Lijepa riječ kao lijepo stablo poznata je metafora preuzeta iz Kur’ana i prema klasičnim islamskim tumačima Kur’ana znači tevhid ili La ilahe illallah. Lijepa riječ je svjedočanstvo našeg monoteizma ili tevhida, ali isto tako možemo reći da je lijepa riječ sve što proizilazi iz tevhida ili šehadeta. To može uključivati poziv da se čini dobro i zabrana zla. Možemo li, dakle, reći da je lijepa riječ i naš namaz, zekat ili hadždž, jer oni proizilaze iz naše čvrste vjere?
Prije negoli pođemo govoriti o lijepoj riječi i poređenju sa lijepim drvetom, da se pozabavimo samim terminom riječ. Šta je riječ? Riječ je verbalna radnja. To je najlakši način da se izrazimo. Potrebno nam je samo nekoliko pokreta našeg jezika, zubi i usana i eto slova, riječi i rečenica. Zbog lahkog formiranja i minimalnog napora da ih izreknemo, riječi se koriste svakodnevno, skoro bezgranično. Naše riječi i izreke u većini slučajeva nisu zabilježene. Ne možemo imati arhivu svega onog što smo rekli. Možemo nešto reći
danas i za mjesec dana u potpunosti zaboraviti o čemu smo govorili. Ipak neke riječi, naročito kada ih drugi kažu, dugo ostanu sa nama, ponekad do kraja našeg života. Zašto neke riječi zapamtimo, a druge lahko zaboravimo? Da li je to zbog naše mogućnosti da zapamtimo i prisjetimo se onoga što je rečeno u određeno vrijeme? Ili zbog značenja tih riječi za nas? Ponekad se pamte riječi drugih jer su nas učinile povrijeđenim, ili sretnim, ili tužnim. Mi se u osnovi ne sjećamo samo nečijih riječi, već vlastitih osjećaja. Budući da svakodnevno razgovaramo, mi govorimo i kada smo u dobrom raspoloženju, ali i kada smo ljuti, razdraženi ili tužni. Tako naše raspoloženje odražava naše razmišljanje i ono što izlazi iz naših usta. Preporučljivo je da ne miješamo naše riječi sa našim raspoloženjem, jer ćemo raspoloženje promijeniti, ali nećemo moći ispraviti učinak naše riječi. Možemo se opravdati ako
smo nešto rekli kao rezultat greške ili zaborava, ali teško ćemo se opravdati ako kažemo nešto u ljutnji. Možemo se kasnije izvinjavati, čak nam se može oprostiti i naše izvinjenje biti prihvaćeno, ali ukus gorčine naših riječi može ostati zauvijek.
Volimo ljude koji nas nasmijavaju svojim šalama, pričama i dogodovštinama. Njihove riječi ili šale toliko su moćne da nas čine sretnim mijenjajući naše raspoloženje. Riječi mogu podstaći druge i natjerati ih da učine nešto za sebe ili druge. Tokom čitave ljudske historije, najveće vođe i mislioci koristili su moć riječi da transformišu emocije, da se upišu u uzore i oblikuju tok sudbine. Riječi ne samo da stvaraju emocije, one stvaraju djela, a iz naših djela teku rezultati naših života.
Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu. „Lijepa riječ“ može se shvatiti na više načina i može imati mnoga značenja. Prije toga, razmišljajući o nekim od ovih, krenimo od osnovnih, koje nude klasični islamski znanstvenici. Ibn Kesir, na primjer, kaže da se dobra riječ odnosi na
svjedočenje La ilahe illallah (Nema boga osim Allaha), dok se dobro drvo odnosi na vjernika. Zašto Allah dž.š. koristi ovaj izraz „lijepa riječ“
da opiše prvi dio šahadeta ili La ilahe illallah? Nema boga osim Allaha je izraz i riječ kroz koju ulazimo u našu vjeru. Ova riječ pretvara i mijenja naše živote zauvijek. Lahko ju je izreći, ali je toliko moćna da potpuno mijenja naš pogled na svijet. La ilahe illallah je jedina prava stvarnost. Sve druge stvarnosti su privremene. Sve druge
stvarnosti su samo podrealnosti Allaha. Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo lice Gospodara tvoga… (Kur’an, 55:27) Muhammed a.s. je poslan da proglasi La
ilahe illallah i nauči ljude dobroj riječi. To nije samo La ilahe illellah, već sve ostalo što dolazi s ovom dobrom riječju, uključujući manire i dobar odnos s drugima. Rekao je Poslanik: „Poslan sam se da usavršim dobar karakter.“ Zato ga Kur’an naziva bešir, onaj koji donosi radosnu vijest. Kada su ga zamolili da proklinje mušrike,
rekao je: „Nisam poslan da proklinjem, nego da pozovem.“ Lijepa riječ je odlična vijest za čovječanstvo.
