Msc. hfz. Mirfat Fijuljanin

Hafize, Vi svakodnevno radite s mladima. Kako iz Vašeg iskustva gledate na njihovu ulogu u današnjem društvu?  

Hvala Uzvišenom Allahu Koji me je počastio da kroz Medresu i druge naše ustanove već dvije decenije radim sa mladima koji su ponos i budućnost našeg naroda. Mladi imaju energiju i snagu koju treba usmjeriti ka pravim ciljevima, treba im pomoći da se ispravno orijentiraju u svijetu koji se ubrzano mijenja i u kojem je vrijednosni sistem prilično poremećen.

Mladi su, bez sumnje, najvitalniji i najdinamičniji sloj svakog društva. Oni nose energiju, idealizam i želju za promjenom, što ih čini ključnim pokretačima društvenog razvoja. Iz mog svakodnevnog rada s njima vidim da su današnji mladi, uprkos brojnim izazovima, izuzetno sposobni, kreativni i otvoreni za dobro. Samo im je potrebno usmjerenje i povjerenje odraslih.

Nažalost, često se o mladima govori ili s pretjeranim kritikama ili s nerealnim očekivanjima, dok bi zapravo trebalo da im pružimo prostor da rastu, da griješe i da uče kroz iskustvo. Kada ih saslušamo, kada im pokažemo da ih poštujemo i razumijemo, tada se otvara ogromni potencijal koji može promijeniti ne samo njih, nego i cjelokupno društvo.

Islam nas uči da je mladost vrijeme najvećih mogućnosti – vrijeme u kojem se srce najlakše okreće istini i dobru. Stoga, vjerujem da će upravo mladi, ako ih pravilno odgojimo i osnažimo duhovno i moralno, biti nosioci onih pozitivnih promjena koje naše društvo treba.

Šta je ono što najviše raduje, a šta najviše zabrinjava kada govorimo o današnjoj omladini?

Ono što me najviše raduje kod današnje omladine jeste njihova svježina duha i želja da pronađu smisao u svemu što rade. Vidim kod mnogih mladih iskrenu potragu za istinom, za pravim vrijednostima i to me uvijek ohrabri. Raduje me i to što su otvoreni za razgovor, što postavljaju pitanja, traže dublje odgovore i ne zadovoljavaju se površnim objašnjenjima. To znači da postoji duhovna potraga koja, ako se pravilno usmjeri, može prerasti u svjesnu vjeru i odgovornost.

S druge strane, ono što zabrinjava jeste da su mladi danas izloženi snažnim uticajima savremenih medija, društvenih mreža i potrošačke kulture koja im često nameće lažne ideale uspjeha i sreće. U toj buci informacija i različitih ponuda mnogi gube osjećaj za mjeru, skromnost i autentičnost.

Zabrinjava i to što se, zbog brzine života i pritiska okoline, sve manje razgovara unutar porodice, a sve više vremena provodi u virtualnim svjetovima. To stvara osjećaj usamljenosti i otuđenosti, čak i među mladima koji su neprestano „povezani“ (online).

Ali, uprkos svemu, ja ostajem optimista. Svaka generacija ima svoje izazove, ali i svoje snage. Naš je zadatak da mladima pomognemo da te snage prepoznaju i da ih usmjere ka dobru, jer u njima, bez sumnje, leži svijetla budućnost našeg društva.

Mladi često osjećaju pritisak između savremenih trendova i islamskih vrijednosti. Kako im pomoći da sačuvaju svoj identitet, a da istovremeno budu korisni društvu?

To je jedno od najvažnijih pitanja našeg vremena, jer današnji mladi zaista žive između dva svijeta – svijeta modernih trendova koji često nude brza zadovoljstva i površne vrijednosti i svijeta vjere koji traži dubinu, strpljenje i dosljednost. Naš zadatak kao odgajatelja, imama i roditelja jeste da im pomognemo da ta dva svijeta ne doživljavaju kao suprotnosti, nego kao prostor u kojem se može ostvariti sklad, ako se sve gradi na ispravnim temeljima.

Islamske vrijednosti nisu prepreka savremenosti. Naprotiv, one su putokaz koji pomaže da se čovjek ne izgubi u savremenosti. Mladi treba da shvate da islam ne traži da se odvoje od svijeta, već da u njemu budu svjetlo: da budu učenici koji pošteno uče, radnici koji čestito rade i građani koji svojim primjerom šire dobro.

