Moj radni dan je počinjao kao i u mnogih drugih Bošnjaka – čitanjem elektronske štampe, prvo Dnevnog avaza, a potom i drugih novina. To je tako bilo donedavno, do velikog „iskoraka“ Dnevnog avaza i gospodina Fahrudina Radončića zajedno sa njegovom novinarkom Degirmendžić. Proteklo je desetak dana od bestidnog i sra- mnog pisanja u najtiražnijoj bh. novini Dnevnom avazu, u tekstu kojeg je potpisala novinarka S. Degirmendžić.

Prema nekom nepisanom pravilu, vrlo brzo se zaboravlja ono što se desilo juče. Vjerovatno bi se i ovaj tekst i oni koji se nadovezuju na njega zaboravili, kao i mnogi drugi koji su objavljeni ranije u Dnevnom avazu, a tiču se Islamske zajednice u Srbiji i muftije Muamera Zukorlića, jer ovo nije prvi put da Dnevni avaz udara na Islamsku zajednicu i Muftiju, da nije ovako ogavan i beskrupulozan. Stoga, kao što Bošnjaci imaju obavezu povijesnog ili historijskog pamćenja svega onog što nam se dešavalo u prošlosti, a radi naše budućnosti, ovaj moj tekst ima za cilj da podstakne Bošnjake da ne zaborave ni ono što piše Dnevni avaz, bh. novina ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine gospodina Fahrudina Radončića, koji je sebi dozvolio takav luksuz da stranice njegove novine budu ispisane napadom na Islamsku zajednicu.

Naravno, u prvom planu meta je muftija Muamer-ef. Zukorlić, međutim, ako malo dublje razmislimo i analiziramo, onda ćemo vidjeti da je to, ustvari, napad na Islamsku zajednicu, ne samo u Srbiji, nego Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini, jer je Islamska zajednica u Srbiji integralni dio Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini; napad na aktuelnog reisu-l-ulemu mr. Husein-ef. Kavazovića, napad na prethodnog reisu-l-ulemu dr. Mustafu-ef. Cerića, udar na porodicu, na čast, na dostojanstvo, na ponos i na kraju, što je najbitnije, udar na vjeru, na islam. E pa, ako je i od gospodina Fahrudina Radončića i njegovog Dnevnog avaza – previše je, pretjerao je, prekoračio je mjeru profesionalnog novinarstva.

Možda Dnevni avaz jeste nezavisna novina, ali to nikako ne znači da može pisati bilo šta i šta god kome padne na pamet. Razmišljajući o svemu ovome i ulozi gospodi- na Fahrudina Radončića, vratio sam sjećanje na vrijeme predizborne kampanje i izbora za članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine, kao i općih izbora na kojima je uzela učešće SBB, čiji osnivač i predsjednik je upravo gospodin Fahrudin Radončić. Naime, analizirajući njegovu pojavu i učešće na političkoj sceni sa jednim prijateljem, kažem dobro je što se pojavio neko ko je materijalno neovisan, ko nema potrebu da odmah kada zasjedne u fotelju počne da krade, prvo da obezbijedi svoju bližu i dalju familiju i sl.., čast izuzecima, neko ko ima imidž uspješnog biznismena jer je napravio „dobru“ i najtiražniju novinu u BiH, pa će vjerovatno svojim znanjem i iskustvom pomoći i skrhanoj privredi Bosne i Hercegovine.

Kaže moj sagovornik, sve je to u redu, međutim, ključno pitanje je ko stoji iza njega, čiji je on igrač i otkud mu prvi milion maraka da napravi novine. Iza njega stoji beogradski tajkun i Milo Đukanović, koji bi da sakrije od javnosti i demantuje ono što je potpisao o prekograničnoj regiji Sandžak, kada je Crnoj Gori trebala podrška Bošnjaka, kada je Crna Gora tražila državnost na referendumu i dobila je uz pomoć Bošnjaka. Kaže, Fahrudin Radončić je igrač Beograda i Podgorice, a prvi milion je novac koji je pripadao bošnjačkoj sirotinji. Nažalost, nije mnogo vremena od tada proteklo, a to se i potvrdilo. Nakon šest godina agresije Beograda i srbijanske obavještajne službe (BIA) na Islamsku zajednicu, kao saveznik agresora priključio se gospodin Fahrudin Radončić sa svojim Dnevnim avazom, iz srca Bosne i Hercegovine, iz Sarajeva. Raspalio Fahrudin Radončić iz sred Sarajeva po Bošnjacima, po Islamskoj zajednici, po Muftiji, u znak zahvalnosti Bošnjacima što su ga prihvatili i omogućili mu da u Sarajevu i Bosni i Hercego[1]vini bude neko i nešto, a poznato je dobro ko je bio kad je došao u Sarajevo. Aferim Fahrudine, položio si ispit, možeš preći na slijedeći nivo.

