Sam tekst ima još za cilj da istraži i to kakvo je bilo dejstvo i uticaj djela mula Jakup-ef. Kardovića na grad Rožaje, a nakon toga i ostale gradove u Crnoj Gori. Različiti aspekti uticaja mula Jakupovog djela, kao i okolnosti koje su prikazane u njegovom životu, imaju cilj da jasno prikažu sve detalje koji su uticali na psihološka, emotivna i duhovna ponašanja stanovništva u Sandžaku.
Doprinos mula Jakupa u mnogome je teško definirati bez spomena uticaja mnogih društava, kao i drugih narodnih heroja koji učestvuju sa mula Jakupom u širenju vjerskog i nacionalnog identiteta na prostorima Srbije i Crne Gore. Spomen o događajima mula Jakupa uglavnom će pratiti svaki događaj koji je bio razlog vojnog pohoda u cilju odbrane. Pohodi su bili podijeljeni na prostor u dvije teritorije Sandžaka, a to su Srbija i Crna Gora. Bošnjaci i Albanci sa prostora Kosova i Sandžaka bivaju glavni akteri u mnijenju javnog društva i nacionalnih odnosa. Društva, kao što je Džemijet, igraju ključnu ulogu u obrazovanju i odgoju generacija, koje u sklopu tih društava čine preobrazbu bošnjačkog stanovništva u jednu ozbiljnu kulturnu zajednicu sa autentičnim bošnjačkim obilježjima. Ideje koje mula Jakup i drugi iznose, prihvataju se i obilježavaju kao prepoznatljiv kulturni i tradicionalni stil sandžačkog stanovništva.
Osnovne bilješke djela mula Jakupa
Događaji koji su se dešavali nakon Prvog svjetskog rata na prostoru Sandžaka izuzetno su bitni, jer ti događaji čine sastavni dio djela mula Jakup-ef. Kardovića koji je cijelo vrijeme bio uključen u sve konfliktne događaje kao branilac svog naroda. Rođen je 1869. godine u Rožajama, od oca mula Ahmet-age i majke Nurke. On potiče iz učenjačke porodice jer su mu i sami otac i djed bili imami. Mula Jakup je završio medresu Ruždiju u Skoplju podsticajem njegovog oca. Završetkom medrese on postaje jedan od najobrazovanijih ljudi u Rožajama. Znao je više jezika od kojih su: makedonski, persijski, arapski, italijanski, albanski, turski i njemački. Biografija mula Jakupa vodi nas do jednog ključnog dijela, a to je da je služio turski asker u Beranama. Jako je bitno da je u ovom periodu mula Jakup služio turski asker, što i dalje obilježava njegovu ulogu u narodnom uticaju, a to je da iako je Osmansko carstvo napustilo Sandžak, kulturološke veze sa Carstvom traju, kao i to da je održavanje veze sa Turskom i dalje bitan odnos na koji se treba oslanjati u budućnosti. Odnosi sa Turskom i dalje igraju veliku ulogu u Sandžaku i oni bivaju glavni sponzori mnogih projekata i manifestacija širom Sandžaka.