Ključ je u ispravnom razumijevanju vjere – ne kroz formalizam, već kroz životnu primjenu: da islam nije samo skup zabrana, već način života koji oplemenjuje svaku sferu – od porodičnih odnosa do društvenog angažmana. Ako mladi u vjeri prepoznaju smisao i snagu, a ne teret, tada će moći sačuvati svoj identitet i biti itekako korisni društvu.

Zato im treba pružiti okruženje koje ih ne osuđuje, već podržava. Treba ih učiti da budu ponosni na svoje islamske vrijednosti, ali i spremni da ih žive s mudrošću, razumijevanjem i otvorenošću prema drugima. Kada mlad čovjek osjeti da vjera daje smisao svakom njegovom koraku, tada nijedan trend, ma koliko zavodljiv bio, ne može poljuljati njegov identitet.

Koliko su, po Vašem mišljenju, vjerski odgoj i odnos prema Kur’anu važni u oblikovanju moralne i društvene svijesti mladih?

Vjerski odgoj i odnos prema Kur’anu su, po mom mišljenju, temelj svakog istinskog oblikovanja mladog čovjeka – ne samo kao vjernika, nego i kao moralne, odgovorne i društveno korisne ličnosti. Kur’an nije samo knjiga obreda, već knjiga života. On mladom čovjeku daje orijentire, usmjerava njegovu energiju i pomaže mu da razumije smisao postojanja, odnosa prema drugima i prema samome sebi.

Kada mlad čovjek izgradi lični odnos prema Kur’anu – ne samo kroz učenje, već i kroz razmišljanje, primjenu i život po njemu – tada se u njemu rađa unutrašnja stabilnost. Takva osoba ne podliježe lako modama, pritiscima, ni prolaznim iskušenjima. Ona zna šta je dobro, a šta zlo i ima snagu da se toga drži, čak i kada je teško.

Vjerski odgoj, u tom smislu, nije samo prenošenje znanja o vjeri, nego izgradnja karaktera. To je proces u kojem mladi uče kako da budu čestiti, skromni, saosjećajni, ali i hrabri u zaštiti istine. Kur’anski moral – pravda, iskrenost, strpljenje, milost – vrijednosti su koje čine jezgro društvene svijesti.

Zato vjerujem da ulaganje u vjerski odgoj nije samo briga za vjeru, već i za budućnost društva. Mladi koji rastu uz Kur’an postaju ljudi koji ne traže korist samo za sebe, već dobro za zajednicu. A društvo koje ima takve mlade – ima sigurnu budućnost.

Danas se često govori o potrebi da se mladi više uključe u zajednicu. Kako ih ohrabriti da preuzmu aktivnu ulogu, a da pritom ostanu skromni i svjesni svoje odgovornosti pred Allahom?

Islamsko učenje uči nas da je vjera djelatna, da se istinska pobožnost ne ogleda samo u ibadetu, nego i u brizi za druge, u doprinosu zajednici, u radu za opće dobro. Zato je veoma važno da mladi razumiju da njihova energija, znanje i sposobnosti imaju svrhu tek onda kada se stave u službu dobra.

Da bismo ih ohrabrili na to, potrebno je da im damo priliku i povjerenje. Mladi se ne pokreću samo riječima, nego primjerom. Kada vide da im stariji vjeruju, da im pružaju prostor da nešto organiziraju, pokrenu i vode, tada se u njima rađa osjećaj odgovornosti. Aktivnost u zajednici treba da bude škola karaktera – mjesto gdje se uči služenje, saradnja, strpljenje i skromnost.

Ali, uz sve to, mlade moramo podsjećati da aktivizam u islamu nikada ne smije biti motiviran slavom, prestižem ili pohvalom drugih. Svako djelo treba da bude učinjeno radi Allahovog zadovoljstva, jer samo takvo djelo ima trajnu vrijednost. Skromnost je štit od oholosti, a svjesnost o odgovornosti pred Allahom čuva iskrenost u namjeri.

Zato mladima treba govoriti da biti aktivan ne znači biti najglasniji, već biti najodgovorniji. Ako nauče da svaka njihova riječ, ideja ili inicijativa može biti vid ibadeta, onda će i njihov angažman postati izvor bereketa, kako za njih same, tako i za cijelo društvo.

Kada govorimo o društvenim promjenama, mnogi zaboravljaju da one počinju iznutra – od promjene srca. Kako tu unutrašnju promjenu prepoznati i usmjeriti ka dobru?

