Dakle RTV se finansira planskim budžetskim sredstvima, tj, izdatkom građana Novog Pazara. Ono što RTV sa viškom upošljenih može da „pojede“ treba da nadoknade stanovnici našega grada, uprkos činjenici da, u Novom Pazaru nema novih radnih mjesta, fabrika, niti stranih investitora, što su u predizbornoj kampanji, baš sa ove televizije, volšebno najavljivali čelnici SDP Rasima Ljajića i on lično.
Kao što je već rečeno skoro pola miliona eura dobije RTV od građana Novog Pazara, preko budžeta grada, a još toliko ili više dobije od novca stečenog raznim vidovima kriminala, kao i od pritiska na biznismene u našem gradu da sve reklame i marketinške spotove uplaćuju (čitaj, moraju uplaćivati) RTV. Kada govorimo o reklami na RTV, javna je tajna da se apsolutna većina privatnih firmi u sandžačkim gradovima u kojima je na vlasti SDP, moraju reklamirati na RTV, inače će im, malo-malo, finansijska inspekcija pokucati na vrata. Ovim četama finansijkih inspekcija komandovao je čovjek od povjerenja ministra Ljajića, Kasim Zoranić. Reklame na RTV se naplaćuju proizvoljno, iako postoji uredan cjenovnik. Direktor Mavrić se oko reklama pogađa i nekada ide ispod svake cijene jer im je između ostaloga cilj, uzeti novce, ali i onemogućiti reklamiranje na bilo kojoj drugoj televiziji, kako bi svoje „medijske konkurente“ i na takav način finansijski iscrpjeli. Da stvar bude još gora po ostale medijske kuće, pobrinula se lokalna samouprava u Novom Pazaru. Naime, Novi Pazar je jedan od rijetkih gradova u Srbiji koji ni jednom parom ne finansira privatne medije, a zakonski je to obavezan činiti. Studija Balkanske istraživačke mreže utvrdila je da su grad Novi Pazar i opština Raška jedine lokalne samouprave u Srbiji koje iz budžeta finansiraju samo javna informativna preduzeća čiji su osnivači. Novi Sad godišnje za sve medije izdvaja oko 94. miliona, dok u svakom pogledu više puta manji Novi Pazar iz budžeta grada samo za RTV izdvaja 49. miliona dinara. Činjenica da grad Novi Pazar ni jednom parom ne finansira niti pomaže tzv. privatne medije, pokazuje koliko je sloboda govora od strane gradskog režima napadnuta i ugrožena, te koliko je jako njihovo nastojanje da ućutkaju i uguše one medije koje krasi objektivnost i potpuna sloboda govora, te neovisnost od uređivačke politike bastiona okupljenog oko stranaka na vlasti u Novom Pazaru. Tako Užice finansira čak osam, Valjevo sedam, a Kruševac i Prijepolje po četiri lokalna i regionalna medija. Gradska vlast u Novom Pazaru ne finansira niti jedan privatni medij.
I ova činjenica pokazuje da je RTV stvorena u svrhu štetnog rada po Bošnjake i njihove interese očuvanja nacije, vjere, jezika, kulture i tradicje. Za iznošenje neistine i potvora, te štetnog rada po Bošnjake RTV se nagrađuje i finansijki podržava od strane režima u Novom Pazaru i Beogradu, dok se svi drugi mediji planski i sistematski guše. RTV je postala lični bilten Rasima Ljajića, te tajkuna i kriminalaca okupljenih oko njega, a čiji je interes da sakriju istinu o svom načinu poslovanja, kriminalnim radnjama i pljački grada Novog Pazara, te pogubnoj politici za budućnost Sandžaka i njegovih građana.
Novac stečen nezakonitim radnjama, daje se RTV na ime donacija za razne humanitarne projekte, razvoj i edukacuju kadrova, studijska putovanja i ekskurzije upošljenih i td. Dosta ovog „prljavog“ novca se daje na ruke Mavriću koji sa njim raspolaže, nerijetko, vodeći upošljene na ekskurzije u Bosnu, Istanbul, Mekedoniju…Ove ekskurzije imaju za cilj sticanje novog elana u napadanju neistomišljenika ministra Ljajića. Mnogi od ovih projekata, posebno oni pod plaštom nauke i obrazovanja ne podliježu finansijskom praćenju i inspekciji, pa su Rasimovi tajkuni i on lično od RTV napravili čistionu prljavog kapitala. Sa druge strane, ovi novci se nemilice troše na finansiranje predizbornih i postizbornih kampanja, koje se ogledaju u iznošenju potvore na pripadnike IZ-e, njeno rukovodstvao, na političke partije, te na one Bošnjake koji ukazuju na nedjela i nečasne radnje pomenutog ministra i njegovih saradnika. Ovakav vid medijske hajke na časne i ugledne Bošnjake muslimane, na vjerske autoritete, na porodice, obrazovne i ostale institucije i udruženja nije zapamćen u modernoj historiji. Miloševićeva propagandna mašinerija bi zavidjela onome što radi korumpirana vlast pomenutog ministra u smislu zloupotrebe javnog servisa za blaćenje građana i njihovih prvaka.

Glas islama, 247, R: Analize, A: Sead Šaćirović