Stara kuća familije Čarovac nalazila se do ljeta 2023. godine u ul. Deda Šehovića br. 21. Nekada se ova ulica zvala Hoćanski sokak po uglednoj familiji Hoćanin. Među najljepšim kućama u tom sokaku bile su dvije kuće koje su pripadale braći Čarovac. Braća Nazif-aga, Hilmijaga i Redžep-aga Čarovac važili su za poznatije pazarske  trgovce stokom u to vrijeme. Njihov otac zvao se Ahmet-aga, a majka Begija-hanuma.

Oni su na Pešteri imali veliku zemlju (pašnjake), posebno u selima Čarovina i Potreb. Trgovali su sa Seljanikom (današnji Solun) i tako postali veoma bogati. U najplodnijoj pazarskoj dolini – Selakovcu imali su 9 hektara zemlje. Imali su dosta zemlje u okolini Novog Pazara koja im je oduzeta kroz. tzv. agrarnu reformu, što je bilo drugo ime za pljačku bošnjačkih i albanskih aga i begova.

Braća Čarovac posjedovali su dvije velike kuće u Hoćanskom sokaku, tzv. Gornju kuću, koja je pripadala srednjem bratu Hilmijagi i Donju staru kuću, koja je pripala Nazif-agi i Redžep-agi. Kasnije je Hilmijagina kuća srušena i na njeno mjesto podignuta je nova kuća.

Razgovor sa Begom – Bekom (Čarovac) Koca (1941)

Kuća o kojoj govorimo u ovom tekstu je ova Donja kuća koja je pripadala Nazif-agi i Redžep-agi Čarovac. Autor ovog teksta imao je sreću da je za sagovornika imao najstariju osobu iz porodice Čarovac. To je gospođa Bega, poznata kao Beka (Čarovac) Koca. Ona je rođena u ovoj kući i u njoj je provela svoje djetinjstvo i mladost. Njena majka Ufa rođena je sestra Aćif-ef. Hadžiahmetovića, komandanta odbrane Novog Pazara od četnika (1941-1944).

Ufa se 1934. godine udala za Redžep-agu Čarovca i sa njim dobila dvije kćerke: Hatku i Begu. Redžep-aga se prije Ufe ženio dva puta. Prva žena zvala se Đulča i mlada je umrla. Druga se zvala Mahija Mavrić i sa njom je imao jednu kćerku – Nafiju, udatu Šušević. Hadži Nafija (1925-2013) bila je među prvim školovanim Bošnjakinjama u Novom Pazaru i prva hadžinica iz Sandžaka.

Tetka Bega (1941) 1963. godine udala se za  Redžepa Kocu (1934-2021) i sa njim dobila sina Enesa (1964-2014) i kćerke: Eminu (1968) i Edinu (1970). Ona danas živi u Beogradu, ali je veoma vezana za Novi Pazar i za svoju familiju koja je tamo ostala. Posebno joj je teško palo kada je stara kuća porušena u ljeto 2023. godine. Ona je autoru Crnovršaninu sa puno emocija govorila o svojoj familiji, odrastanju, o kući u kojoj je rođena i za koju je vežu najljepše uspomene. Ovo je njena priča:

„Ja još uvijek ne mogu da se oporavim od sekiracije koju sam pretrpjela zbog rušenja stare kuće u ulici Deda Šehovića br. 21. Moj otac Redžep-aga Čarovac imao je dva starija brata: Nazif-agu i Hilmijagu. Sva trojica su se u Kraljevini Jugoslaviji bavila trgovinom stoke i bili su mnogo bogati. Imali su dvije velike kuće koje su bile najljepše u tadašnjem Hoćanskom sokaku, kako se ranije zvala ulica Deda Šehovića.  Ispred kuće nalazila se dišer avlija u kojoj su bile štale za stoku i oklukhana za skladištenje sijena i druge robe. Gornja kuća, kako smo je zvali, bila je bliža ulici i pripadala je mom amidži Hilmijagi. Ova je bila još ljepša od naše. Amidža Hilmijaga ženio se dva puta. Prva žena mu je bila Hatidža Petlača i rano je umrla. Nakon njene smrti oženio je njenu sestru Atifu i sa njom imao jednu kćerku po imenu Šefćeta koju smo zvali Mica. Ona je kasnije ovu kuću porušila i napravila novu. Donja kuća pripala je mojem ocu Redžep-agi i njegovom bratu Nazif-agi. Sagrađena je 1912. godine kao i mnoge begovske i aganske kuće u Novom Pazaru. Moj amidža Nazif-aga živio je sa familijom u desnoj polovini kuće, a mi u lijevoj polovini. On se ženio tri puta. Prva žena mu se zvala Najča Bajraktarević i sa njom je imao četiri kćerke koje su, nažalost, sve rano umrle. Druga žena zvala mu se Sanija Džanefendić i sa njom je imao jednog sina koji je također umro. Treća žena mu se zvala Hajrija Zejnelović i sa njom je dobio kćerke: Naku, koja je umrla sa 19 godina, i Kibriju te sinove Ahmeta i Selahudina.“

