S va hvala pripada Allahu, Koji je stvorio sve što postoji. On je Jedini dostojan da Mu se ibadet čini. Sva hvala pripada Allahu, Vladaru svih koji misle da imaju vlast, Jedinom Koji ima sva prava nad Svojim stvorenjima. On stvara život i uzrokuje smrt. Smrt Ga ne dotiče, jer je On Vječni, Koji Sam o Sebi opstoji i Jedini Apsolutni. Sva hvala pripada Allahu, Koji upravlja svime. Bez Njegove dozvole ne postoji ni moć ni snaga koji će proizvesti dobro ili zlo. On je stvorio ovaj složeni svijet, sve vidljivo i nevidljivo na njemu, očigledno i skriveno, Zemlju i sve što je na njoj i sve što je u njoj.

ON JE ALLAH

On je Allah, Uzvišeni i Sveti, Koji je stvorio nebesa, atmosferu i stratosferu, univerzum sa planetama, zvijezdama i galaksijama. On je sve stvorio, detaljno i sistematski uredio, tako da se iz tog sistema mogu izvoditi zakoni fizike, ali opet tako superiorno da nauka nije sposobna većinu pojava izmjeriti niti predvidjeti. On je Allah, Moćni i Silni, Koji je sve u jednom trenu stvorio, bez pauze između Njegove riječi Budi i onoga što bude. Nebesa, Zemlja, meleki, džini, ljudi, zvijeri, ptice, insekti, ribe u moru – sve je stvoreno Njegovom naredbom. On je Allah, Uzvišeni, Koji je stvorio život i svemu odredio trenutak smrti, da bi se među ljudima, kojima je On dao slobodu izbora, izdvojili oni sa najboljim ponašanjem. On je Allah, Uzvišeni i Moćni, Koji je u različitim vremenima i na različitim mjestima slao poslanike, neka je na sve njih mir, koji su bili nadahnuti božanskim riječima. Bili su najboljeg morala kako bi ljudima ukazivali na Pravi put i život u skladu sa svrhom postojanja. On je slao vjerovjesnike i poslanike, neka je na njih mir, sa zajedničkom porukom nedvosmislenog monoteizma, koji znači da ne postoji niko ko zaslužuje da bude obožavan, osim Svemoćnog, Jedinog, Apsolutnog – Allaha, Koji nema sudruga. On je Veličanstveni Stvoritelj, Koji je ljudima dao razum, kulturu, civilizaciju, privremenu moć, prolazna zadovoljstva i imetak. On je svima na ovom putu koga zovemo “život” odredio stanicu – smrt. Smrt je činjenica koja ponižava ohole, bogate, buntovne, nevjernike, sumnjičave, nezahvalne, pokvarene, neznalice i zalutale – bez izuzetka. To je činjenica koju moramo zapamtiti kako bismo razdvojili istinu od laži, dobro od lošeg, ispravnu viziju od fikcije života. Sretni su oni koji su spoznali pravi smisao ovoga svijeta, traumu i brzinu smrti, koja dolazi bez ikakve najave, sigurni dolazak zagrobnog života, ponovnog proživljenja, konačnog Suda i konačnog pregrupisavanja na stanovnike Dženneta i Džehennema.

KAD NASTUPI KRAJ…

To je nešto što bismo svi željeli izbjeći. Riječ smrt izgovaramo šapatom: “Umro je taj i taj…” Kada vidimo ubistvo u filmovima daleko smo od zbilje i mislimo: “Pa dobro, oni nisu umrli, to su samo glumci.” Scenario smrti nam ne dopire do mozga. Časni Kur’an kaže: „Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete sve dok grobove ne naselite.“ (Et-Tekasur, 1-2) Kad ste posljednji put prisustvovali dženazi? Bilo kojoj dženazi – vaše majke, oca, djeda, ujaka, rođaka, prijatelja, muža ili supruge? Kako ste se ponašali kada ste posljednji put ugledali tu osobu, koja se nekada smijala, plakala, bila živa, nadmena, bogata, obrazovana, ohola…, a sada leži nepomična, u posljednjem odijelu? Kako su se drugi ponašali? Da li su zbijali šale? Da li su igrali, skakali i pjevali? Ne! Tišina… Trauma… Zašto? Zato što niko ko je ušao u tu prostoriju i vidio mrtvaca nije mislio na mrtvaca, već je pomislio: “Jednoga dana ovdje ću biti ja.” Trčite za imetkom, biznisom, profitom, kućama i automobilima. Kad vam se spomene Bog, vjera i moral, govorite: “Nemam vremena za to! Ne želim slušati o tome. Ne vjerujem u Boga. Možda ću se, kad umrem, opet vratiti. Zapravo, nauka je tako napredna da će uskoro moći razriješiti problem smrti. Ako budemo imali novca ne moramo umirati.” Vidite kako ljudi mogu biti oholi. Sve dok ne stignu do groblja. Sada nastupa drugi scenario.

MRAČNA RUPA

“Dakle, to je to? 56-60 godina se borim, trudim, lažem, kradem, skačem gore-dolje, molim, radim i ovakav je kraj? Ovo će se i meni desiti. Ovako će me baciti u rupu, istu rupu koju mačka iskopa kad želi vršiti nuždu. Samo malo dublju…” Ljudi oko nas plaču, čupaju kosu, vrište, kao da bi najradije sa vama u istu rupu. Naravno, niko ne želi u rupu. Sve je to samo gluma. Nikome se ne ide tamo. Niko vas ne voli toliko. Nakon čitave drame iskopaju rupu, bace vas u nju i zatrpaju vas. Zatim se svi vraćaju kući, idu na piletinu, idu na igranke, osvježavaju se i polako zaboravljaju na tebe. Ubrzo će pozvati advokata da podijeli tvoju imovinu.

GOTOVO JE

Muž kome je žena umrla opet će se oženiti. Žena kojoj je čovjek umro, nakon pola godi[1]ne ili godinu tuge, ipak će shvatiti da ne može sama. Udat će se za nekoga. Ako je odijelo preminulog i dalje u ormaru nekom drugom će dobro stajati. To je proces koji počinje od momenta kad vas bace u rupu. Gotovo je!

SAMI

Šta se dešava sa tom osobom u grobu? Smrt je slična snu. Tijelo je mrtvo, duša je otišla, ali um i dalje ostaje. Da, braćo i sestre, kad nas stave u tu rupu bit ćemo svjesni. Ne mo[1]žete nikoga dozvati. Ne možete se pomjerati. Niko vas ne može spasiti, ali ćete čuti i vidjeti. To će biti drugačija vrsta svijesti. Tada počinje prava drama… Da je Stvoritelj htio učinio bi da nakon života jednostavno isparimo. Ali nije. Dao je da idemo u zemljinu utrobu koju zovemo grob. Život započinjemo u majčinoj utrobi, a zavr[1]šavamo u zemljinoj. Grob će postati mjesto prave drame i traume, mjesto u kome ćete biti ispitivani prije proživljenja.

(Nastavit će se…)

Glas islama, 244, R: Prijevodi, Preveo: Senad Redžepović