Bez obzira šta zatvorena srca mislila o tome, naš nam milostivi Rabb, u suri Jusuf, koju započinje šifriranim harfovima (Elif, Lam, Ra), čiji smisao zna samo On, na lijepom arapskom jeziku, kazuje najljepše kur’ansko kazivanje koje započinje snom dječaka Jusufa. Naime, Jusuf a.s. bio je sin Ja’kuba a.s., također poslanika, i jedini njegov sin kojem je dato poslanstvo. Spominje se u 12. suri Kur›ana Jusuf i po tome je jedinstven među poslanicima jer se za razliku od drugih spominjanje ovog poslanika u Kur›anu odvija u samo jednoj
suri koja je i nazvana po njemu. Jusuf je bio jedan od 12 sinova Ja’kuba. Desetorica polubraće bila su starija od Jusufa dok je njegov punorodni brat Benjamin (od iste majke) bio najmlađi. Pa iako je najmlađi, Jusuf je Ja’kubu bio najdraži sin što je njegovom starijoj braći teško padalo, pa su bili ljubomorni na njega. Upravo iz tog razloga, kada Jusuf ocu saopći
svoj san, otac ga posavjetova da o tome ništa ne govori svojoj braći.
Kad Jusuf reče svome ocu: “O oče moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se pokloniše.” On reče: “O sinko moj, ne kazuj svoga sna braći svojoj, da ti ne učine kakvu pakost, šejtan je doista čovjeku otvoreni neprijatelj. (Kur’an, 12:4-5)
Upravo iz te zavisti prema Jusufu, braća skovaše plan kako da se riješe Jusufa te zamoliše svoga oca da ga pusti sutradan sa njima. Iako Ja’kub nije bio za to, udovolji njihovoj
molbi. Kada su našli pogodan momenat, bace Jusufa u bunar te otrče svome ocu i slažu ga o događaju koji se desio. I uvečer dođoše svom ocu plačući. O oče naš, rekoše, bili smo otišli da se trkamo, a Jusufa smo ostavili kod naših stvari, pa ga je vuk pojeo. A ti nam nećeš vjerovati iako istinu govorimo. I donesoše košulju njegovu lažnom krvlju okrvavljenu. “U vašim dušama je ponikla zla misao” – reče on – “i ja se neću jadati, od Allaha tražim pomoć protiv ovoga što vi iznosite.” Međutim, naiđe pored bunara karavana te pronađe Jusufa i povedu ga sa sobom. Kada su stigli u Egipat prodaju ga kao roba upravniku Egipta. I onda onaj iz Misira, koji ga je kupio, reče ženi svojoj: “Učini mu boravak prijatnim! Može nam koristan biti, a možemo ga i posiniti! “ I eto tako Mi Jusufu dadosmo lijepo mjesto na Zemlji i naučismo ga tumačenju snova – a Allah čini šta hoće, ali većina ljudi ne zna.
Priča o Jusufu a.s. je najduža kur’anska priča koja je jako bitna za vjernike, jer su u njoj sadržane moralne lekcije. Beskorisno je čitati ovu priču, a iz nje ne izvući moralne lekcije i
pouke. Centralna misao u priči o Jusufu a.s. predstavljena je kroz događaje, analize, izlaganja, zaplet i završetak. Ustvari, moralne lekcije se rijetko kada direktno spominju u priči. Međutim, Allah Uzvišeni kaže: …a Allah čini šta hoće, ali većina ljudi ne zna. (Kur’an; 12:21) Allah dž.š. kaže u hadisu kudsiju: “O Moji
robovi, vi nešto želite i Ja želim nešto. Ako se prepustite onome što Ja želim, dat ću vam ono što želite. Ali ako odbijete da se predate onome što Ja želim, umorit ću vas s tim što vi želite i opet nećete ostvariti ništa osim ono što Ja želim.”
