Pomoć mudžahidima je vrhunac pobožnosti

Imam Ahmed bilježi predaju od Abdurahmana ibn Semure r.a. da je rekao: “Jednom prilikom, kada je Vjerovjesnik a.s. opremao Vojsku el-usra’  (Tegobnu vojsku), došao mu je hazreti Osman ibn Affan r.a. sa hiljadu dinara u svojoj odjeći i sasuo mu ih u krilo. Miljenik a.s. počeo ih je prevrtati rukom, pa reče: ‘Nakon ovog dana Affanovom sinu neće nauditi šta god da uradi’, ponovivši to nekoliko puta.”

U drugoj verziji hadisa navodi se da je Vjerovjesnik a.s. rekao: “Od danas Osmanu neće štetu nanijeti šta god da uradi”, ponovivši to dvaput.

U teškim situacijama u pobožnosti potreban je razbor

“Jednostavna pobožnost mjerena riječima govornika nije dostatna da odredi šta jesu nužne stvari vjere. Kad iskrsnu teška pitanja, tada pobožnost nije dovoljna. Istina i laž mogu se razlučiti samo razmišljanjem, tako da je čovjek ovisan o svojim vlastitim razmatranjima da bi bio ispravno upućen.” (Ebu Mukatila iz Semerkanda)

Ne pregoniti u pobožnosti

“Ti imaš dužnosti prema svom Gospodaru, prema samome sebi i prema svojoj porodici. Zato prema svakome od njih izvršavaj svoje dužnosti”, riječi su kojima je Selman el-Farisi r.a. posavjetovao svoga prijatelja Ebu Derda-a r.a., kada je tokom posjete primijetio kako se posvetio ibadetu, zapostavljajući potrebe svoje supruge i svoje duše. Sutradan je Ebu Derda r.a. otišao Vjerovjesniku a.s. i to mu ispričao, a Miljenik a.s. mu reče: “Selman je rekao istinu.” (Buhari)

Također, i sam Vjerovjesnik a.s. jasno je rekao Abdullahu ibn Amru ibn Asu r.a., kada je do njega došla vijest kako Abdullah stalno klanja po cijelu noć i posti svaki dan, te svakodnevno prouči Kur’an: “Ne čini to. Posti i mrsi, spavaj i klanjaj. Tvoje tijelo kod tebe ima svoje potrebe, tvoje oči i supruga tvoja imaju svoje zahtjeve.” (Buhari)

Stalni zikr je vrhunska pobožnost

Abdullah ibn Busr r.a. je rekao: “Neki je čovjek došao Vjerovjesniku a.s. i rekao mu: ‘Allahov Poslaniče. Propisanih djela u islamu za nas je previše, pa nam reci nešto sažeto čega ćemo se čvrsto pridržavati.’ Vjerovjesnik a.s. mu reče: ‘Neka ti je jezik stalno vlažan od spominjanja Allaha.’” (Ahmed)

Počast pobožnom šehidu šejhu Ramadanu Butiju

Šejh dr. Muhammed Se’id Ramadan Buti (1929-2013.) je nakon počasti šehitluka u svojoj džamiji u Damasku 21. marta 2013. godine, uz nejveće počasti sahranjen u turbetu do slavnog vođe i osloboditelja Kudsa, Salahuddina Ejjubija (1137-1193.) Na kaburskoj ploči uklesan je stih koji je, što je poznato iz Butijeve biografske knjige o ocu Mulla Ramadanu, bio vasijet njegovog oca kad preseli da napišu na tabut kad ga ponesu do kabura:

“Dolazim ti sa siromaštvom, o Vlasniče bogatstva,

A Ti (Allahu) ne prestaješ biti Dobročinilac!” El-Fatiha

Čisto srce je centar pobožnosti

Ibn Ataullah Iskenderi, u svome djelu Tadžu-l-‘arus o čišćenju srca, kaže:

“Kada želiš da voda bude čista, sprječavaš dotok svega što bi je moglo zaprljati i zamutiti. A znaj da su i organi tijela poput kanala vode koja se ulijeva u srce. Prema tome, čuvaj se toga da preko svojih organa u srce uneseš prljave nanose poput ogovaranja, prenošenja tuđih riječi i gledanja u haram. Doista, ono što zastire srce nije ono što izlazi iz srca, već ono što se u srce smjesti.”

Ko će se najviše kajati

Ibrahim ubn ‘Ujejne je upitan: “Koji će se ljudi najviše kajati?”