Vraćajući se ponovno na mula Jakupa, on je došao nakon balkanskih ratova kada Srbija i Crna Gora okupiraju Sandžak, a rožajski kraj potpada pod crnogorsku upravu. Nova vlast je sebi postavila kao “sveti cilj” istrebljenje Bošnjaka iz Sandžaka u što većem broju. Zbog srbijanskog terora i zuluma koji sprovodi nova vlast, sandžački Bošnjaci počinju se odmetati u komite radi očuvanja gole egzistencije. Masovnim iseljavanjem u Tursku, muslimansko stanovništvo u Sandžaku skoro je prepolovljeno, a ono što je ostalo izloženo je neviđenom teroru. Tada se i mula Jakup-efendija odselio u Berane kod Peći, gdje je ostao i radio kao imam i predsjednik te nahije osam godina. Mula Jakup je puno putovao, pa je bio upoznat sa svim događajima u Sandžaku. Poznavali su ga svi viđeniji ljudi tog vremena u Sandžaku i na Kosovu. Aktivnost, djelo i volja mula Jakupa postepeno se gradila kroz razne događaje, a jedan od tih događaja jeste ubistvo koje se desilo u Rožaju i koje je šokiralo narod. To je ubistvo jednog u narodu poznatog dobročinitelja koji je ubijen zbog toga što je bio na dobrom glasu u svom narodu, a to je Salko Murić, o kome se ovako izlaže u jednom tekstu: „Za vrijeme turske vladavine, Salko nije dozvoljavao da neko od turskih službenika maltretira komšije pravoslavce. Zbog svoje humanosti, širokog srca i tolerancije Salko je bio na dobrom glasu. Međutim, dolaskom crnogorske komite novembra 1918. godine u selo Klanac kod Rožaja odlučeno je da prvo bude ubijen najugledniji Bošnjak – Salko Murić.“[1]
Njega su ubili i to je probudilo narod Bošnjaka Sandžaka. Samim time probudilo je i vođu naroda – mula Jakup-ef. Kardovića i tada se šalje memorandum u avgustu 1919. godine predsjedniku Vlade Crne Gore Ljubi Davidoviću. Međutim, taj memorandum prošao je bez ikakve pozitivne povratne informacije i time se pokazalo da tadašnja Vlada Crne Gore nije uopće posjedovala pozitivne emocije prema stanovnicima Sandžaka. Također, još jedan ključan događaj koji se nakon toga desio jeste nedjelo četnika Koste Pećanca u Sandžaku gdje se u tekstu prof. Fadila Kardovića pominje da su „opljačkali 194 sela i ubili oko 1300 muslimana“.[2] Također se napominje da su u selima oko Rožaja ubijali ljude i kako se navodi u izvorima: „Crnogorci su najprije u rožajskom selu Balotiće i ubijaju prvog čovjeka na kog naiđu, a to je bio Halil zvani Galjo Kujević; produživši dalje prema selu Njeguš nailaze na efendiju mula Sadriju i njegovog prijatelja, koje ubijaju iz zasjede.
U selu Besnik na zvjerski način ubijaju osmoricu ljudi: tri sina Kadrije Dacića – Halita, Zumbera i njegovog sina Brahima, kod kuće Adema Dacića, kojem također ubijaju tri sina – Selmana, Redžepa i Eleza zvanog Belo.
Zlikovci su imali plan da dođu do muhtara sela i njega ubiju te time obezglave selo, a to je bio Arif zvani Buljo (Redžo) Murić.
Svoj krvavi pir nastavljaju u selima: Baću, Pripeču i Bukoviku. Tom prilikom ukupno su ubili 21 čovjeka. I naravno, bitno je napomenuti da se nakon svega dešava pokolj u Šahovićima, i to 1924. godine, pod opravdanjem da je musliman Jusuf Mehonjić ubio ministra Boška Boškovića, te da je to pokrenulo osvetu protiv muslimana (Turaka), o čemu imamo govor historičara Šerba Rastodera: „Noću između 9-10. novembra krenulo je oko 2.000 osvetnika (Poljana i Kolašinaca) na muslimanska sela u Pavinom Polju i Šahovićima, koja su, dva dana ranije, bila razoružana od tadašnjih vlasti. Vlasti su bile pokupile taoce pod izgovorom da su im životi ugroženi.“[3]
Ovo ukazuje na želju za osvetom prema muslimanima (Bošnjacima) koji su na prostorima Balkana ostali kao ostaci Turaka. Nakon ubistva Salka Murića šalje se memorandum Vladi Crne Gore 1918. godine, a događaji u Šahovićima i Rožajama dešavaju se 1924. godine. Nakon ovih događaja mula Jakup šalje žalbe Vladi Crne Gore, ali nažalost nema pozitivnih odgovora niti želje za pomoći nakon te žalbe. Sve ovo je bilo povod i uticaj da se polako u narodu istakne mula Jakup-ef. Kardović, koji je na sve ovo gledao sa prezirom.
