Posvećenost obavljanju vjerskih dužnosti

Među posebnim moralnim vrlinama i dobrim osobinama radnika jeste i njegova posvećenost obavljanju šerijatskih propisa i vršenje obaveznih ibadeta koje je Allah stavio u dužnost vjernicima, a posebno obavljanje propisanih namaza u džematu i post mjeseca Ramazana. Uzvišeni Allah kaže: Reci vjernicima, robovima Mojim, da molitvu obavljaju… (Ibrahim, 31) i kaže: ﴿ فَأَقِيمُوا الصَّلَاةَ وَآتُوا الزَّكَاةَ وَاعْتَصِمُوا بِاللَّهِ هُوَ مَوْلَاكُمْ ﴾  Zato, molitvu obavljajte i zekat dajite i u Allaha se pouzdajte; On je Gospodar vaš… (El-Hadždž, 78) i također kaže: ﴿ يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِنْ قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ ﴾ O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili. (El-Bekare, 183)

Obavljanje ovih šerijatskih obaveza zahtijeva izbjegavanje svih zabranjenih stvari i grijeha koji izazivaju Allahovu srdžbu, nezadovoljstvo i kaznu.

Posvećenost ovom moralnom principu donosi mnoge pozitivne i blagotvorne efekte na radnika u obavljanju posla, u smislu postizanja Allahovog zadovoljstva, upute i pomoći, postizanja bereketa u poslu i egzistenciji, postizanje smirenosti i spokoja, psihološke stabilnosti i čistote savjesti kod radnika, te učvršćivanje mnogobrojnih moralnih vrijednosti potrebnih za primjerno obavljanje posla, kao što su: poštenje, iskrenost, stručnost u poslu i kreiranje duha ljubavi i harmonije među radnicima na radnom mjestu.

Ovaj aspekt veoma je bitan imajući u vidu pozitivan uticaj ibadeta na čovjeka, pogotovo u sprječavanju činjenja ružnih djela. Uzvišeni Allah kaže: ﴿إِنَّ الصَّلَاةَ تَنْهَىٰ عَنِ الْفَحْشَاءِ وَالْمُنكَرِ﴾  Molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno. (El-Ankebut, 45)

Dobar odnos prema strankama i klijentima

Radnik mora lijepo postupati prema strankama i klijentima tako što će pravovremeno i u potpunosti završavati njihove predmete, a time i svoje radne obaveze. Preciznije rečeno, on treba prakticirati sljedeće:

1. Poštovati ih i biti ljubazan i nježan prema njima. Ovo su pohvalne osobine na koje islam podstiče mnoštvom vjerodostojnih vjerovjesničkih hadisa, uključujući i njegove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: „Milostivi će Svoju milost ukazati onima koji budu imali milosti prema drugima. Budite milostivi prema onima koji su na Zemlji, pa će prema vama biti milostiv Onaj Koji je na nebesima.“ (Ebu Davud, 4936; Et-Tirmizi, 1929;  El-Hakim, 7274) i njegove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: „Ko nije milostiv prema ljudima, ni Allah neće biti milostiv prema njemu.“ (Muslim, 2319) i njegove,  sallallahu alejhi ve sellem, riječi: „Nikada se niko nije ponizio u ime Allaha, a da ga Allah nije uzdigao.“ (Muslim, 2588) i njegove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: „Allah voli blagost u svemu.“ (El-Buhari, 6024) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također, kaže: „U čemu se nađe blagost – ona to uljepša, a odakle se ona ukloni – unakazi ga.“ (Muslim, 2594) i kaže: „Allahu moj, ko preuzme neku funkciju nad mojim ummetom, pa im oteža i Ti otežaj njemu. A ko preuzme neku funkciju nad mojim ummetom, pa bude blag prema njima i Ti budi Blag prema njemu.“ (Muslim, 1828)

Okrutnost, grubost, strogost i drskost loše su osobine koje islam niječe i zabranjuje, jer to je grubost u duši koja nema nikakve veze sa logikom ili pravdom, dok su, s druge strane, blagost i samilost znakovi vjerovanja i bogobojaznosti. Uzvišeni Allah kaže: ﴿ وَرَحْمَتِي وَسِعَتْ كُلَّ شَيْءٍ فَسَأَكْتُبُهَا لِلَّذِينَ يَتَّقُونَ وَيُؤْتُونَ الزَّكَاةَ وَالَّذِينَ هُمْ بِآيَاتِنَا يُؤْمِنُونَ الَّذِينَ يَتَّبِعُونَ الرَّسُولَ النَّبِيَّ الْأُمِّيَّ ﴾  A milost Moja obuhvata sve; dat Ću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali, onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati čitati ni pisati. (El-A’raf, 156-157) Također, hvaleći Svoje vjerne robove zbog privrženosti ovom plemenitom karakteru, Uzvišeni Gospodar kaže: ﴿ أَذِلَّةٍ عَلَى الْمُؤْمِنِينَ أَعِزَّةٍ عَلَى الْكَافِرِينَ ﴾ Prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite… (El-Maide, 54) i kaže: ﴿ أَشِدَّاءُ عَلَى الْكُفَّارِ رُحَمَاءُ بَيْنَهُمْ ﴾  Strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom. (El-Feth, 29)

