Obaveza svakog od nas jeste da budemo jedni od onih u čijim rukama su klju čevi dobra, a ako nismo takvi onda, u najmanju ruku, da se družimo sa onima u čijim su rukama ključevi dobra i hajra, poput učene uleme, iskre nih i dobrih pobožnjaka i ljudi, da’ija i mu’mina, koji su uvijek kroz historiju i povijest, u svim prelomnim događajima bitnim po muslimane i islam, znali na kojoj strani treba stajati, protiv čega se trebalo boriti, šta je trebalo podržavati i pomagati, poput Ebu Bekra el-Siddika r.a., koji je zauzeo odlučan stav spram murteda i ljudi koji su se u njegovo vrijeme odmetali od islama, te poput imama Ahmeda, koji je bio postojan i izdržljiv u naletu fitne i iskušenja koja su proi zvodili filozofska sekta Mu’tezila. Lijepo ponašanje i čvrsto držanje je nešto najljepše čime se jedan čovjek može okititi i nešto najispravnije čime se jedan čovjek može zaputiti. Lijepo ophođenje prema Allahu dž.š., prema Njegovim stvorenjima i prema samome sebi jeste najbrži i najkraći put koji nas vodi ra ziluku Allaha dž.š. i Njegovom zadovoljstvu. Glavna odlika posljednjeg Allahovog Posla nika s.a.w.s. je bila plemenito ponašanje, zašta nam Allah dž.š. posebno govori: „Ti si, Mu hammede, na vrhuncu morala!“ (Nun, 5) Ajša r.a., osoba koja je najbolje poznavala Muhammeda s.a.w.s., za njega je rekla: „Čitav Kur’an je bio pretočen u ahlak – lijepo ponašanje Muhammeda s.a.w.s.“ – pa je počela učiti ajete s početka sure El-Mu’minun: „U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog: Ono što žele – vjer nici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegava ju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mje sta svoja čuvaju, – osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju; – a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju; i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju, – oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet nasli jediti, oni će u njemu vječno boraviti.“ Ovo je bio ahlak, moral i ponašanje Allahovog Po slanika s.a.w.s. (El-Sunen el-Kubra, El-Nesa’i, 11287) Na drugom mjestu Ajša r.a. kaže: „Mu hammed s.a.w.s. je bio najljepšeg ahlaka – po našanja! Nije bio bezobrazan na jeziku, niti loš prema drugima i uvijek je govorio: – Najbolji od vas su oni koji su najboljeg ponašanja!“ (Buha ri, br. 3559) Jedna od dova kojom bi Poslanik s.a.w.s. ot počinjao svoj namaz bila je i ova: „Svoje lice iskreno upravljam Onome što stvori nebesa i Ze mlju i ja nisam jedan od idolopoklonika (mušri ka); namaz moj, i obredi moji, i život moj i smrt moja pripadaju Allahu, Gospodaru svih svjeto va, Koji druga nema. To je ono što mi je nare đeno i ja sam jedan od onih koji se tome predaju (muslim). Bože moj, Ti si Vladar, nema drugog boga osim Tebe. Ti si moj Gospodar, a ja sam Tvoj rob. Ja sam nasilje prema sebi učinio i svoj grijeh priznajem – stoga mi sve grijehe oprosti, a grijehe niko ne može oprostiti mimo Tebe. Uputi me najljepšem ahlaku (moralu i lijepom ponaša nju), a najljepšem ahlaku ne upućuje niko osim Tebe. Odagnaj od mene ružno ponašanje, a od ružnog ponašanja me ne može niko spasiti osim Ti. Odazivam Ti se sretno i zadovoljno, svo dobro je u Tvojim rukama, od Tebe zlo ne dola zi. Vjerujem u Tebe i Tebi idem, Blagoslovljen si i Uzvišen, od Tebe oprosta molim i kajem Ti se!“ (Sahihu Muslim, br. 1848) Lijep ahlak i lijepo ophođenje prema Allahu dž.š. prema Allahovim stvorenjima i prema sa mima sebi je bilo glavno odličje svih Allahovih Poslanika a.s. Hasan el-Basri kaže: „Lijep ahlak i moral se ogleda u činjenju dobra, nečinjenju zla i u ve drini lica!