Reče: “Na ovom svijetu najviše će se kajati čovjek koji učini dobro onome ko je nezahvalan, a prilikom smrti i na budućem svijetu najviše će se kajati alim koji ne bude prakticirao svoje znanje.”

Ne primati nagradu za pobožnu radnju

Učeni Hasan el-Basri održao je predavanje u Horosanu, pa mu je jedan čovjek za nagradu ponudio pet hiljada dirhema i deset odijela od najkvalitetnijeg platna. On je to odbio rekavši: “Vrati to, nemam potrebu za tim. Ko bi održao ovakvo predavanje i primio nagradu za to, ne bi imao spasa pred Allahom dž.š.”

Hasan el-Basri kaže: “Možete izučavati što god hoćete i koliko god hoćete, ali, tako mi Allaha, nećete biti nagrađeni sve dok to ne budete prakticirali. Maloumni su preokupirani memoriranjem poruka i imenima prenosilaca, a pametni su zaokupljeni primjenom tog znanja u životu.”

U Tevratu i Indžilu je zapisano: “Ne tražite znanje, osim nakon što budete prakticirali ono što znate.”

Ibrahim ibn Edhem veli: “Putujući za Mekku, naišao sam na kamen sa natpisom: ‘Prevrni me i uzmi pouku!’ Kada sam to učinio vidio sam uklesane riječi: ‘Ako ne radiš po onome što znaš, kako ćeš tražiti znanje koje nemaš?’”

Put islama za čovječanstvo

Dr. Ali Sallabi je zapisao: “U očima islama svi su ljudi jednaki: vladari i podanici, muškarci i žene, Arapi i Perzijanci, crnci i bijelci. Islam je eliminirao razlike među ljudima na osnovu rase, boje, porijekla, klase i statusa. Ebu Bekrova r.a. praksa je najbolji svjedok tome. Preuzevši na sebe emanet vođenja islamske države, u svom uvodnom govoru je rekao: ‘Ljudi, izabran sam da vas vodim, iako nisam najbolji među vama. Ako budem postupao ispravno – pomozite me, a ako budem griješio – vi me ispravite. Istina je emanet, a laž je obmana. Muslimani neće ostaviti borbu na Allahovom putu, a da ne budu poniženi, niti će se razvrat proširiti, a da narod ne bude stavljen na kušnju. Pokoravajte mi se dok se ja budem pokoravao Allahu i Njegovom Poslaniku a.s., a ako ne budem takav – nemojte mi biti poslušni.’”

Ako vladar ne zaštititi moje pravo, žalit ću se Allahu

Prenosi se da je u  vrijeme abasijskog halife El-Mensura jedan od njegovih namjesnika uzurpirao imanje jednog pobožnog i pronicljivog muslimana, pa je on otišao da se žali halifi. Kada je došao pred halifu, rekao mu je: “Vođo pravovjernih, hoćeš li da ti iznesem moju potrebu zbog koje sam došao ili da ti prvo navedem jedan primjer?”

El-Mensur mu je rekao: “Prvo mi navedi primjer.”

Pobožni mu’min reče: ”Vođo pravovjernih, ako malo dijete zadesi nešto čega se boji i užasava, ono traži utočište i pomoć kod svoje majke, jer misli da mu niko drugi ne može pomoći osim nje. Kada dijete malo ojača, pa ga zadesi nešto čega se pribojava, onda ono bježi ocu, jer je ubijeđeno da mu on jedino može pomoći. Kada odraste i desi mu se nešto od čega strahuje, onda traži pomoć kod namjesnika, jer zna da je on jači i moćniji od njegovog oca. A kada intelektualno još više sazrije i bude mu se desilo nešto što prezire i čega se boji, on se žali vladaru, jer zna da je on moćniji od namjesnika. Halifo, mene je snašla nevolja i pravo mi je uzurpirano, a ne znam nikog moćnijeg od tebe, osim Allaha, pa ili ćeš riješiti moj slučaj i vratiti mi oduzeti hak, ili ću se žaliti Allahu dž.š. pored Kabe, jer ću ove godine ići na hadž.”

Kad je čuo primjer koji mu je naveo mudri i pobožni čovjek, halifa mu je rekao: “Ne, nego ću ja riješiti tvoj slučaj.” Zatim je napisao pismo namjesniku i naredio mu da odmah vrati čovjeku posjed koji mu je oduzet.

Glas islama361, R: Duhovnost, A: Mr. Muharem-ef. Omerdić