Spavanje je velika blagodat koju je Allah darovao Svojim robovima, kako bi predahnuli od svakodnevnih aktivnosti i trke za životnim potrebama i kako bi se tijelo odmorilo i prikupilo snage za naredni dan. Uzvišeni je rekao: Iz Milosti Svoje On vam je dao noć i dan; da se u njoj odmarate, a da iz dobara Njegovih privređujete i da zahvalni budete.” (El-Kasas, 73) Također, Uzvišeni Allah kaže: I san vaš počinkom učinili, i noć pokrivačem dali, i dan za privređivanje odredili. (En-Nebe’, 9-11) Čovjek mora spavati i to je priroda čovjeka, štaviše, san je sastavni dio života i stoga razuman treba da bude svjestan ove činjenice. U narednom dijelu teksta ćemo spomenuti određene adabe i sunete prilikom spavanja:

Ne treba sijeliti poslije jacije osim u nuždi

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spavao je u prvom dijelu noći. Prezirao je spavanje prije jacije namaza i muhabet poslije jacije. (Buhari, 568; Muslim, 647) Prema tome, poželjno je napustiti bespotrebno sjedenje poslije jacije namaza, osim ako je u pitanju nešto korisno, poput: obilaska rodbine, posjete bolesniku, traženja znanja…

Musliman se treba truditi kada legne spavati da bude pod abdestom

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Svakom muslimanu koji zanoći sa spomenom Allaha i pod abdestom, pa se u noći probudi i zamoli Allaha za dobro dunjaluka i Ahireta, Allah će mu to dati.” (Ebu Davud, 542) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kada pođeš na spavanje, uzmi abdest kao što uzimaš za namaz.” (Muslim, 2710) Ovaj imperativ nije obaveza, nego – kako ističe Ibn Hadžer – mendub, zato što u slučaju eventualne smrti osoba odlazi svome Gospodaru s abdestom. Također, snovi osobe koja je s abdestom su istinitiji i manje je šejtansko došaptavanje prilikom spavanja.

Istresanje postelje prilikom spavanja

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kada neko od vas hoće da legne u postelju neka je tri puta krajem svoje odjeće obriše i neka kaže: Bismike Rabbi veda’tu dženbi ve bike erfeuhu in emsekte nefsi fagfir leha ve in erselteha fahfezha bima tahfezu ibadeke salihin (S Tvojim imenom, moj Gospodaru, spuštam svoj bok i s Tvojim imenom ga podižem. Ako zadržiš moju dušu, oprosti joj, a ako je vratiš, pripazi je onako kako paziš Svoje dobre robove.) (Buhari, 7393)

Proučiti Ajetul kursijj, posljednja dva ajeta sure El-Bekare i posljednje tri kur’anske sure

Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da bi svake noći kada bi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pošao na spavanje i legao u postelju, sastavio bi otvorene dlanove prema licu, puhnuo u njih i proučio (u njih) suru El-Ihlas, El-Felek i EnNas, te potom potro dlanovima svoje tijelo koliko može dohvatiti, počevši od glave i prednjeg dijela tijela; to bi ponovio tri puta. (Buhari, 5017) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko prouči u noći dva posljednja ajeta sure El-Bekare, dovoljni su mu.“ (Buhari, 4008; Muslim, 807) To su sljedeća dva ajeta: Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: “Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.” I oni govore: “Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; tebi ćemo se vratiti.” Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što Si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj Se na nas. Ti Si Gospodar naš, pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje! (El-Bekare, 285-286) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kada legneš u postelju, prije nego što zaspiš, prouči Ajetul-kursijju. Allah će ti odrediti čuvara da ti se šejtan ne približi u toku noći, sve do sabaha.“ (Buhari, 5010) Ovaj kur’anski ajet glasi: Allah je, nema boga osim Njega, Živi i Vječni! Održavatelj! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?! On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih i oni ne mogu obuhvatiti od Njegovoga znanja osim koliko On želi! Njegova kursija obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu nije teško održavati ih! On je Svevišnji i Veličanstveni! (El-Bekare, 255)

Da spava na desnoj strani

Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, je rekao: “Kada legneš u postelju, abdesti se kao za namaz, a onda lezi na desnu stranu.” (Buhari, 6311)

Da desnu ruku stavi pod obraz i uputi dovu prije spavanja

To zbog toga što je Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, kada bi htio da legne u postelju, stavljao desnu ruku pod obraz, a onda bi rekao: “Allahu, sačuvaj me kazne na Dan kada proživiš Svoje robove.” (Ebu Davud, 5218) To je ponavljao tri puta.

Dova prilikom buđenja iz sna

Aiša priča: “Poslanik, alejhissalatu vesselam, kada bi se probudio noću, započinjao bi svoju dovu: – Allahu, Gospodaru Džibrila, Mikaila i Israfila, Stvaraoče nebesa i Zemlje, Poznavaoče skrivenog i očitog, Ti sudiš među Svojim robovima u onom oko čega se razilaze, uputi me istini oko koje se razilaze, po Tvojoj dozvoli. Ti upućuješ koga hoćeš Pravom putu.“ (Muslim, 200)

Šta treba proučiti onaj ko usnije ružan san

Abdullah b. Amr prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ako se neko prepadne u noći, neka kaže: Euzu bi kelimatillahi et-tammat min gadabihi ve ikabihi ve šerri ibadihi ve min hemezatiš-šejatin ve en jahdurun. (Utječem se Allahovim potpunim riječima od Njegove srdžbe, Njegove kazne, zla Njegovih robova, šejtanskih došaptavanja i njihovog prisustva) – neće mu ništa naštetiti.” (Et-Tirmizi, 3528)

Ružne snove ne treba nikome pričati

Ebu Seid prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko od vas usnije snove koje voli, oni su od Allaha. Neka se zahvali Allahu i neka ih spominje. A ko usnije nešto što prezire, to je od šejtana. Neka traži utočište od njihovog zla i neka te snove ne spominje nikome, pa mu neće nauditi.” (El-Buhari, 6985)

Autor: Edin Redžepović, Glas islama, 312.