Samilost je, također, jedna od vrlina koju je Uzvišeni Allah u samo jednom postotku spustio na Zemlju u okviru kojeg stvorenja suosjećaju jedno s drugim. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Allah je milost podijelio na stotinu dijelova. Kod Sebe je zadržao devedeset i devet dijelova, a na Zemlju je spustio jedan dio. Od tog jednog dijela jeste samilost stvorenja jednih prema drugima, čak i to što kobila diže svoje kopito sa ždrijebeta, bojeći se da ga ne povrijedi.“ (El-Buhari, 6000)

2. Vedrina, nasmijano lice pri susretu i lijep razgovor i komunikacija sa njima. Ovaj plemeniti moral veliki je izvor uspjeha u poslu i uzrok formiranja vrhunskog društva punog međusobne ljubavi i solidarnosti. Zbog toga su reformistički edukatori ovim plemenitim vrlinama pridavali veliku važnost, a Časni Kur’an pozvao na njihovo prakticiranje u riječima Uzvišenog: ﴿ وَقُلْ لِعِبَادِي يَقُولُوا الَّتِي هِيَ أَحْسَنُ ﴾  Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi. (El-Isra’, 53) i u Njegovim, Uzvišen neka je, riječima: ﴿ وَقُولُوا لِلنَّاسِ حُسْنًا ﴾  A ljudima lijepe riječi govoriti. (El-Bakare, 83), kao i u Njegovim, Uzvišen neka je, riječima: ﴿ وَاخْفِضْ جَنَاحَكَ لِلْمُؤْمِنِينَ ﴾  A prema vjernicima blag budi. (El-Hidžr, 88)

Isto tako na njihovo prakticiranje poziva i naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji kaže: „Nemoj od dobrih djela potcjenjivati bilo šta, pa makar da sretneš svoga brata nasmijan.“ (Muslim, 2626) i kaže: „Čuvajte se džehennemske vatre, pa makar polovicom hurme.“ (El-Buhari, 1417) i također kaže: „Lijepa riječ je sadaka.“ (El-Buhari, 2989; Muslim, 1009)

3. Biti ljubazan i uslužan prema njima, dajući im uputstva i savjete za sva pitanja vezana za njihove predmete i transakcije, birajući najbolje opcije koje im stoje na raspolaganju, brzo završavajući njihove poslove i transakcije, preuzimajući inicijativu da im pružimo svaku moguću pomoć i uslugu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko ukloni neku dunjalučku poteškoću vjerniku, Allah će njemu ukloniti neku ahiretsku poteškoću.“ (Muslim, 2699)
4. Toleriranje uvrede ili nanijete štete i praštanje onome od njih koji pogriješi. Uposlenici se često susreću sa raznim kategorijama saradnika i klijenata u poslu, uključujući obrazovane i neuke, zrele i nezrele, promišljene i nepromišljene, velikodušne i podle, pa moraju biti spremni na mogućnost da im se nažao učini, uputi kakva uvreda ili nanese kakva šteta dok obavljaju svoj posao. U takvoj situaciji oni treba da budu blagi prema njima i oproste onima koji mogu počiniti neki nepromišljen, glup ili pogrešan postupak. Tako treba postupiti shodno naredbi našeg Uzvišenog Gospodara i nadati se Njegovoj ogromnoj nagradi na Sudnjem danu.

