Naravno — ispravio sam slovne greške (pogrešni znakovi iz prelama/PDF-a: , , , , rastavljeni slogovi, “po-četka”, “ra-mazana” itd.) i vratio tekst u čitljiv bosanski pravopis (latinica). Nisam ulazio u stilske izmjene, osim gdje je bilo nužno da rečenica prestane biti “polomljena”.

Ispod je tvoj posljednji poslani odlomak, ispravljen:

Doista su među lišenima oni za koje Allah Uzvišeni kaže: „A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći.“ (Merjem, 59). Pa ima li veće lišenosti od napuštanja namaza?!

Zakleo mi se jedan mladić da nije pao Allahu na sedždu osim na lijep način i sa stidom. Pa, o, ti lišeni! Ostavljanje namaza je nevjerovanje i skretanje sa pravog puta! („Ono po čemu se razlikujemo od nevjernika je namaz, pa ko ga ostavi nevjernik je.“)

Sljedeći hadis navode Tirmizi, Nesai, Ahmed, Hakim, a i Zehebi ga smatra sahihom: „Čovjeka od širka i nevjerovanja razdvaja namaz.“ Ovaj hadis nalazi se i u Muslimovom „Sahihu“.

O, ti koji si lišen, jadan si postao onda kada si prekinuo vezu između tebe i Allaha! Ona je ključ blaga koje predstavlja sreću i smiraj, ona je nježni dodir za umorno i iscrpljeno srce, ona širi horizonte i pruža potporu duši, ona čisti srca. Dva rekata namaza nakon lijepo uzetog abdesta, sa skrušenošću i smirenošću udova, otklanja svaku brigu, tugu, neraspoloženje i propast.

Uzrok sreće vjernika je ono o čemu Allah Uzvišeni kaže: „I padaju licem na tle plačući, i On im uvećava strahopoštovanje.“ (El-Isra’, 109) „Da li je onaj koji u noćnim satima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tle i stojeći, strahujući od onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga…“ (Ez-Zumer, 9)

Najljepši i trenuci najveće sreće su onda kada rob čini sedždu svome Rabbu, moli Ga i skrušeno Mu se obraća, boji se i strahuje od Njega. U stajanju na namazu, padanju ničice pred Allahom, plakanju i poniznosti, srce se oplemenjuje, prsa se šire, a lica zablistaju. Uzvišeni Allah kaže: „…Na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle.“ (El-Feth, 29)

Dok onom koji je lišen tama je u srcu, potištenost na licu, tjeskoba u duši. Ovo je što se tiče ovog svijeta, a za ono što će biti na onom svijetu Allah Uzvišeni kaže: „Na Dan kada bude nepodnošljivo i kada budu pozvani da licem na tle padnu, pa ne budu mogli; oborenih pogleda i sasvim poniženi bit će nevjernici — a bili su pozivani da licem na tle padaju dok su živi i zdravi bili.“ (El-Kalem, 42–43)

Bit će lišeni sedždi na Ahiretu zato što su na dunjaluku bili pozvani da je učine, ali nisu marili za to, oholili su se i ismijavali. Ima li sreće, nade i života za onoga čija se veza sa Uzvišenim Allahom prekinula, ili nakon nestanka onoga što je postojalo između njega i njegovog Stvoritelja i Zaštitnika, koji ni od čega nije ovisan ni koliko za treptaj oka?! A duša ne zna kakve boli i kazne predstavlja ovo kidanje veze sa Allahom.

Jadan li si, ti koji si lišen! Kako želiš uspjeti i biti sretan, radostan i spašen, a da ne obavljaš namaz? Prekinuo si vezu između tebe i Allaha?! Poslušaj riječi Allaha Uzvišenog: „Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima.“ (El-Bekare, 45) „Ono što žele — vjernici će postići; oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju.“ (El-Mu’minun, 1–2)

Sedžde na najboljim mjestima, blagodarno traženje oprosta i suze u skrušenoj molitvi — znaci su koje posjeduju vjernici. I dok onom koji je lišen sreću predstavljaju novac, žene i raskošni dvorci, istinska sreća vjernika je na mjestu gdje pada na sedždu.

