prihvatljivo jer je zabranjeno kamatna sredstva upotrijebiti u bilo koju svrhu koja predstavlja ličnu korist za onoga ko je do tih sredstava došao na zabranjen način ili korist onima koje je dotični dužan po propisima vjere izdržavati.

PITANJE: Da li proizvodi na kojima piše „halal“, koji su proizvedeni u pojedinim fabrikama u Srbiji, mogu biti korišteni u ishrani muslimana?

ODGOVOR: Mešihat Islamske zajednice u Srbiji je formirao Agenciju za sertificiranje halal kvaliteta, koja je u partnerskim odnosima sa Agencijom za certificiranje Rijaseta IZ-e u BiH, koja ima za cilj da onima koji žele u procesu proizvodnje ispuniti halal standard omogući da to učine. Naravno, taj korak je pokrenuo one koji su na tom polju ostvarivali svoje interese ranije, a prije svih porodičnu zajednicu Jusufspahić u Beogradu, bolje rečeno porodičnu privatnu firmu, koja se bavi raznim oblicima djelatnosti, uključujući i vjersku, drugim riječima, bavi se svim onim što donosi ličnu dobit, tako da se s vremena na vrijeme u medijima može čuti ili pročitati kako su oni ovlašteni za izdavanje halal sertifikata za prostor Srbije, kako posjeduju laboratorije, ili sa njima sarađuju i sl. O legalnosti i vrijednosti njihovih ovlaštenja ne bih govorio, jer opće je poznata njihova manipulatorska djelatnost, te šta oni posjeduju i čime raspolažu. Mešihat Islamske zajednice u Srbiji ima povjerenje u svoju Agenciju, jer zna kako ona djeluje, tako da potvrde koje se izdaju od bilo koje druge strane, mimo agencije Mešihata, nemaju validnost, kao što se ni proizvodi na kojima piše „halal“ do kojeg se došlo posredstvom privatnih firmi iz Beograda ne smatraju čistim, to jest halalom. Do sada je sa prostora Srbije ozbiljan broj firmi započeo proceduru usklađivanja svog rada sa halal standardom, što je prilično zahtjevan, ali savjestan posao. Nekoliko njih je došlo do kraja i u potpunosti ispoštovalo uslove halal standarda, to jest dobilo sertifikat, a broj zainteresovanih je u stalnom porastu Svi proizvođači prehrambenih proizvoda koji žele da zadovolje i ispoštuju zahtjeve kupca morali bi obratiti pažnju sa kim sarađuju po ovom pitanju, jer laž i prevara nisu načini da se dođe do profita, iako to u jednom momentu može biti prividno ostvareno. Laž i prevara kao svoj konačni rezultat donose stagniranje i propadanje, kako na ovom tako i na budućem svijetu. Mešihat razmišlja da u pravcu zaštite pripadnika islama poduzme različite oblike djelovanja, uključujući prozivanje nesavjesnih proizvođača i javno pozivanje da otpočnu sa implementacijom stvarnog halal standarda, pa čak i o pozivu pripadnika islama na bojkot određenih proizvoda čiji proizvođači ne poštuju, minimiziraju ili brutalno krše propise vjere islama po pitanju ishrane, koji su važni za muslimane.

Glas islama, 248, R: Pitanja i odgovori, A: Rešad Plojović