Ovi događaji bili su povod da muslimani kasnije ojačaju. Svi navedeni događaji čine da mula Jakup-ef. Kardović osjeti pravi animozitet koji se krio u samim vladama naroda tadašnje Srbije i Crne Gore i zbog toga on tiho, mudro i postepeno vremenom mijenja svoje ponašanje i stav koji ima prema njima, te strateški budi svijest kod bošnjačkog naroda koji ima za cilj da dođe do osiguranja bošnjačke nacije koja se nalazi u prostoru Sandžaka. Kreće time da djeluje na mase, kako u Rožajama tako i u Sandžaku i Kosovu, organizira i priprema određenu grupu ljudi za potencijalne prijetnje koje se mogu bošnjačkom stanovništvu desiti.
Vrijednost osnivanja Muslimanske milicije
Muslimanska milicija Sandžaka bila je narodna vojna formacija osnovana tokom Drugog svjetskog rata na okupiranoj teritoriji Sandžaka od strane Srbije i Crne Gore, sastavljena uglavnom od muslimanskog bošnjačkog stanovništva. Muslimanska milicija Sandžaka osniva se kao garant zaštite muslimanskog civilnog stanovništva od napada četničkih zločinačkih jedinica na prostoru Srbije i Crne Gore gdje su muslimani živjeli kao većina.
Kada govorimo o samim detaljima Muslimanske milicije Sandžaka, možemo reći da je zapravo njihovo djelovanje najviše uticalo na razmišljanje naroda, kao i uticaj koji je donio mula Jakup-ef. Kardović.
Glavne odlike Muslimanske milicije koje su bile zajedničke i sa odlikama mula Jakupa, a koje su bile afirmirane u Sandžaku, jesu sljedeće:
- Odbrana muslimanskog stanovništva od napada četnika koji imaju za cilj da se muslimanski narod potpuno iskorijeni u Sandžaku.
- Čuvanje nacionalnog identiteta Bošnjaka, kao i promocija ideje da nemamo istu nacionalnost sa ostalim komšijama i stanovnicima u Sandžaku.
- Opstanak kulture, tradicije i nacionalnog identiteta koji je do određenog nivoa različit od ostalih kultura, poput srbijanske i crnogorske, a ipak mnogim simbolima identičan bošnjačkom identitetu.
- Očuvanje mira uprkos svemu, dobrih odnosa sa komšijskim državama te gašenju svakog požara koji poziva na mržnju i animozitet.
- Zaustavljanje otimačine zemlje muslimana koja se dešavala od strane četničkih jedinica, kao i pripisivanja zemlje pravoslavcima.
Zbog počinjenih zločina od strane Srba i Crnogoraca nad stanovništvom Sandžaka, kao i zbog velikih progona i selidbi muslimana sa područja Sandžaka, muslimani vide jedini način opstanka da se pridruže Muslimanskoj vojnoj miliciji koju je organizirao mula Jakup-ef. Kardović, kako se zločini ne bi ponovili i kako bi muslimansko stanovništvo na tim prostorima opstalo. Sami cilj osnivanja Muslimanske milicije bio je da se očuvaju muslimani na tim prostorima. Također, formiranje Muslimanske milicije karakteristično je bilo za vrijeme Drugog svjetskog rata kada su muslimani tih prostora uvidjeli da će se bez vojne jedinice teško odbraniti od neprijatelja, ekstremista i neistomišljenika.