“ Kadi Ijad kaže: „Lijep ahlak i moral jeste či niti da ljudi od tebe osjete samo ono što je li jepo i što raduje, da ljude volimo, da ih sažalje vamo, da ih podnosimo, da smo prema njima blagi, da smo prema njima strpljivi, da se ne oholimo prema njima, da se ne srdimo na njih i da im ne zamjeramo za svašta.“ Naređivanje dobra i odvraćanje od zla vraća čovjeka u brazdu života i pravome putu nakon što je skrenuo sa njega; naređivanje dobra i od vraćanje od zla ulijeva nadu i spašava od zapada nja u očaj; naređivanje dobra i odvraćanje od zla učvršćuje iman i vjeru u prsima ljudi. 1. Naređivanje dobra i odvraćanje od zla je nužno i izuzetno potrebno u oblasti suzbijanja nasilja i vladavine prava, radi pomaganja potla čenih i obespravljenih stvorenja i borbe protiv nasilnika i zulumćara – svih vrsta i tipova. Naređivanje dobra i odvraćanje od zla je, iz među ostalog, propisano radi očuvanja normal nih odnosa među ljudima, kao i među ljudima i ostalim stvorenjima, te radi očuvanja ljudskog dostojanstva, njegove časti, imetka, porodice i života. Sve navedeno se postiže neprestanim pozi vanjem i vraćanjem na principe pravde, sami losti, milosrđa, humanosti uz odbijanje od zla, zuluma i nasilja i neprestani govor protiv njega. Svakom stvorenju treba u potpunosti dati njegovo pravo koje zaslužuje, kako čovjeku tako i životinji i prirodi, bez ikakve vrste nepri jateljstva, proganjanja ili uzurpacije tuđih prava. Musliman je osoba koja zulumćaru, siledžiji i nasilniku staje na put, bilo riječju, bilo djelom, i sve dok bude imalo onih koji će se protiv zla i nasilja boriti svojim jezikom i svojom rukom – zlo će nestajati i umanjivati se, a bezbjednost i mir će se na sve strane širiti. Samo na taj način ljudi dolaze do pravilnog i pravednog vođstva i samo će to biti isprav- no mjerilo za prave i iskrene lidere – imame i emire. Allah dž.š. kaže: „Pravi vjernici su oni koji u Allaha i u Njegovog Poslanika vjeruju, pa nakon toga više ne sumnjaju, i na Allahovom putu se bore imecima svojim i životima svojim – to su iskreni!“ (El-Hudžurat, 15)

Dakle, pravi i iskreni vjernici se poznaju po tome što se na Allahovom dž.š. putu bore, kako imecima tako i životima svojim, a najvrjedni ji vid borbe na Allahovom dž.š. putu jeste ono što nam prenosi Ebu Se’id el-Hudri r.a. da je Poslanik s.a.w.s. rekao: „Najvrjedniji džihad i borba jeste izgovoriti riječ istine i pravde pred si- ledžijskom i nasilničkom vlašću!“ (Sunen, Ebu Davud, br. 4346) Kad je ovoliko vrijedna samo jedna riječ isti ne, šta tek reći za djelo i postupak koje se kreće u tom pravcu, i ovo je obaveza koju su najpre či u djelo sprovesti dobri i pismeni ljudi, bez burne prošlosti i debelog dosijea, ali ako nema takvih – dobrih i pismenih – onda obaveza rije či istine i pravde u lice nepravednoj vlasti ostaje obaveza svih – onih koji nisu mnogo pismeni, pa i onih koji nisu imali baš čistu prošlost. Prav- da je univerzalan princip kojeg trebaju podrža vati svi ljudi, bez obzira na njihovo trenutno i prošlo stanje. Borba za pravdu, a protiv neprav de jedan je od glavnih razloga upute i vraćanja pravome putu! Allahov Poslanik s.a.w.s. je rekao: „Borba je prevariti neprijatelja (el-harbu hud’ah)!“ (Muttefekun ‘alejh) Stoga, načini i metode borbe, koje u sebi sa- drže interes i korist po muslimane, kao i odbra nu vjere, te pomaganje potlačenih i unesreće nih, kao i borbu i suprotstavljanje onima koji se pokvarenim lukavštinama i varkama bave – kako bi hakk nečiji uzurpirali i njegovo pravo – jedni su od najboljih načina i metoda koje je najvrjednije poznavati, po njima raditi, kao i druge njima podučavati!

Glas islama, 225, R: Akaid, A: Sead ef. Jasavić