Osnivanje Foruma za zaštitu individualnih i tradicional nih prava Bošnjaka – Muslimana u Sarajevu krajem 1989. na čelu sa akademikom dr. Muhamedom Fili povićem predstavlja idejni putokaz i smjernicu za osnivanje političkog pokreta SDA 1990. Dana 29. jula 1990. u Sandža ku se osniva stranka SDA, čiji će osnovni zadatak biti politička emancipacija Bošnjaka. Dana 11. maja 1991. u Novom Pazaru se osniva Muslimansko na cionalno vijeće Sandžaka, kasni je će to biti Bošnjačko nacionalno vijeće Sandžaka, čiji je zadatak bio pripremanje referenduma za auto nomiju Sandžaka. Ova nacionalna institucija je izabrala predsjednika i mandatara Sandžačke vlade, koji su u tom vremenu i formirali vladu u sjenci i javno se potpisivali i pred stavljali u inostranstvu. Četvrti talas iseljavanja Bošnjaka (1992-1999) Za razliku od prethodna tri pro- cesa muhadžirluka, koji su se odvi jali prema Turskoj, ovaj talas, od nosno egzodus Bošnjaka krenuo je prema Zapadu, zemljama Za padne Europe, za Ameriku, Kana du, Australiju, Novi Zeland i dr. Ujedno, to je bila prilika da novi bošnjački muhadžiri, čiji broj je prelazio preko 100.000, prema pi sanju i istraživanju brojnih medija, u javnost zapadnih zemalja preno se istinu o ratu u Bosni i situaciji u Sandžaku. Nakon prvog kongresa SDA (1. decembar 1991.) donijeta je odlu ka da revija „Sandžak“ sa novom redakcijom i glavnim urednikom nastavi svoju djelatnost u Novom Pazaru, gdje i sada u kontinuitetu izlazi kao kritičko glasilo koje pre- zentira javnosti političke procese u Sandžaku. Nakon agresije na BiH bošnjač ki intelektualci Sandžaka okupljeni oko institucija KDM „Preporod“, Matice Bošnjaka i Udruženja pi saca Sandžaka urgentno su sazvali prvu Bošnjačku konferenciju (do sada je održano dvanaest) i donijeli Rezoluciju koju su uputili Među narodnoj zajednici i u njoj zatraži li hitnu intervenciju i zaustavljanje rata u Bosni. Od tada su intenzivi rani politički procesi u Sandžaku, vršen progon stanovništva, hapše nja aktivista i intelektualaca. Otmice u Sjeverinu (1991) i Strpcima (1992) Otmica 16 nedužnih Bošnjaka u Sjeverinu veoma kasno je procesu irana u pravosuđu Srbije. Taj pro- ces je tek skoro završen, a otmičari simbolično kažnjeni. Sličan je slu čaj i sa otmicom Bošnjaka iz voza 671 u Štrpcima, koji se kretao u re laciji Beograd-Bar, kad su zvjerski život izgubili 19 Bošnjaka i jedan Hrvat. Za taj zločin Ookružni sud u Bijelom Polju osudio je samo jednog zločinca (izvjesni Radisav- ljević) na svega 13 godina zatvora. Montirani sudsko poilitički procesi U vremenu od 1992. do 2000., tj. do pada Miloševićevog diktator- skog režima, pod velikom policij skom torturom i presijom odvijali su se organizirani i montirani sud sko-politički procesi protiv boš njačkih aktivista. Taj proces veoma dugo trajao sa brojnim implikacija ma po Sandžak. 1. Zabrana dva broja revije „Sandžak“ zbog kritike Miloševi ćevog diktatorskog režima, a pro tiv glavnog urednika, potpisnika ovih redova, proces je vođen devet i po godina, sve do pada tog reži ma, i na kraju osuđen na godinu uslovno. 2. Montirani sudski proces u Novom Pazaru protiv 25 člano va SDA, od kojih su nekoliko njih uslijed policijske torture preminu li, ni do današnjeg dana nije zavr šen, a optuženi su danas na ivici egzistencije, dok njihovi tadašnji lideri sjede u udobnim ministar skim foteljama i na njih su u cijelo sti, kao na Sandžak, zaboravili. 