Među lišenima su oni koji se, kada se opomenu za namaz, rugaju i ismijavaju. O njima Uzvišeni Allah kaže: „I kad pozivate na namaz i to za podsmijeh i zabavu uzimaju, zato što su oni ljudi koji ne shvataju.“ (El-Ma’ide, 58) „Grješnici se smiju onima koji vjeruju.“ (El-Mutaffifun, 29) „Kada pored njih prolaze, jedni drugima namiguju.“ (El-Mutaffifun, 30) Međutim, ko se posljednji smije — najslađe se smije. Zbog toga Allah Uzvišeni kaže: „Danas će oni koji su vjerovali nevjernicima se podsmijavati.“ (El-Mutaffifun, 34)

Doista je onaj koji je nemaran prema namazu lišen velikog dobra. Poslanik, a.s., je rekao: „Onom koji ga čuva, namaz će na Sudnjem danu biti svjetlost, dokaz i spas, a onom koji ne pazi na njega neće biti ni svjetlo, ni dokaz, ni spas; on će na Sudnjem danu biti sa Karunom, Hamanom, Faraonom i Ubejjem ibn Halefom.“

O, lišeni! Lišio si sebe najljepših trenutaka na ovom svijetu — trenutaka sedždi i spuštanja čela na tle pred Gospodarom! Lišio si sebe najvećih slasti — slasti skrušene molitve, pokornosti i poniznosti.

Ti, u suštini, posjeduješ najvrjedniju stvar, najveće bogatstvo na dunjaluku — pet dnevnih namaza, posljednju trećinu noći, vrijeme kada se dova kod Allaha prima. Upitaj one koji namaz obavljaju, iskrene, upitaj ih šta su pronašli u tome, pitaj ih, ne odbijaj to. Oni će ti odgovoriti smirenih i zadovoljnih duša koje su osjetile slast dunjaluka i onoga što je na njemu najljepše. Reći će ti: „Najtužniji, najnesretniji i najjadniji su oni koji propuštaju namaz i nemarni su prema njemu.“

O, ti koji si lišen, ne gubi nadu

Raduj se, dragi brate! Allah Uzvišeni kaže: „Ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti, oni će u Džennet ući.“ (Merjem, 60)

Onaj koji se pokaje oslobodit će svoju dušu od robovanja strastima, oslobodit će srce od griješenja. Onaj koji se pokaje naći će slast u pokornosti Allahu, u robovanju Njemu naći će odmor, u imanu i približavanju Bogu naći će prijatnost; a u suzama radost. On je između straha i sigurnosti, muke i mirnoće.

„Sada se rađam ponovo.
Ono što je bilo prije smrt je kojom sam iskušan u noći tamnoj.
Ja, penjući se, idem ka uputi.
Divan li je onaj kome su Isra’ i Mi’radž dati.“

O, lišeni, pokaj se Allahu! Osjeti slast tevbe, slast suza. Povrati svoje srce i pobrini se. Suza koja će se sliti niz obraz ugasit će žar grijeha i griješenja. Posveti se svojoj duši. Priznaj svoju grešku, zamoli svog Gospodara i reci: „Allahu moj, Ti si moj Gospodar, nema boga sem Tebe, Ti si me stvorio, ja sam Tvoj rob…, tražim kod Tebe zaštitu od zla onog što si stvorio, svjestan sam Tvojih blagodati prema meni, a i svog grijeha, pa mi oprosti, jer niko, sem Tebe, grijehe ne može oprostiti.“

Plači zbog svojih grijeha i okusi slast skrušene molitve, priznaj poniznost i pokornost Allahu, iskreno se pokaj Stvoritelju. Skrušeno se pomoli Gospodaru i reci: „Gospodaru moj, veliku nepravdu sam prema sebi učinio, a grijehe jedino Ti možeš oprostiti, zato mi oprosti oprostom Svojim i smiluj mi se, jer Ti si doista Onaj Koji mnogo prašta i Koji je Samilostan.“ Izgovaraj ove riječi kao što ih je Poslanik, a.s., ponavljao.