Opis stare kuće

„Kao što rekoh, moj otac i amidža su se u ovu kuću uselili 1912. godine. Sjećam se njenog originalnog izgleda prije nego što se kasnije počela pregrađivati i adaptirati. Ispred kuće nalazila se tzv. dišer avlija sa štalama za stoku i oklukhanom u koju se stavljalo sijeno za stoku i drugi materijal. Ova avlija bila je od naše kuće odvojena visokim zidom od kamena i ćerpiča sa vratima u sredini. Ispred same kuće, do ulaznih vrata, bile su polukružne stepenice od klesanog kamena, iste onakve kakve su u kući moje sestre Nafije u ulici Ramiza Koce. Na prvom spratu (prizemlju) bile su dvije velike sobe i dva mutfaka (kuhinje). Obadvije sobe bile su sa ugradnim drvenim namještajem (dogramom) koji je sadržao: dušekluke, furunluk i hamam. Ispod dušekluka nalazio se podjukluk u koji smo stavljali iscjepkana drva za loženje furune (peći) koja je zagrijevala hamam i sobe. Na prizemlju bio je i avdesluk sa prozorom, a u produžetku hodnika bila su drvena vrata koja su vodila u veliku bašču koja se nalazila iza kuće. Ispred avdesluka počinjale su drvene stube koje su vodile na gornji sprat. Na spratu su bila dva velika ćoška (izbačeni pokriveni balkoni na prednjoj i zadnjoj strani kuće) sa minderlucima i tri velike sobe. Na spratu je bio i mutfak (kuhinja) sa odžakom u kojem se pekao hljeb, pite i kuhala jela. Do odžaka je, ispod patosa, bio sagrađen tzv. prijesak, gdje se držalo žito kao rezerva, za ne daj Bože. Ovaj prijesak imao je drveni poklopac preko kojeg se prostirao ćilim. I na spratu se nalazio avdesluk, a pored njega i nužnik (toalet) sa odvodnim cijevima u bašču. Iz hodnika na spratu bila su vrata iza kojih su bile stepenice koje su vodile u bašču. Znači, i sa donjeg i sa gornjeg sprata imao je izlaz u bašču. Bašča je bila velika i u njoj se sadio: mumuruz, tikve, boranija, a imala je i dosta jabuka i kruški. Ukupna veličina zemljišta sa kućom bila je oko 15 ari. Nažalost, kasnije je unutrašnjost ove kuće mnogo izmijenjena, a u avliji su napravljeni novi objekti koji su staru kuću potpuno zaklonili.

Ja sam u staroj kući živjela 21 godinu, sve do 1963. godine, kada sam se udala za Redžepa Kocu i otišla da živim u Beograd gdje je moj muž bio na službi. Moja starija sestra rahmetli Hatka Čarovac-Nikšić (1935-2011) bila je hafiza. Ona je u braku sa Rasimom Nikšićem dobila sina Envera-Enka (1953) i kćerke: Biseru (1951) i Enisu (1955). Enko je oženjen Edinom Đukić, Bisera je udata za Ismeta Hadžifejzovića u Sjenici, a Enisa za rahmetli Ramiza Paljevca iz Novog Pazara. Moj sin, rahmetli Enes (1964-2014) nije bio oženjen, a kćerka Emina (1968) udata je za Jasmina Garibovića i sa njim ima sina Tarika. Mlađa kćerka Edina (1970) udata je za Ahmeta Ljajića Usoya i sa njim ima sina Adila i kćerku Umu.“

R: Historija, Glas islama 366, a: Harun Crnovršanin