Investiranje podrazumijeva ulaganje kapitala u realnu ekonomsku aktivnost sa očekivanjem buduće zarade. Kada investitor kupuje dionice (akcije) kompanije, on postaje suvlasnik dijela tog preduzeća i učestvuje u njegovom uspjehu ili neuspjehu. Njegova zarada zavisi od poslovnih rezultata kompanije, kvaliteta menadžmenta, tržišnih uslova i drugih faktora koji imaju ekonomsku osnovu.
Sa druge strane, kockanje se zasniva na pokušaju ostvarivanja brze zarade kroz događaj čiji ishod investitor ne može racionalno procijeniti niti na njega uticati. U takvim situacijama fokus nije na stvaranju nove vrijednosti, već na pogađanju budućeg ishoda. Upravo zbog toga islam strogo zabranjuje igre na sreću i sve aktivnosti koje imaju karakteristike kockanja. Posebno su problematični finansijski proizvodi koji se zasnivaju isključivo na predviđanju kretanja cijena bez stvarnog vlasništva nad imovinom. Binarne opcije, mnogi oblici visoko leveridžiranog Forex trgovanja i različite platforme koje obećavaju brzu zaradu predstavljaju aktivnosti koje brojni savremeni islamski učenjaci smatraju nedozvoljenim zbog visokog stepena neizvjesnosti i sličnosti sa kockanjem.
Granica između investiranja i kockanja često nije uvijek jasna. Dugoročno ulaganje u kvalitetne kompanije poput Microsofta, Applea ili drugih kompanija koje imaju stabilne poslovne modele, značajno se razlikuje od svakodnevne kupovine i prodaje finansijskih instrumenata u pokušaju ostvarivanja brze zarade. Kada investitor provodi sate pokušavajući pogoditi da li će cijena određene dionice ili kriptovalute za nekoliko minuta ili sati porasti ili pasti, takvo ponašanje sve više poprima obilježja špekulacije, a manje investiranja.
Savremeno tržište kapitala pruža i alternativne mogućnosti za dugoročno investiranje kroz indeksne fondove (ETF), koji investitorima omogućavaju da jednim ulaganjem steknu izloženost prema desetinama ili stotinama kompanija. Ovakvi fondovi posebno su popularni među investitorima koji preferiraju dugoročnu strategiju ulaganja i manji nivo rizika u odnosu na pojedinačni odabir dionica. Za muslimanske investitore razvijene su i posebne alternative koje posluju u skladu sa principima islamskih finansija. Među najpoznatijim primjerima su Wahed, SPUS i ostali različiti šerijatski usklađeni indeksni fondovi koji iz svojih portfolija isključuju kompanije čije poslovanje uključuje kamatu, alkohol, kockanje i druge djelatnosti koje nisu u skladu sa islamskim vrijednostima. Na taj način investitor može ostvariti izloženost globalnim tržištima kapitala, a istovremeno voditi računa o etičkim i vjerskim principima koji predstavljaju sastavni dio islamske ekonomije.
Jednostavan test može pomoći svakom investitoru da procijeni vlastito ponašanje. Ukoliko odluke donosi na osnovu analize, razumije poslovni model kompanije u koju ulaže, spreman je dugoročno držati investiciju i prihvatiti poslovni rizik, tada se nalazi u domenu investiranja. Međutim, ukoliko odluke donosi na osnovu glasina, emocija, pohlepe ili nade da će se preko noći obogatiti, tada se približava domenu kockanja.
Islam nas uči da se imetak stiče radom, znanjem, trgovinom i preuzimanjem razumnog rizika. Zarada koja nastaje bez stvarnog doprinosa ekonomiji i koja se zasniva isključivo na sreći nije u skladu sa duhom islamske ekonomije. Zbog toga je za muslimana mnogo važnije pitanje kako zarađuje nego koliko zarađuje. Posebnu pažnju treba posvetiti brojnim internet platformama koje obećavaju brzu zaradu i sigurne visoke prinose. U velikom broju slučajeva radi se o piramidalnim ili Ponzi šemama koje ne stvaraju stvarnu ekonomsku vrijednost i završavaju finansijskim gubicima za većinu učesnika. Ukoliko neko obećava visoke i sigurne povrate bez rizika, takvu ponudu treba posmatrati s velikim oprezom.
Glas islama 368, r: islamsko bankarstvo, Autor: Dr. hfz. Haris Zogić