O ovome imamo sljedeći navod: „Muslimanska milicija organizirana je s ciljem odbrane svojih sela i domova, jedna vrsta samoodbrambenih jedinica. One su imale vojno obilježje samo po tome što su bile naoružane i što su imale svoje komandire. U svemu drugom ni po čemu se nisu razlikovale od ostalog seoskog stanovništva: živjeli su u svojim kućama, hranili se sa svojim porodicama, kretali se u seoskim odijelima i bili naoružani najčešće vlastitim oružjem. Bile su to jednonacionalne organizacije sastavljene isključivo od Bošnjaka.“[4]
Također, u ovom tekstu navodi se da su ove jedinice bile sastavljene isključivo od Bošnjaka, što ukazuje da su one dale šansu bošnjačkoj naciji, prvenstveno, kao odgovor na krizu upada pravoslavnih ekstremista, da preživi. Ovaj nacionalni sastav muslimanske vojske pokazuje da su muslimani ovo formirali kao odgovor na krizu i prijetnju koja ih je zadesila. U Rožajama je ovu miliciju sastavio mula Jakup-ef. Kardović uz pomoć lokalnog stanovništva. I kako je vrijeme odmicalo, on je sve više i više dobijao podršku i od strane drugih mjesta, a također i Albanaca. Kao što smo napomenuli, nemoguće je govoriti o Novom Pazaru i drugim sandžačkim gradovima za vrijeme Drugog svjetskog rata bez mula Jakup-ef. Kardovića, koji je doprinio da svojim krilom Muslimanske milicije i pomoći Albanaca konstituira snagu kako bi muslimani imali sigurnu i jaku organizaciju opstanka.
Naravno, besmisleno bi bilo spomenuti Muslimansku miliciju Sandžaka, a da se ne spomene i Muslimanska milicija Bosne, koja svojom organizacijom potvrđuje istu namjeru koju je imala i Milicija u Sandžaku. Još podrobnije i bolje objašnjava ovu pojavu Muslimanska milicija na području jugoistočne Bosne. Samoodbrana je bila na vrlo niskom nivou, o čemu nam govore ogromne brojke muslimanskih žrtava. Ipak, u ovom samoorganiziranju možemo naći zametke muslimanskih milicija i uočiti stvarne razloge i neophodnosti njihovog osnivanja.
Prvi primjer organiziranja muslimana jeste u fočanskom selu Curevo, čiji su seljani i partizanima odbili predati svoje minimalno oružje. Obećali su da im neće pružati otpor, ali su zahtijevali da zadrže oružje koje trenutno posjeduju radi odbrane sela od mogućih četničkih napada. Na ovoj konferenciji odlučeno je da se muslimanski vodeći krugovi sami pobrinu za naoružanje svog naroda, pa je s tim ciljem osnovan međudruštveni odbor Narodni spas. Na čelo ovog odbora došao je hafiz Muhamed Pandža, koji od druge polovine 1942. aktivno radi na osnivanju muslimanskih milicija, čiji je cilj borba protiv svih neprijatelja. U aprilu 1942. godine Talijani su ponovo zauzeli Čajniče i odobrili osnivanje muslimanskih milicija, koje su i naoružali. Cilj ovih milicija bila je odbrana muslimanskog stanovništva i od četnika i od partizana, a u ustaškim dokumentima navodi se da je brojala oko 1.500 ljudi.[5]
Uticaj mula Jakup-ef. Kardovića i njegovog djela nemoguće je objasniti bez svih događaja, fenomena osnivanja i organizacije muslimanskih i bošnjačkih institucija u određenim formama. Zapravo je on prikaz utemeljenja svega onoga što je bošnjački narod u Sandžaku vidio kao prijetnju i shvatio kao obavezu podizanja svijesti o tim pitanjima, što znači da je opreznost bila vitalna kako bi mogao opstati musliman u tadašnjem vremenu na prostoru Sandžaka.
[1] Harun Crnovršanin , Crnogorski zločini u rožajskom kraju – slučaj ubistva Salka Murića (1918.), preuzeto sa: http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=66547, posjećeno: Decembar 29, 2024 god.
[2] Fadil Kardović, Sandžački gazija Mula Jakup-efendija , Rožaje,2013 god., str.1.
[3] Šerbo Rastoder, Kad su vakat kaljali insani, Almanah, Podgorica, 2011 god., str. 36
[4] Esad Rahić, Jedinice koje su spriječile masovne pokolje Bošnjaka, preuzeto sa: https://sandzacke.rs/featured/jedinice-koje-su-sprijecile-masovne-pokolje-bosnjaka/, posjećeno Decembar 29 ,2024 god.
[5] Merisa Karović, Muslimanske milicije u Bosni i Hercegovini 1941.-1945., “Glasnik”, Rijaset Islamske Zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2007 god. br 1-2, str. 55