Pošto si prodao narod i vjeru, ostalo je da prodaš državu Bosnu i Hercegovinu, ali Bošnjaci imaju liniju strpljenja do koje će ti sve ovo dozvoliti i onda kazati: „Dosta je više“, nadam se na narednim izborima. Želim naglasiti da ovdje ne branim muftiju Muamera Zukorlića, jer znam da je sposoban da se brani i sam, a ja nisam od onih koji podilaze i na takav način ubiraju poene pretpostavljenih, ali kao čovjek, kao uposlenik Islamske zajednice, kao predsjednik Sabora Islamske zajednice u Srbiji, osjećam potrebu da se oglasim i iznesem svoj stav po pitanju pisanja Dnevnog avaza, jer zaista što je mnogo, mnogo je, a ovo je bilo i previše.

Svi ljudi koji rade mogu i da pogriješe, prema tome, ako neko misli da je nepogrješiv u zabludi je, jer nepogrješivost je svojstvena Bogu, a nikako običnim smrtnicima. Prema tome, i muftija Zukorlić je sigurno u svom radu imao grešaka, što je sasvim razumljivo. Međutim, nerazumljivo je i nenormalno da se na ovakav način piše o jednom velikodostojniku Islamske zajednice bez argumenata i dokaza. Nisam pristalica zataškavanja i skrivanja propusta ako ih ima u radu u Islamskoj zajednici, jer pozitivna i dobronamjerna kritika javnosti je poželjna i dobro je došla, međutim, pisanje Dnevnog avaza niti je pozitivno niti dobronamjerno jer se temelji na neistini, a ono čemu je temelj neistina zlonamjerno je i to propada.

Obzirom da sam u Islamskoj zajednici prisu- tan dovoljno dugo, kao učesnik i svjedok mogu da govorim o dešavanjima unutar i oko Islamske zajednice, tako i o ulozi i djelovanju muftije Muamera Zukorlića. Naravno, to nije cilj ovog teksta, ali želim podsjetiti da je muftija Muamer ef. Zukorlić zaslužan za veliki broj projekata koji su se realizovali u Islamskoj zajednici kao neko ko ih je inicirao, osmislio i doveo do kraja.

Svakako ne bi to uspio bez cjelokupnog tima saradnika koji su bili aktivni na svim nivoima od džemata do Sabora Islamske zajednice. Zatim, uloga Muftije u podizanju nacionalne svijesti i razvijanju slobodarskog duha bošnjačkog naro[1]da je vrlo važna. Zalaganje i borba za slobodnu, nezavisnu, autonomnu Islamsku zajednicu je siguran temelj za generacije koje dolaze da ne moraju prolaziti kroz ista ili slična iskušenja kao mi i još mnogo toga. Da su navodi koji su izneseni u tekstu u Dnevnom avazu tačni, pa makar bili i anonimni, ili od lica poznatih redakciji, ja ne bih reagovao na ovakav način, ali služiti se kuloarskim pričama, klevetama, potvorama, lažima, pa ima li gnusnijeg ponašanja jednog muslimana, pa makar on bio i „najbliži saradnik“ muftije Zukorlića ili gospodin Fahrudin Radončić, ako pritom znamo kakve kazne je propisao Šeriat, a i anglosaksonsko pravo za potvoru bluda ili preljube. Možda možemo postaviti pitanje je li muftija Zukorlić pogriješio što se je trudio da Islamska zajednica ne bude „pogrebno društvo“ te otvorio obdaništa, napravio Mušku i Žensku medresu, Fakultet za islamske studije, Univerzitet, omogućio školovanje svršenicima medrese u islamskom svijetu, što je proizveo dosta kadro[1]a, što im je omogućio da budu pomoćnici muftije, direktori, dekani, prodekani, rukovodioci ustanova i službi, profesori itd., pa sad neki od njih traže njegovu „glavu“. Naravno da nije pogriješio, jer da je imao pred sobom bilo koji drugi cilj, osim napredne, slobodne, nezavisne, autonomne, razvijene, dobro organizovane Islamske zajednice, ne bi naprijed navedeno ni radio, nego bi se bavio ličnim statusom i interesima. Ovo moje reagovanje je upozorenje i pouka, kao i druga reagovanja koja smo mogli pročitati prethodnih dana, gospodinu Radončiću i njemu sličnim, da Islamsku zajednicu i njene velikodostojnike ostave na miru da rade svoj posao, a ne da neosnovano i bez argumenata iznose neistine i potvore. Ja se nadam da će ovaj brutalni napad dobi- ti i sudski epilog i onda će neko morati sve ono zašto je optužen muftija Zukorlić i da dokaže argumentima i materijalnim dokazima, kako bi se razdvojila istina od laži i konačno neki naučili pameti šta se smije, a šta ne smije pisati.

Svjestan sam da svi ovi ataci, pa i predmetni, imaju za cilj destabilizaciju Islamske zajednice, diskreditaciju sandžačkog muftije Muamer-ef. Zukorlića i pokušaj uticaja na tok kretanja započete priče oko vraćanja jedinstva Islamskoj zajednici. Podsjećam da je Islamska zajednica autonomna, stabilna, dobro organizovana i uređena te da će svoja pitanja i probleme rješavati u okviru Islamske zajednice poštujući Ustav Islamske zajednice i druga normativna akta, pa tako će tretirati i pitanje vraćanja jedinstva Islamskoj zajednici.

Glas islama, 247, R: Analize, A: Enes ef. Svraka