GLAS ISLAMA: Dana 4. i 5. maja održani su 14. sportski susreti. Vi ste kao profesor sporta bili predvodnik učenika Medrese Gazi Isa-beg?

DŽANKOVIĆ: Svake godine se održavaju sportski susreti u BIH, a među učesnicima smo i mi iz Sandžaka. Ovo je četrnaesta godina gdje su na nivou medresa održani sportski susreti. Oni su od velikog značaja, zato što se naši učenici i fizički i duhovno spremaju, a ujedno se i međusobno upoznaju, jer je na ovom takmičenju po prvi put učestvovala medresa iz Podgorice, iz Crne Gore. Moram reći da naša Medresa, obzirom u kakvim uslovima radi, postiže odlične rezultate i mislim da bi bili mnogo bolji da imamo svoju salu, da možemo da radimo sa talentovanim pojedincima. Mi u jednom blok času imamo po dva-tri odjeljenja i kao profesor nisam u mogućnosti da se sportistima koji su obdareni posvetim i dam svoj doprinos. Ali ipak se nadam da će doći bolja vremena, jer naša Medresa u učenicima posjeduje izuzetno veliki talenat koji dolazi iz svih krajeva Sandžaka, a inšllah u dogledno vrijeme imat ćemo pravih asova. Jedan od istaknutih sportista koji je pohađao Gazi Isa-begovu medresu je i Jasmin Ljajić, koji je trenutno i reprezentativac Srbije, veliki sportista i atletičar. Mi imamo još takvih momaka koji su u internatu i zato ne mogu da se uključe u klubove gdje bi trebali da aktivno učestvuju u fudbalu, košarci i atletici. Njima je prevashodni cilj učenje, pa tek onda sport.

GLAS ISLAMA: Ove godine je domaćin bila Karađoz-begova medresa u Mostaru. Jeste li bili zadovoljni organizacijom od strane domaćina i po[1]stignutim rezultatima učenika Medrese Gazi Isa-beg?

DŽANKOVIĆ: Ovo je treći put da je Medresa u Mostaru domaćin sportskih susreta i u odnosu na prethodne godine ovaj put su bili na zavidnom nivou kako domaćini tako i uslovi. Puni smo utisaka jer su nam domaćini izašli u susret u svemu. Što se tiče rezultata, naša Medresa je zauzela peto mjesto od devet ekipa. Mislim da smo mogli da imamo još bolje rezultate. Od pet medalja imali smo četiri bronzane i jednu srebrnu (bronzana: košarka, stoni tenis, trčanje na 200 i 800 m; srebrna za štafetu četiri puta sto metara). Djelimično sam zadovoljan rezultatima koje su postigli naši učenici.

GLAS ISLAMA: Pored postignutih rezultata i dobijenih odličja za uče[1]nike, Vi ste također dobili plaketu za dobrinos sportu?

DŽANKOVIĆ: U Rijasetu Islamske zajednice u BiH postoji Odbor sačinjen od deseta članova koji je zadužen za sport u medresama. Nas je deset profesora koji radimo u medresama i eto – izabran sam i dodijeljena mi je srebrna plaketa za sveopći uspjeh sporta u BiH i Sandžaku. To je priznanje od velikog značaja, kako za mene tako i za cio Sandžak, a posebno za našu Medresu. Ona je svjedok da mi sa ovih prostora želimo da unaprijedimo i damo doprinos sportu. Nakon moje fudbalske karijere ovo je jedno od meni najdražih priznanja i medalja.

GLAS ISLAMA: Vi ste gotovo cio svoj život u sportu i najbolje možete reći našim čitaocima kolika je važnost sporta u životu pojedinca i koliko po[1]sebno mladi treba da se posvete sportu?

DŽANKOVIĆ: Naša vjera zahtijeva kako fizički tako i duhovni odgoj. Jedno bez drugog nije moguće. Naš poglavar, uvaženi Muftija, shvatio je poruku Kur’ana i Sunneta, te je u naše medrese uvedeno fizičko vaspitanje. Sport je neophodan ne samo omladini, već i svima koji su zdravstveno sposobni. Tako se čuva zdravlje i izbacuje negativna energija. Bez fizičkog odgoja i spremnosti čovjek je drugačiji. Ja lično ne bih mogao bez sporta, to znaju svi koji me poznaju. Moja poruka vašim čitaocima, posebno vjernicima i omladini, jeste da se bave sportom.

Glas islama, 243, R: Intervju A: Jonuz Džanković