Mnogi roditelji vjeruju da nasilne video igrice neće uticati na ponašanje njihove djece. Profesor Univerziteta Carnagey upozorava: „Mnogi sadržaji u medijima koje djeca gledaju puni su nasilja.“

Internet

Online usluge, elektronska pošta, sobe za ćaskanje (chat rooms) i biblioteke softvera postavljene su na internet od strane vrlo raznolikih ljudi, ne samo iz Sjeverne Amerike, nego iz cijelog svijeta. Kompanije su se ubrzo priključile, tako da su 1994. godine preuzele primat nad univerzitetima u upotrebi interneta. Najpoznatiji dio interneta jeste globalna mreža (World Wide Web – WWW). I zaista, poput kukavice u tuđem gnijezdu, ona prijeti da izbaci svog domaćina. Ta mreža, praktično, predstavlja globalnu multimedijalnu biblioteku. Izumio ju je jedan inženjer softvera u švicarskoj laboratoriji fizike 1992. godine. Autor softvera koji je mrežu popularisao širom svijeta bio je jedan student sa Univerziteta Ilinoj.

Korisnici se kreću mrežom uz pomoć pretraživača interneta (browser), softverskog programa koji omogućava pretragu informacija, nalaženje konkretnih sajtova. Sa mreže je moguće „skinuti“ razna dokumenta i programe, od vladinih zvaničnih dokumenata do antivirus programa i kompjuterskih igara. Veb sajtovi postaju sve sofisticiraniji, tako da predstavljaju praznik za čula. Mnogi su ukrašeni grafikama i fotografijama, ili sadrže zvučne ili video fajlove. Mreža također služi kao posrednik u elektronskoj trgovini (e-commerce) – poslovnim transakcijama koje se odvijaju preko interneta.

Koliko ljudi zaista ima pristup internetu nije poznato, ali početkom 21. vijeka ta brojka iznosila je preko 100 miliona. Procjenjuje se da se internet od 1985. godine širi po stopi od 200% godišnje. Ovaj eksponencijalni rast sigurno će se nastaviti i u budućnosti daljim napretkom komunikacijske tehnologije i usavršavanjem kompjutera. U posljednje vrijeme internet je medij koji najdirektnije zaokuplja dječiju pažnju, te time ponajviše utiče na njih. On je glavni masovni medij današnjice, on formira mišljenja i stavove ljudi u društvu.

Svijet je time danas suočen sa sve većim izazovima koje internet nudi – nudeći virtuelni svijet koji je primamljiviji od puke svakodnevnice. Na taj način pravi se samo još veći jaz između stvarnog i imaginarnog svijeta. Djeca u tom rasponu bivaju brže uključena. Najveći dio slobodnog vremena djeca provode upravo koristeći internet. Otuda nas ne treba iznenaditi uticaj interneta kao jednog od najvažnijih činioca njihovog funkcionalnog odgoja i obrazovanja. U tom smislu, koristeći savremenu tehnologiju, djeca na zabavan i pristupačan način mogu dobiti potrebna saznanja iz škole.

Za razliku od televizije koja nam servira svoje stavove, odnosno ono što želi, računar zajedno sa internetom radi ono što mi sami želimo i što nas, ustvari, zanima. Naravno, internet ima i svojih negativnih strana. Internet koristeći slobodno vrijeme djece otuđuje ih od nas samih, te se oni manje bave sportskim djelatnostima izvan kuće. Ujedno, internet kao i televizija podstiče na nasilje. Roditelji bi, stoga, morali voditi računa o upotrebi dječijeg „slobodnog vremena“ ne tek uskraćivanjem računara, nego zajedničkim djelovanjem.

Treba im ukazati na neprikladne sadržaje. Roditelji bi trebali odrediti mjeru upotrebe interneta za svoje dijete. Najposjećeniji sadržaji na internetu su društvene mreže. To su uglavnom Facebook i Instagram, dok mlađi razredi posjećuju i Youtube. Kada govorimo o video igricama kojima djeca posvećuju punu pažnju, najnovije istraživanje pokazuje da igranje nasilnih video igrica, čak samo 20 minuta, desenzibilira ljude kada je u pitanju stvarno nasilje, odnosno, njihovi igrači otupljuju na brutalnost u svakodnevnom životu. Naučnici su otkrili da učenici koji su igrali nasilne video grice nakon 20 minuta su imali slabije fiziološke reakcije na prikaze stvarnih slučajeva nasilja. To znači da se osoba manje emocionalno uznemiri kada gleda stvarnu brutalnost.

Mnogi roditelji vjeruju da nasilne video igrice neće uticati na ponašanje njihove djece. Profesor Univerziteta Carnagey upozorava: „Mnogi sadržaji u medijima koje djeca gledaju puni su nasilja. U dječijim filmovima, a i igricama, nasilje je najčešće upakovano u ”slatke i prijateljske” likove i dizajn“, upozorava on. Stručnjaci upozoravaju da ova nenamjerna desenzibilizacija kao posljedica izloženosti nasilju na medijima može imati istinski uticaj na razvoj djeteta.

Glas islama 350, R: Analize, A: Naida Zeković Džanković