Različita klasifikacija, terminologija i sadržaj ličnih sloboda dijelom su funkcija njihove podložnosti promjenama tokom vremena i okolnosti, kao i tipa političke filozofije i sistema vlasti pod kojima funkcioniraju. Neke od sloboda koje su danas općenito poznate i zapadnim i drugim pravnim sistemima, poput slobode udruživanja i slobode štampe, dodate su tek nakon uspostavljanja demokratije i njenih političkih doktrina nakon Francuske revolucije 1789. godine. Ove razlike u percepciji i pristupu ogledaju se i u primijenjenim ustavima različitih zemalja koji nisu potpuno dosljedni u terminologiji i sadržaju različitih klasa prava i sloboda. (El-Bedevi, Da’aim, str. 43-44)

Politički sistemi i filozofije razlikovali su se i u relativnoj važnosti koju su pridavali jednakosti i slobodi. Delikatna ravnoteža koja se traži između individualnih interesa i interesa zajednice u cjelini često je bila pod uticajem različitih percepcija jednakosti i slobode. Pojedinac je prirodno sklon slobodi, dok interes zajednice zahtijeva određeni stepen suzdržanosti od individualne slobode. Ova borba između suprotstavljenih interesa osjeća se i danas između slobodnog ekonomskog poduzetništva i jednakosti i socijalne pravde. (Mahmassani, Erkan, str. 70-71)

Prema pojednostavljenoj definiciji, sloboda (hurrijje) znači da je pojedinac slobodan da djeluje na bilo koji način želi, pod uvjetom da njegovo djelovanje ne nanosi štetu drugima. (Tublijja, El-Islam ve Hukuk el-Insan, str. 269.)

El-‘Ili se slaže s ovom karakterizacijom hurrijje kada piše da je islamski pogled na hurrijje ukorijenjen u postavci da pojedinac uživa slobodu u svim stvarima, pod uvjetom da to ne krši prava drugih i kolektivni interes (masleha) zajednice. Kada sloboda premaši ove granice, postaje prekoračenje i podložna je ograničenju, ili čak potpunoj zabrani. Na osnovu hadisa da se „šteta ne smije nanositi niti na nju uzvraćati štetom“, zakon ne bi trebao ometati individualnu slobodu i trebao bi ograničiti svoju intervenciju na reguliranje slučajeva sukoba s drugim pravima i interesima. (Abd el-Hakim el-Ili, El-Hurijjat el-Amme, Kairo, Dar el-Fikr, 1403/1983, str. 195 i 200)

Kada ostvarivanje slobode od strane jedne osobe nanosi štetu drugoj, sloboda postaje instrument darar-a (nanošenja šteta), u kojem slučaju ga treba ukloniti, ili ograničiti.

Afirmativni stav islama o slobodi jasno je izražen u djelima mnogih autora na ovu temu. Abdul-Kadir Avde je primijetio da je „hurijje jedan od osnovnih principa islama, a nalazi se u jednoj od svojih najfascinantnijih i najobuhvatnijih manifestacija u Šerijatu“^. (Abd el-Kadir ‘Avda, Et-Tešri el-Džinai el-Islami, Bejrut, Mu’assesat er-Risala, 1403/1983, str. 129)

I Fethi Usman je primijetio da „islam svetom smatra slobodu pojedinca i čini je integralnim dijelom dostojanstva vjernika. Strah se može osjećati samo prema Allahu Uzvišenom i nikome drugom. Islam odbacuje prisilu, čak i ako bi to bio jedini put do samog islama“. (Fehi Osman, El-Ferd fil-Mudžtama el-Islami: bejn el-Hukuk vel-Vadžibat, Kairo, El-Medžlis el-‘Ala liš-Šu’un el-Islamijje, 1382/1962, str. 27)

U ocjeni Abdul-Vahida Vafija „islam uzima hurijje kao jednu od svojih osnovnih normi koje utiču na gotovo svaki dio legislacije. Duboko je zabrinut za primjenu hurrijje i nije zanemario nijednu od njene četiri glavne vrste: politička sloboda, sloboda mišljenja i izražavanja, sloboda vjere i građanska sloboda. (El-Vaf, Hukuk el-Insan, str. 114)

Muhamed el-Gazali je primijetio da „islam svetim smatra slobodu čovjeka, baš kao što smatra svetim i njegov život“. Sloboda je prirodna i inherentna svakom čovjeku, kako je Poslanik a.s. kazao: „Svako dijete se rađa u prirodnom stanju slobode.“

Normativna i inherentna validnost lične slobode ne može biti narušena, kompromitirana niti podložna ograničenjima. (Muhammed el-Gazali, Hukuk al-Insan bejn Ta’alim el-Islam el-Umem el-Muttehide, Aleksandrija (Egipat), Dar el-Da’ve li’l-Nasr vet-Tevzi’, 1413/1993, str. 246; hadis se pojavljuje kod Abdulaha el-Hatiba et-Tabrizija, Miškat el-Mesabih, izd. Muhammed Nasir ed-Din el-Albani, drugo izd., Bejrut, El-Mekteb el-Islami, 1399/1979, tom I, hadis br. 90)

Vehbe ez-Zuhejli slično piše da je sloboda prirodno pravo svakog ljudskog bića. (Vehbe ez-Zuhejli, El-Fikh el-Islami ve Edillete, 3. izd., Damask, Dir el-Fikr, 1409/1989, VI, 720.)

Glas islama 361, R: Prijevodi , Preveo: Dr. hfz. Almir Pramenković