Jusufova braća su bila snažna i udružili su se protiv njega želeći da ga se riješe tako što su ga bacili u bunar. Jusuf a.s. je kasnije postao jedna od moćnijih osoba u Egiptu i blizak
kralju. Opće poznato je da su oni koji su se protivili poslanicima skončali na ponoru historije. S druge strane, siromašni ashabi koji su stali na stranu Poslanika a.s. postali su zvijezde svjetiljke, kako na ovom tako i na budućem svijetu.
Iz ovih nekoliko navedenih ajeta iz sure Jusuf ćemo izvesti nekoliko principa:
1. Allahov Poslanik s.a.v.s. nas uči:

a)Kada neko od vas vidi nešto u snu što mu se dopada, neka o tome priča, a ako vidi nešto što prezire, neka se okrene na stranu, neka s lijeve strane tri puta otpljune i neka od Allaha zatraži da ga sačuva od zla toga sna. Neka o tome nikome ne govori i neće mu naškoditi.
b)Snovi su poput “noge ptice” sve dok se ne protumače, a kada se protumače onda se i dogode (u smislu da je san kao nešto okačeno u zraku, što nema svoju stabilnost i postojanost sve dok se ne protumači, a kada se protumači, ostvaruje se).
2. Analogno ovome izveden je princip da se o blagodatima ne govori dok same ne budu vidljive. O tome hadis kaže: „Ispunjavajte svoje potrebe tajno, jer svako ko posjeduje neku blagodat ima svoga zavidnika.“
3. I eto tako, Gospodar tvoj će tebe odabrati, i tumačenju snova te naučiti, i milošću Svojom tebe i Jakubovu porodicu obasuti, kao što je prije tebe obasuo pretke tvoje, Ibrahima i Ishaka. – Gospodar tvoj, zaista, sva zna i Mudar je.
4. Ko god se pokori Allahu dž.š. ne može biti gubitnik i ko god se ne pokori Allahu dž.š. ne može biti pobjednik.

5. Uzvišeni Allah je u čovjeku stvorio želje i dao mu slobodnu volju da radi šta želi, pod uvjetom da je to što radi u granicama koje je Allah dž.š. odredio. Prelaženje tih granica u
cilju udovoljavanja vlastitim željama je zabranjeno. S druge strane, ako čovjek svoje želje ispunjava u skladu sa Allahovom voljom, on će za to biti nagrađen. Allah će mu darovati sreću, što je mnogo bolje od užitka kojeg je postigao na nedozvoljen način. Ako se čovjek ne osjeća sretno zbog toga što se pokorova Uzvišenom Allahu, onda nešto nije u redu sa njegovom vjerom. Dokaz za spomenuto nalazimo u ajetu: A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu? (Kur’an; 28:50)
Suprotno stanje od ovog spomenutog u prethodnom ajetu je da osoba zadovoljava svoje strasti u skladu sa Božijom uputom, tada je čovjek na Pravom putu. Jusuf a.s. je bio
mlad čovjek i rob. Dakle, imao je više razloga da učini blud. Bio je stranac u tuđoj zemlji, zavodila ga je njegova gazdarica koja ne bi otkrila njihovu ljubavnu aferu da je on pristao, a
bio je neoženjen i zgodan. U tefsirima Kur’ana nalazimo intenzivna pojašnjena koja bi opravdala odluku poslanika Jusufa a.s. da je on odlučio počiniti preljubu, ali on je rekao: “Sačuvaj Bože!” – uzviknu on – “vlasnik me moj lijepo pazi; a oni koji dobro uzvrate zlim neće nikad uspjeti.” (Kur’an; 12:23)
6. Zauzvrat ga je Allah učino namjesnikom Egipta. Rečeno je da je sluškinja u Azizovoj palati poznavala Jusufa, još dok je bio rob, pa kada je vidjela da je postao namjesnik u Egiptu, rekla je: “Slavljen neka je Allah, koji Svoje pokorne robove uzdiže na kraljevske deredže!” Uzvišeni Allah kaže: …i spomen na tebe visoko uzdigli! (Kur’an; 94:4)
Razlika između sreće i zadovoljstva Užitak nastaje uslijed zadovoljenja strasti, dok je sreća rezultat čovjekove veze sa Allahom. Objasnit ću ovo kroz poređenje ove dvije
stvari. Zadovoljstvo je opipljiv osjećaj koji dolazi izvana kao npr. jelo i piće, posjedovanje  kuće, ženidba i brak. Užitak postepeno nestaje i nikada ne pruža osjećaj stalnog zadovoljstva.

