SVI ŽELE USPJEH

Da li svi tragate za srećom i uspjehom u životu? Skoro svi to žele. Neki nisu baš sigurni. Želite li imati svoj mir, samopouzdanje, sigurnost? Ako želite, dobrodošli u društvo! Svi na svijetu, na jedan ili drugi način, kad ih pitate o uspjehu i sreći, kažu da ih žele. Za to se borimo cijeloga života. Udaramo, galamimo, nadamo se, želimo, borimo se, varamo, lažemo, krademo i sve ostalo što pokušavamo uraditi na neki način je povezano sa težnjom ka uspjehu. Vjernici i nevjernici, dobri i zli, svaki od njih traži sreću i uspjeh. Kad sretnete nekog na dnu ulice, nekog ko se “uradio” (neko ko je pod dejstvom opojnih droga) i upitate ga zašto se drogira i opija, zašto je u razvratu, obavezno će reći: “Droga čini da se osjećam dobro, bar na kratko.”

Ne zanima ga šta je posljedica toga. U našem umu postoji nešto što nas vodi makar privremenoj sreći i uspjehu. Nažalost, većina ljudi ka sreći ide pogrešnim putem. Iako svi traže sreću, masa ljudi poput životinja ide pogrešnim putem. Samo mali broj njih razmišlja o ispravnosti svoga puta prema sreći. I mene su nekada ubjeđivali da će mi dobro obrazovanje garantirati dobar posao i dobar društveni položaj. Zato sam uvijek mislio da su ljekari, advokati i arhitekte najuspješniji i najsretniji ljudi na svijetu. Ljudi koji posjeduju sve igračke ovoga života drže pod kontrolom mase ljudi širom svijeta i imaju najveći položaj u društvu, za većinu nas imaju sve preduslove uspjeha i sreće. Ali da vidimo je li to tako.

KAKO ŽIVE I UMIRU “USPJEŠNI”

Statistike kazuju da najveći broj samoubistava, razvoda i tragedija postoji među bogatima i poznatima. Uprkos društvenom položaju, većina ih je usamljena. Većina ih umire u samoći. Većina ih je razočarana. U dubokom razočarenju dočekuju smrt. Većina njih su zavisnici od droga, alkohola i drugih opijata. Većina njih doživljava psihički nered, nesposobni su da održe jednostavne veze, teško prepoznaju prave prijatelje i obično umiru ostavljeni od svih. To su ljudi koje mnogi od nas smatramo najuspješnijima na svijetu. Predočit ću vam neke statističke podatke iz Svjetske zdravstvene organizacije. Da li ste znali da samoubistvo spada u tri vodeća uzroka smrti u zapadnom, razvijenom svijetu? U razvijenom svijetu gdje su imetak i odjeća nešto najvažnije. SZO je procijenila da je u 2000. godini milion ljudi na Zapadu umrlo od samoubistva. To znači na svakih 1.000 ljudi njih 16 sebi oduzme život, iako naizgled žive u civilizaciji koja ima najveći životni standard. Zašto onda šesnaest ljudi na svakih hiljadu oduzima sebi život? Zašto dolaze do tačke kada ne vide nikakvu svrhu života?

Svakih 40 sekundi neko sebi oduzme život! Svakih 40 sekundi neko na Zapadu sebi prereže vrat, skoči s mosta, popije pilule, isječe vene, raznese sebi mozak ili na neki drugi način sebi oduzme život. To su “najobrazovaniji” ljudi na svijetu. SZO zatim kaže da je u posljednih 45 godina stopa samoubistva porasla za 60% širom svijeta. Ispada da što smo obrazovaniji, podložniji smo samoubistvu i ubistvu. Kada pogledamo koliko su siromašni, bolesni i socijalno nesigurni ljudi u “nerazvijenim zemljama”, pomislit ćemo da ljudi u tim zemljama čine najviše samoubistava, ali to nije tako! Ti ljudi se, izgleda, bolje nose sa svojim problemima, iako nisu visokoo[1]brazovani. Naprotiv, u zemljama pogođenim bijedom, sa najnižim život[1]nim standardom, stopa samoubistva je najniža. U zemljama čije stanovnike posmatramo kao teroriste, fanatike, ekstremiste i neljude, jedini samoubice su takozvani “bombaši samoubice”. Inače, oni sebe nikad ne bi tako nazvali, već “šehidi”. S ponosom ističem da je stopa samoubistava u muslimanskim zemljama manja od 0,5% na 100.000 stanovnika. Jer, za muslimana samoubistvo nika[1]da, baš nikada, nije opcija!

ŽIVOT NE PRIPADA NAMA

Uspjeh nije u onome šta posjeduješ, ili u onome šta ljudi misle o tebi. Uspjeh je zahvalnost. Uspjeh je priznanje. Uspjeh je znati ko si, zašto si ovdje i koja ti je svrha. Kada osoba ovo prizna i tokom života kultivira to priznanje, nikada neće doći u očaj i u situaciju da pomisli na samoubistvo. Da li materijalna dobra donose duševni mir? Da li im utjecaj nad ljudima garantira ispunjenost? Ne! Kraljevi, kraljice, vladari i predsjednici – svi imaju imetak, svi imaju vlast nad potčinjenima i građanima, ali ne žive ugodno, zadovoljno, ispunjeno i u duševnom miru. Naprotiv, životi su im kombinacija svakodnevnih stresova, borbe za održavanje statusa, preokupacija ratovima unutar ili izvan svojih država te paranoja u vezi “rivala”. Teško da je bilo koji kralj, kraljica, vladar i predsjednik ostavio značajniju zaostavštinu ili zaslugu, kao uzor i primjer uspjeha. Osvrnimo se na živote bogatih i poznatih nekada i sada i uvjerimo se da li su nam dali inspiraciju kako postići uspjeh.

Nastavit će se…

Glas islama, 248, R: Prijevodi, Preveo: Senad Redžepović