Teravih namaz je namaz koji se isključivo obavlja u mjesecu Ramazanu. Post mjeseca Ramazana je propisan druge godine po Hidžri, a uz post propisan je i teravih namaz. Obavljanje teravih namaza u Ramazanu je pritvrđeni sunnet. Teravih namaz se za vrijeme Poslanika a.s. klanjao samostalnio ili u manjim grupama, a zatim je uspostavljen kao namaz koji se klanja u džematu u vrijeme Omera r.a.

Jezički imenica teravih u arapskom jeziku znači predah. Tako je nazvan zbog toga što se pravi predah nakon svaka četiri rekata koja se obave. U tom periodu može se činiti zikr, upućivati dove, učiti tekbiri ili salavati na Poslanika a.s.

Termonološki teravija znači klanjanje 20 rekata sa pet selama – nakon svaka četiri rekata se predaje selam. Na svakom rekatu uči se Fatiha i jedna kraća sura ili nekoliko kraćih ajeta. Ovaj namaz obavlja se u džematu za imamom i sunnet je ostati do kraja kako bi se klanjao i vitar namaz, koji ima tri rekata i koji se u Ramazanu klanja u džematu.

Aiša r.a. kaže: „Allahov Poslanik a.s. je sredinom jedne noći izašao u džamiju i klanjao s nekoliko ljudi. Ujutro su ti ljudi pričali (o tome), pa se (drugu noć) skupilo više njih koji su klanjali s Vjerovjesnikom a.s. Kada su osvanuli i oni su pričali (o tome), pa se treće noći broj klanjača povećao. Allahov Poslanik a.s. izašao je i klanjao, a ti ljudi su klanjali s njim. Kada je nastupila četvrta noć džamija je bila tijesna za sve posjetioce, ali je Allahov Poslanik a.s. izašao (u džamiju) tek za sabah, pa kada je klanjao sabah namaz okrenuo se prisutnim ljudima, proučio šehadet i rekao: – A sada, meni nije nepoznat vaš odnos prema vjeri. Međutim, pobojao sam se da vam se (teravih namaz) ne propiše kao farz (obavezni) namaz, a da vi to ne budete u stanju izvršiti.“ Jedan od prenosilaca ovog hadisa, Ibn Šihab, kaže: „Allahov Poslanik a.s. je umro, a ova stvar je tako ostala.“ (Buhari)

Na ovakav način klanjao se teravih namaz u vrijeme Poslanika a.s., zatim je došlo do promjene u organizacionom smislu u vrijeme Omera r.a., kada je postavio Ubejja ibn Kaba r.a. za imama i ljude oko njega okupio kako bi im predvodio teravih namaz. Niko od ashaba nije prigovorio Omeru r.a. kada je dao instrukcije Ubejju ibn Kabu da ljudima klanja 20 rekata teravih namaza i tri rekata vitra. Od tada do današnjih dana muslimani širom svijeta klanjaju 20 rekata teravih namaza i tri rekata vitra.

Ebu Seleme ibn Abdurrahman upitao je hazreti Aišu r.a.: „Kakav je bio namaz Allahovog Poslanika a.s. uz Ramazan?“ Odgovorila je: „Nije povećavao preko jedanaest rekata uz Ramazan, a ni u nekom drugom mjesecu mimo Ramazana. Klanjao bi četiri rekata. Ne pitaj za njihovu ljepotu i dužinu. Potom bi klanjao još četiri rekata i ne pitaj za njihovu ljepotu i dužinu, a nakon toga bi klanjao tri rekata (vitra)…“ (Buhari)

Praksa klanjanja teravih namaza od osam rekata bila je prisutna u vrijeme Poslanika a.s., i to pojedinačno obavljanje ovog namaza. Međutim, kada je Omer r.a. ustanovio klanjanje teravih namaza u džematu, to je ostala praksa po kojoj se postupalo kroz čitavu historiju islama do današnjih dana. U svim našim džamijama obavlja se teravih namaz od 20 rekata i vitra u džematu, osim u dvjema džamijama u kojima se teravih klanja sa hatmom, gdje hafizi predvode teraviju od osam rekata i vitra. Muktedije – oni koji klanjaju za imamom mogu izabrati da li će klanjati u džamijama gdje se klanja sa hatmom i uči duže – jedan cijeli džuz, ili u ostalim džamijama gdje se klanja 20 rekata i uči se kraće. Međutim, praksa koja je prisutna da ljudi zanijete za imamom, pa onda, bez određenog razloga, izlaze poslije osam rekata nije utemeljena i treba se izbjegavati. Ovo je veoma važno zbog toga što oni koji napuste džemat nakon osam rekata gube veliku vrijednost koju je spomenuo Allahov Poslanik a.s. u hadisu: „Ko klanja za imamom dok imam ne završi namaz, upisat će mu se kao da je klanjao cijelu noć.“ Dakle, onaj ko zajedno s imamom klanja 20 rekata teravih namaza i tri vitra ima nagradu kao da je cijelu noć proveo u ibadetu.