O, lišeni! „Slast imana okusio je onaj koji je zadovoljan da mu je Allah Gospodar, islam vjera, a Muhammed, a.s., poslanik.“ (Sahihu’l-Muslim)

Poslušaj Vladara svega, On doziva tebe, poslušaj Stvoritelja nebesa i zemlje, On se tebi obraća, a ti, ti ko si? Poslušaj Onoga Koji mnogo prašta i Koji je Voljen, Samilosnog i Milostivog, Koji kaže: „Reci: — O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je Milostiv.“ (Ez-Zumer, 53)

U hadis-i-kudsijju Allah Uzvišeni kaže: „O, robovi Moji! Vi i danju i noću grijehe činite, a Ja sve grijehe praštam, pa tražite oprost od Mene, oprostit ću vam.“ (Sahihu’l-Muslim)

U drugom hadis-i-kudsijju Uzvišeni Allah veli: „O, sine Ademov! Nećeš Me zamoliti ili zatražiti od Mene, a da ti ne oprostim ono što je bilo prije, neću se obazirati. O, sine Ademov! Makar tvoji grijesi sezali do nebesa, a ti zatražiš oprost od Mene, oprostit ću ti ne obazirući se. O, sine Ademov! Ako Mi dođeš sa grijesima veličine Zemlje, a ne pripisujući Mi za druga nikoga, oprostit ću ti oprostom veličine Zemlje.“

O, lišeni! Nećeš imati opravdanja jer si čuo pozive Gospodara nebesa i zemlje. Najsretniji trenuci na dunjaluku su onda kad stojiš pokoran, ponizan, strahujući, plačući, tražeći oprost od Allaha i kajući se. A riječi pokajnika su iskrene, suze tople, a težnje velike. Osjetili su slast imana nakon gorčine lišenosti, pronašli su hlad čvrste vjere nakon žarišta teškog stanja. Žive sigurnim životom nakon perioda tjeskobe i zla, pa zašto onda lišavaš sebe ovog dobra, slasti i sreće?!

Ako si griješio — pokaj se; ako si činio zlo — traži oprost; ako si pogrešno postupao — popravi se: milost je ogromna, a vrata su otvorena. Ibn Kajjim kaže: „Teško tebi, ne podcjenjuj sebe! Pokajnik je neko ko je voljen, potišteni je u pravu; tvoja odluka da ostaneš bez ičega je poput bogatstva; ako pogneš glavu kajući se, to je uzdignuće; tvoje priznavanje greške je, ustvari, istina.“

Dakle, pokoravanje Allahu je, zapravo, ponos i uzdignuće, a nekom drugom mimo Njega poniznost i niskost. Dragi brate, mila sestro, obradovat ćemo se tvom pokajanju.

„Ništa nije u rukama našim.
Tvoj povratak Allahu učinit će nas sretnim.
Jedno oko se, kada te vidi, raduje,
dok drugo udaljenost i razliku oplakuje.
Zato pazi nek’ se sreća oka jednog nastavi,
a obećaj susret međusobni sa onim koje rasplakao si.“

Obećaj nam da ćeš se vratiti Allahu, obećaj nam da ćeš se iskreno pokajati. Mi ćemo biti uz tebe u svemu što želiš, radovat ćemo se i veseliti, pružat ćemo ti pomoć imecima, postupcima i dovama našim — ali ništa nije do nas, sve od tebe zavisi.

Nastavit će se…

Glas islama, 219, R: Prijevodi, Prevela: Selma Plojović