Uzvišeni Allah u podsticanju ovog plemenitog svojstva kaže: ﴿ خُذِ الْعَفْوَ وَأْمُرْ بِالْعُرْفِ وَأَعْرِضْ عَنِ الْجَاهِلِينَ ﴾ Ti sa svakim – lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni! (El-A’raf, 199) i kaže: ﴿ فَاصْفَحِ الصَّفْحَ الْجَمِيلَ ﴾  Zato ti velikodušno oprosti. (El-Hidžr, 85) i također kaže: ﴿ وَلَا تَنْسَوُا الْفَضْلَ بَيْنَكُمْ ﴾  I ne zaboravite da jedni prema drugima velikodušni budete. (El-Bekare, 237) i također kaže: ﴿ وَلَمَنْ صَبَرَ وَغَفَرَ إِنَّ ذَلِكَ لَمِنْ عَزْمِ الْأُمُورِ ﴾  Strpljivo podnositi i praštati – tako treba svaki pametan postupiti. (Eš -Šura, 43) Uzvišeni Allah nas obavještava o Svojoj ljubavi prema onima koji su se okitili ovim svojstvom i ubraja ih u dobročinitelje, pa kaže: ﴿ وَالْكَاظِمِينَ الْغَيْظَ وَالْعَافِينَ عَنِ النَّاسِ وَاللَّهُ يُحِبُّ الْمُحْسِنِينَ ﴾ Oni koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine. (Alu Imran, 134)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objašnjavajući veliku nagradu koja na Sudnjem danu čeka one koji praštaju, kaže: „Ko suzbije svoju srdžbu onda kada je u mogućnosti da je iskaže i sprovede u praksu, Allah će ga pozvati prije svih stvorenja na Sudnjem danu i dat će mu priliku da izabere koju god hurija želi.“ (Ibn Madže, 4186) Ubade ibn es-Samit, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Hoćete li da vas obavijestim o tome čime će Allah pospješiti izgradnju osobe i podići stepene?“ Prisutni ashabi rekoše: „Da, Allahov Poslaniče.“ On je rekao: „Budi blag prema onome ko prema tebi nije, oprosti onome ko ti je nepravdu učinio, daj onome ko tebi ne daje i održavaj vezu sa onim ko je prekinuo vezu s tobom.“ (El-Hejsemi, 13695)

Ukbe ibn Amir, radijallahu anhu, kaže: „Sreo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa sam ga uzeo za ruku i upitao ga: ”Allahov Poslaniče, obavijesti me o najboljim djelima?” Rekao je: ”O Ukbe, održavaj vezu sa onim ko je sa tobom ne održava, daj onome ko ti ne daje i kloni se onoga ko ti je učinio nepravdu”, a u drugoj predaji stoji: ”…oprosti onome ko ti je nepravdu učinio.”“ (Imam Ahmed, 17334)

Zaključujući ovo kratko istraživanje, želio bih naglasiti sljedeće važne stvari:

Prvo: Pridržavanje radnih propisa koje precizira islam, kako bi se postigla zahtijevana islamska radna etika. Najvažniji od ovih procesa su sljedeći:

1. Šerijatska dozvoljenost posla koji radnik obavlja imajući u vidu da je to predmet nagrade ili kazne na dunjaluku i na Ahiretu. Shodno tome, svaki musliman mora voditi računa o tome šta je dozvoljeno, a šta zabranjeno u svim svojim postupcima i poslovnim aktivnostima.
2. Vrstu, trajanje i platu za posao potpisanim ugovorom precizno određuju uposlenik i poslodavac, bilo da je poslodavac pojedinac ili institucija, država ili privatnik. Ovaj segment ima značajan uticaj na sasijecanje mogućeg neslaganja i konflikata između dvije strane u korijenu, obezbjeđuje da se rad odvija na ispravan etički način i osigurava postizanje šerijatski zagarantiranih interesa ugovornih strana.
3. Dati radniku njegova puna i neumanjena prava i postupati s njim ljubazno i na najljepši način pun uvažavanja To, također, uključuje i sljedeće: ne stavljati mu u obavezu posao koji ne može podnijeti, dati mu platu nakon što završi s radom bez odugovlačenja, obezbijediti mu zdravstveno osiguranje i oprostiti mu i pomilovati ga ako nenamjerno pogriješi ili napravi neki propust u radu.

Drugo: Izbjegavanje svakog negativnog, lošeg i ružnog ponašanja u obavljanju posla, poput: licemjerja, prijevare, krivotvorenja, podmićivanja, krađe, obmane, klevetanja kolega, činjenje ružnih djela, zloupotrebe radnog mjesta i gradilišta za postizanje ličnih interesa i korištenje vjerskih obreda kao izgovor za ometanje i onemogućavanje ostvarivanja ljudskih dobrobiti na radnom mjestu.

Treće: Pridavanje važnosti moralnom odgoju djece od malih nogu u skladu s onim što je navedeno u islamskom vjerozakonu, jer odgoj i obrazovanje u djetinjstvu nedvojbeno dovodi do discipline u odrasloj dobi.

Četvrto: Obrazovne institucije moraju se fokusirati na podučavanje etike uopće, a islamske etike posebno, zbog velike potrebe za njom danas, i to u različitim fazama obrazovanja, uvođenjem predmeta Islamska etika u fazi općeg obrazovanja i predmeta Radna etika u fazi univerzitetskog obrazovanja.

Peto: Potreba da vladine institucije i agencije koje se bave radom i radničkim poslovima neprestano ističu vrijednost radne etike koju je uspostavio islam, te da donesu odgovarajuće odluke i poduzmu potrebne mjere i korake za aktiviranje privrženosti ovoj etici u životima muslimana i ljudi uopće u različitim područjima rada.

Glas islama 348, R: Ahlak  , A: Nedžad Redžepović