Abdurrahman ibn Abdulkari kaže: „Otišao sam jedne noći uz Ramazan s Omerom ibn Hatabom r.a. u džamiju. Tamo smo zatekli ljude kako podijeljeni u grupe klanjaju (teravih namaz). Neki su klanjali sami, a neki u džematu. Omer tada reče: „Čini mi se da bi bilo dobro okupiti sve ove ljude iza jednog učača (imama). On se kasnije na to odlučio i sakupio ih je oko Ubejja ibn Ka’ba. Nakon toga sam s njim druge noći došao u džamiju, a svi ljudi su klanjali u (jednom) džematu. Omer tada reče: „Divna je ovo novina. Ali (noćni) namaz koji oni prespavaju bolji je od onog koji klanjaju.“ Omer je mislio reći da je teraviju bolje klanjati krajem noći nego, kao što su oni tada činili, početkom noći.“ (Buhari)

Esed ibn Amir prenosi od Ebu Jusufa da je rekao: „Upitao sam Ebu Hanifu o teravih namazu i o tome što je učinio Omer r.a. u vezi s tim? Odgovorio je: „Teravih namaz je sunneti-muekkede. Omer r.a. nije uveo klanjanje teravih namaza i to nije njegova novina. On je samo dao određene instrukcije o teraviji na osnovu onog što je on znao i što je bilo u doba Poslanika a.s.“ (Et-Tehanevi)

Saib ibn Jezid kaže: „Ljudi su u vrijeme Omera r.a. uz Ramazan klanjali 20 rekata.“ Rekao je: „Učili bi (tada) sure od stotinu ajeta, a u vrijeme vladavine Osmana r.a. su se uslijed dugotrajnog stajanja (na kijamu teravih namaza) oslanjali na štapove.“ (Bejheki, sahih)

Ebu Abdurrahman es-Sulemi kaže: „Alija r.a. je pozvao učače Kur’ana uz Ramazan, pa je naredio jednom od njih da predvodi ljude u namazu i da im klanja 20 rekata (teravije). Alija r.a. je s njima klanjao vitr.“ (Bejheki, Ibn ebi Šejbe)

Ebu Husajb kaže: „Suvejd ibn Gafele (tabi’in koji je živio u doba Allahovog Poslanika, ali ga nije vidio) za Ramazan nam je klanjao 20 rekata teravih namaza sa pet pauza za odmor.“ (Bejheki, Nimavi, hasen)

Poslanik a.s. je obećao velike nagrade svojim sljedbenicima za obavljanje teravih namaza u Ramazanu za imamom.

Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Ko provede noći mjeseca Ramazana u ibadetu (klanjanje teravih namaz), vjerujući i računajući (na Allahovu nagradu), oprostit će mu se njegovi raniji grijesi.“ (Buhari i Muslim)

Ebu Zerr r.a. kaže: „Postili smo s Vjerovjesnikom a.s. jednog Ramazana. On s nama nije klanjao nikakav dobrovoljni namaz u džematu. Kada je nastupila dvadeset i treća noć, Allahov Poslanik a.s. klanjao je s nama sve dok nije prošla trećina noći. Dvadeset i četvrte noći nije klanjao s nama. Kada je nastupila dvadeset i peta noć, klanjao je s nama dok nije prošla polovina noći. Rekao sam: “Allahov Poslaniče, da hoćeš s nama klanjati ostatak ove noći.” On reče: “Ko klanja za imamom dok imam ne završi namaz, upisat će mu se kao da je klanjao cijelu noć.” Allahov Poslanik a.s. zatim nije klanjao s nama dvadeset i šeste noći. Kada je nastupila dvadeset i sedma noć, Vjerovjesnik a.s. sakupio je svu svoju porodicu, svoje supruge i druge ljude, pa je klanjao s nama toliko da smo se pobojali da će nas proći felah.” Upitao sam: “Šta je felah?” Ebu Zer odgovori: “Sehur.” Nakon toga Vjerovjesnik a.s. više nije klanjao s nama do kraja Ramazana.“ (Tirmizi, Ebu Davud, Nesai, hasen-sahih)

Pored teravih namaza u Ramazanu sunnet je da se posljednja trećina mubarek mjeseca provede u noćnom ibadetu, tj. klanjanju salatut-tehdžud – noćnog namaza. Poslanik a.s. bi u posljednjoj trećini Ramazana savio svoju postelju i ne bi uveče spavao, već bi obavljao namaz i budio svoju porodicu da obaljaju noćni namaz. Praksa obavljanja noćnog namaza u džematu kod nas ustaljena je u posljednjih 15 godina. U većini džamija obavlja se noćni namaz u džematu, gdje je prisutan veliki broj ljudi, žena i djece. Prošlog Ramazana se u jednoj džamiji klanjao noćni namaz sa hatmom gdje je hafiz učio po tri džiza na četiri rekata.

Allaha dž.š. da spusti Svoju milost na Svoje robove, da nam omili ibadet, da nas učvrsti na putu islama i da nam podari obećanu nagradu u Ramazanu i nakon mubarek mjeseca.

Glas islama 353,  R: Tema broja – ramazan, A: Msc. Samir-ef. Murić,