Užitak također čini ljudski život bijednim ako je učinjen suprotno Božijim zakonima. Stoga, depresija je danas najraširenija bolest u svijetu, jer je većina ljudi daleko od vjere i slijedi svoje strasti. Depresija je aktuelna bolest 21. stoljeća i jedan oblik Božije kazne na ovome svijetu za takve ljude. Uzvišeni Allah kaže: A onaj ko
okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti. (Kur’an; 20:124)
A za one koji obaraju svoje poglede i kontrolišu svoje prohtjeve Allah dž.š. kaže: I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje
Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna. (Kur’an;
20:131)
Dakle, imaju tri preduvjeta da bi čovjek u konačnici osjetio zadovoljstvo: vrijeme, novac i zdravlje. Od Božije mudrosti je i to da čovjek ne može imati sve tri ove stvari zajedno. Kada
je čovjek mlad on je zdrav i ima mnogo vremena, ali nema dovoljno novca pomoću kojeg bi udovoljio svojim strastima. Nakon određenog vremena insan stari i ima posao koji mu
omogućuje da zaradi novac, a ima i zdravlje, ali više nema dovoljno vremena da bi ga trošio udovoljavajući svojim prohtjevima. Kada ostari, ima dovoljno novca i vremena, ali više nije
zdrav. Za razliku od zadovoljstva, sreća dolazi iznutra i ne trebaju joj vanjski faktori kako bi se ostvarila. Kada je čovjek u čvrstoj vezi sa Allahom, osjeća se kao da je cijeli svijet njegov i neopisivo je sretan. Dakle, sreća dolazi iznutra i ona je rezultat čovjekove veze s Bogom i traje do kraja života. Ovo je upravo razlog i objašnjenje zašto učači Kur’ana nikada ne mogu biti tužni.
Sve dok se nastojiš približiti Allahu i osjetiti slast Njegove blizine bit ćeš sretan čak i ako se nalaziš u teškim uslovima. Osjećaj spokoja i mira je istinska sreća čak i kada nemate
ništa, ali u slučaju da to nestane, tvoj život će biti jadan čak i da posjeduješ cijeli svijet. To je činjenica i u to nema sumnje. Kada učimo suru Jusuf a.s. trebali bismo biti uvjereni u to da, ako se budemo čuvali od zabranjenih stvari i udovoljavanja našim strastima na nedozvoljen način, bit ćemo nagrađeni od Uzvišenog Allaha Njegovom blizinom, srećom i bereketom. To je ključna stvar koju Uzvišeni Allah spominje u slijedećem ajetu: … jer Allah ne dâ da se ostvare lukavstva podmuklih. (Kur’an; 12:52)
Allah je dozvolio da Njegov plemeniti poslanik Jusuf a.s. završi u zatvoru kako bi bio uzrokom olakšanja boli svakog vjernika koji nedužan bude zatvoren. Iz današnje perspektive,
termin zatvor možemo percipirati metaforički u svim životnim segmentima. Dakle, Allah dž.š. je žrtvovao Svoje poslanike za dobrobit cijelog ljudskog roda. Neke od njih je spomenuo:
Jusuf a.s. je nedužan završio u zatvoru, Nuhov sin je bio nevjernik, Lutova žena je bila na strani nevjernika, Ibrahimov a.s. otac je bio nevjernik, Zekerija nije mogao imati djece, a Ejub je bio bolestan. Svi ovi poslanici su nam dati kao primjer, kako i na koji način da se ponašamo u teškim vremenima.