Možemo ići još dalje u našem razumijevanju lijepe riječi, pa reći da je cijeli Kur’an lijepa riječ, jer je on Uputa za čovječanstvo kako živjeti svoj život u skladu s La ilahe illallah. Možemo biti dovoljno slobodni da tvrdimo da je sve što nas vodi do lijepe riječi lijepa riječ. Zašto smo toliko slobodni i sigurni da možemo kazati da je lijepa riječ svaki pozitivan stav koji možemo imati ili prenijeti drugima? Zato što značenje ove lijepe riječi nalazimo u brojnim ajetima u Kur’anu. Pravilo tafsira je: Najbolje tumačenje Kur’ana je sam Kur’an.
Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: – jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj. (Kur’an, 17:54)
Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. (Kur’an, 41:34) U cijelom Kur’anu vidimo ovaj pozitivan stav
prema životu i misiji Poslanika Muhammeda s.a.w.s.
On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu, i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu, i Musau i Isau: “Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!” Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatraju da se tvome pozivu odazovu. Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati. (Kur’an, 42:13)
Nakon toga dolazi pravo stvorenja, prije svega, pravo roditelja. Allah dž.š. obično spominje prava roditelja uz Njegova prava. Poslanik je bio pitan o najboljem djelu. On
je odgovorio: „Obavljanje namaza na vrijeme.“ Zatim su ga pitali o slijedećem najboljem djelu. Odgovorio je: „Biti ljubazan prema svojim roditeljima“, a zatim se truditi na Allahovom Putu. I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete se jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti, a ljudima lijepe riječi govoriti i molitvu obavljati i zekat davati, vi ste se poslije, izuzev vas malo, izopačili i zavjet iznevjerili. (Kur’an, 2:83) Kur’an nas podsjeća na zavjet koji je uzet od Benu Israila. U ovom zavjetu ćemo naći glavne principe naše vjere. Prvi je obožavanje Jednog Boga. To je poruka koju ćemo naći u odnosu na sve glasnike koji se spominju u Kur’anu od poslanika Adema do Muhammeda a.s. Šta znači ova izjava: …i ljudima lijepe riječi govoriti? Njeno značenje i značaj označeno je samim mjestom gdje je spomenuta u Kur›anu, kao i u ovom ajetu.
Kada analiziramo i interpretiramo određeni ajet u Kur’anu, obraćamo se na prethodne ajete i ajete koji dolaze nakon dotičnog ajeta. Čak i u samom ajetu želimo vidjeti položaj svake riječi u odnosu na druge riječi koje se spominju u tom ajetu.
Tema koja se spominje u ovom ajetu je među najvažnijim elementima našeg dina, nakon vjerovanja u Jednog Boga, brige o roditeljima, prije uspostavljanja namaza i zekata. „ I ljudima govorite dobro…“ Nema determinante kakvi su to ljudi, kakva je to religija, rasa, vjera. Kad god Kur’an spomene „an-nas“, odnosi se općenito na ljudski
rod. Kada se Kur’an obraća ljudima kao „ja ejjuehelezine amenu“, to znači ljudima koji vjeruju u jednog Boga, ili u većini slučajeva muslimanima. U ovom konkretnom slučaju, muslimani se podstiču da prihvate savez koji je preuzet od Benu Israila i da svima govore dobro, odnosno husna, te šire pozitivnu energiju oko sebe. Riječ husna u sebi, između ostalog, nosi značenje ljepote, dobrote, primjerenog ponašanja i savršenosti. U arapskom jeziku ima više izraza koji koriste ovu riječ, kao što su: husnu zanni (dobro mišljenje o nekome), husnu mu’amealati (lijepo postupanje prema ljudima), husnu suluki (dobro ponašanje).
(Nastavit će se)