3. Montirani sudski proces u Bijelom Polju protiv 21 pripadnika SDA Crne Gore, Južni Sandžak, na čelu sa tadašnjim čelnikom ove stranke, a današnjim profesorom prava na Internacionalnom univer zitetu u Novom Pazaru, koji prav no nije završen, ali su optuženi i osuđeni u ovom procesu amnesti rani krajem 1996., nakon Dejtona, od strane tadašnjeg predsjednika Bulatovića. Nakon toga slijedi Ugljaninov iznenadni povratak u Sandžak uz Miloševićev blagoslov i obezbje- đenje od Beogradskog aerodroma do Novog Pazara, od kada počinje novi državni teror protiv Sandžaka uz pomoć prvog čovjeka Sandžaka. Apsurdna suđenja u Podgorici za zločine u Sandžaku i za deportacije Napokon, da spomenem i uka žem na apsurdna suđenja 2010. i 2011. god. za zločine u Bukovici (pljevaljski kraj) i za deportacije Bošnjaka muhadžera maja mjese ca 1992. O ovim događajima bo sanska i uopće postjugoslovenaska javnost je više informirana. Sudovi Crne Gore su sve zlo čince oslobodili. Na taj način u Sandžaku su bili i ostali prilog po moći Srbije i Crne Gore Srbima u Bosni u ratu protiv Bošnjaka u ovoj međunarodno priznatoj ze- mlji. Fenomen zaokreta sandžačke politike Dalje, ovdje želim naglasiti niz činjenica koji govore o jednom posebnom pitanju, o kojem boš njačka i uopće bosanska javnost nije dovoljno upoznata, a to je pi tanje zaokreta sandžačke politike, koja je trasirana u prve četiri go dine bošnjačkog pokreta. Naime, nakon hapšenja i sudskih procesa (1993.) i masovnih egzodusa, kada su SDA i BNVS javno demonstri rali program autonomije Sandžaka, donoseći značajan dokument Me morandum o specijalnom statusu Sandžaka, kao put rješavanja pita nja Sandžaka i statusa Bošnjaka u Srbiji i Crnoj Gori, na opće izne nađenje, protagonisti svega toga su svom nacionalnom i teritorijalnom programu okrenuli leđa. U montiranim procesima u go tovo svim sandžačkim gradovima proganjani su, zatvarani i osuđivani gotovo svi politički aktivisti, izuzi majući prva tri lidera (S. Ugljanin – predsjednik, R. Ljajić – premijer i A. Mahmutović – ministar odbrane i bivši poslanik). Prema tome, kako su istakli neki mediji, „procvjetali“ su be ogradski vazali iz Sandžaka. Prva dvojica su se dobro udomili u srp skim ministarskim foteljama u Be ogradu, a treći se povukao u svoj zavičaj Sjenicu i posvetio vlastitoj privatnosti. Sve to jasno govori da su nacionalni interesi Bošnjaka iznevjereni od strane prvaka kada su dobili, kao ministri, brojne be nificije i druge blagodati za sebe. Sličan je slučaj sa bošnjačkim mini strima i poslanicima u Crnoj Gori. Ono što im je zajedničko jeste da se danas nalaze daleko od Sandžaka i daleko od naroda koji ih je birao. Dakle, iz prethodnog se može zaključiti da su sandžački prvaci s početka 90-tih godina od maksi- malističkih zahtjeva odustali i sveli ih na minimalističke, ali sa ciljem da razbiju sandžački pokret, preko institucija Srbije i Crne Gore, re sornih ministarstava, da proizvo de paralelne institucije sa jasnom namjerom ubijanja Sandžaka. Naj veći udarac su osjetili Islamska za jednica u Srbiji, vakufi u Sandža ku, te novi saziv BNV-a, za koje je država proizvodila nove propise, a koji nisu važili za druge nacionalne i vjerske zajednice u Srbiji i Crnoj Gori. Pojava novih nacionalnih i znanstvenih institucija Oni značajni pojedinci i insti tucije koji su ostali vjerni idejama nacionalnih emancipacija u San džaku osnovali su značajne kul- turne i znanstvene institucije kao što su: BKZ – Bošnjačka kultur na zajednica, danas najmasovni ja asocijacija u Sandžaku, Institut za istraživanje genocida, a nedav no je osnovana krovna instituci ja BANU – Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti. Zacijelo, ove institucije nagovještavaju novo vri jeme, kako za Bošnjake tako i za sve građane Sandžaka. Zato se ova godina može smatrati inicijalnom u pokretanju bošnjačke kulturne revolucije u Sandžaku i Bosni, a znanstvenu, političku i duhovnu energiju ona crpi u ljudskim resur sima Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru.

Nastavit će se..