Zaista, svaka istinska promjena počinje iznutra – iz promjene srca, iz promjene pogleda na svijet i smisla života. Kur’an jasno kaže: „Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok on sam sebe ne promijeni.“ (Er-Ra’d, 11) To znači da društvena promjena nije samo pitanje zakona, sistema ili politike, nego, prije svega, pitanje moralne i duhovne svijesti pojedinaca.

Unutrašnja promjena prepoznaje se po tišini i iskrenosti, po trenutku kada čovjek počne više misliti o svojim postupcima, o tome kako utiče na druge, o tome da li njegovo prisustvo donosi mir ili nemir. To je proces buđenja savjesti, kada mladi shvate da su odgovorni ne samo za ono što rade, nego i za ono što postaju.

Da bi ta promjena išla ka dobru, potrebno ju je hraniti – kroz namaz, učenje Kur’ana, zikr, činjenje dobra i društvo onih koji nas podsjećaju na Allaha. Srce je poput bašte – ako ga ne njegujemo, zarasta korovom; a ako ga zalijevamo dobrim mislima, iskrenim namjerama i korisnim djelima, tada ono postaje izvor svjetlosti koja se širi i na druge.

Šta biste poručili mladima koji žele da doprinesu zajednici, ali osjećaju da su njihove mogućnosti ograničene?

Mladi često misle da moraju uraditi nešto veliko da bi promijenili svijet, ali islam nas uči da se veličina ne mjeri veličinom djela, već iskrenošću namjere. Allah ne gleda koliko je nešto veliko u očima ljudi, već koliko je čisto u srcu onoga ko to čini. Zato nikada ne treba potcijeniti male korake – lijepu riječ, osmijeh, pomoć drugome, savjet prijatelju, trud u učenju, jer upravo iz tih sitnih dobrih djela nastaju velike promjene.

Sjetimo se da su i najveći pokreti, ideje i promjene počeli iz skromnosti, iz srca jednog čovjeka koji je vjerovao u dobro. Ako mladi iskreno žele da doprinesu, njihova želja već jeste početak promjene. Ono što im treba jeste istrajnost i svijest da Allah vidi svaki njihov trud, pa makar ga ljudi i ne primijetili.

Poručio bih im da ne čekaju savršen trenutak, nego da počnu sada – u svojoj porodici, razredu, džematu, među prijateljima. Dovoljno je da budu primjer poštenja, skromnosti i dobrote. Tako se širi svjetlo. Svako ima svoj krug uticaja i ako svako upali svoju svijeću – zajednica će zasjati.

Najvažnije je da vjeruju da ih Allah nije stvorio bez svrhe. Svako ima nešto posebno što može ponuditi – talenat, riječ, ideju, osmijeh, znanje, volju. Ako to stave u službu dobra, njihova ograničenja će postati njihova snaga. Jer, kada čovjek djeluje s iskrenim nijetom, Allah mu otvara puteve koje nije ni zamišljao.

Na kraju, kako vidite budućnost našeg društva ako se mladi vrate vjeri, znanju i istinskim vrijednostima?

Ako se mladi vrate vjeri, znanju i istinskim vrijednostima, u toj slici vidim najljepšu budućnost našeg društva – budućnost u kojoj se moral ponovo cijeni više od interesa, u kojoj se istina ne boji biti izgovorena i u kojoj zajedništvo pobjeđuje sebičnost.

Vjera će im dati smjer i smisao, znanje će im dati snagu, a istinske vrijednosti, kao što su pravda, iskrenost i odgovornost, dat će im mjeru u svakom djelovanju. Kada se ta tri temelja sjedine u mladom čovjeku, tada on postaje stub na kojem počiva zdravo društvo. Takvi mladi neće bježati od izazova, nego će ih pretvarati u prilike.

Vjerujem da naš bošnjački narod ima ogroman potencijal u mladima – u njihovom moralu, umu i srcu. Samo im treba otvoriti vrata, dati im podršku i vjerovati u njih. Kada se vjera u Allaha poveže sa ljubavlju prema znanju i željom da se čini dobro, tada dolazi generacija koja ne čeka promjenu, već je sama stvara.

Zato vjerujem da nas, uz Božiju pomoć, čeka svjetla budućnost – budućnost u kojoj će mladi biti ponos svog naroda, čuvari njegovih vrijednosti i graditelji boljeg sutra. Jer, društvo koje ima mlade koji vjeruju, uče i djeluju s iskrenošću – to je društvo koje ne može propasti.

Hvala Vam na prilici da govorim za Glas islama.

Glas islama 361, Intervju sa Mirfatom Fijuljaninom