Borba na Allahovom putu podrazumijeva ulaganje krajnjih napora vjernika da živi u skladu sa vjerom kako bi se postiglo Allahovo zadovoljstvo i kako bi Allahova Riječ u svim situacijama i prilikama ostala gornja. Obzirom na ulogu žene koju ona kao vjernica, supruga, majka, odgajateljica, stub kuće i porodice ima u društvu, moglo bi se kazati da se njen vid borbe na Allahovom putu manifestuje kroz predano obavljanje dužnosti upravo na ovim poljima.

Historija islama je zabilježila brojne primjere u kojima su se žene pokazale kao izuzetni misionari (daije) u širenju islama i odbrani njegovog učenja. Prvi takav primjer je primjer Hatidže bint Huvejlid, prve Poslanikove, s.a.v.s., žene, koja je još na početku objave Kur’ana, bez ikakvog oklijevanja, postala sljedbenik islama i to u trenutku kada je i sam Poslanik, s.a.v.s., bio začuđen i iznenađen onim što mu se dogodilo u pećini Hira. Hatidža, r.a., se nijednog momenta nije dvoumila da bezuvjetno prihvati i podrži Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i nepokolebljivo ostane uz njega u svim poteškoćama koje su ih kasnije pratile. Trošila je svoj imetak na Allahovom putu, dostojanstveno prolazila kroz period muhadžirluka muslimana koji su bili primorani živjeti u jednoj dolini nadomak Mekke, bez osnovnih životnih namirnica, te do svog preseljenja na Ahiret ostala odana vjeri i tako stekla nagradu boravka u Džennetu-l-firdevs.

Žena je stub zdravog društva.
Žene su bile i u grupi muslimana koje su učinile hidžru u Abesiniju, zatim među onima koje su dale prisegu Poslaniku, s.a.v.s., na Akabi. Allah, dž.š., u Kur’anu kaže:
„O Vjerovjesniče, kada ti dođu vjernice da ti polože prisegu: da neće Allahu nikoga ravnim smatrati, i da neće krasti, i da neće bludničiti, i da neće djecu svoju ubijati, i da neće muževima tuđu djecu podmetati i da ti neće ni u čemu što je dobro poslušnost odricati, ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti; Allah zaista mnogo prašta i On je Milostiv.“ (El-Mumtehine, 12)

Fatima bint Muhammed, Poslanikova, s.a.v.s., kćerka, još kao djevojčica razborito je shvatila svoju misionarsku ulogu. Učestvovala je u borbama previjajući ranjenike, suprotstavljala se Ebu Džehlu, donosila fetve, dijelila opskrbu siromašnima, pa čak i kada je i sama bila u potrebi. Zbog takvog života spomenuta je u hadisu kao jedna od odabranih žena.

U odbrani vjere neke žene nisu prezale da se late i oružja, poput ensarijke Ummu Ammar koja je sa sabljom u ruci učestvovala u Bici na Uhudu u prvim borbenim redovima. Sumejja, r.a., je prva žena sa šehidskom titulom u odbrani vjere.

Kada bismo otišli dublje u historiju, našli bismo još mnogo primjera žena koje su dale doprinos u očuvanju vjere, poput Merjem bint Imran koja je prihvatila i izvršila tešku zadaću kojom ju je Uzvišeni Allah obavezao, zatim Asja bint Muzahim koja se čvrstom vjerom suprotstavila svome mužu, tadašnjem tiraninu – faraonu, i mnogo drugih primjera sve do prve žene, Have, r.a.

Možemo zaključiti da se i od muškarca i od žene, prema datim mogućnostima, očekuje preuzimanje odgovornosti za stanje društva u vremenu u kojem se nalaze. Muškarac i žena su, prema kur’anskim propisima, jednako obavezani misionarskom ulogom pozivanja na dobro i odvraćanja od zla. Allah, dž.š., u Kur’anu kaže:
„A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju…“ (Et-Tevba, 71)

Misionarskom ulogom pozivanja na dobro i odvraćanja od zla žena direktno učestvuje u izgradnji zdravog društva u kojem se cijene moralna načela i norme. Uz duboku svjesnost o ispunjenju svoje prioritetne uloge kao vjernice, supruge, majke i odgajateljice, žena pozivanjem na dobro i odvraćanjem od zla postiže punu afirmaciju svoje borbe na Allahovom putu.

Muslimanke Bošnjakinje na braniku vjere, časti i zdrave porodice
Osim navedenih historijskih primjera borbe žena, dostupni su i brojni primjeri iz društva u kojem živimo. To su primjeri žena koje se bore za pravdu i istinu, poput Nađe Dizdarević koja je hrabro branila prava svog supruga, nepravedno lišenog slobode. U želji da dokaže njegovu nevinost, pojavila se u nikabu u televizijskim emisijama, koristeći argumente i dostojanstvo kako bi istinu iznijela pred javnost.

Ženama koje žive u skladu sa vjerom i ulažu krajnje napore u tu svrhu ne može se desiti da ih društvo degradira kao što degradira žene koje se ne drže tih principa. One su u svakom pogledu zaštićene, počev od zaštite koju stiču nošenjem hidžaba, koji je ujedno i sredstvo u misionarskoj ulozi žene.

Doktorica Madžida Mulaosmanović-Zalihić se u svom radu nije odrekla nikaba, dokazujući da i kao vjernica može biti uspješna u svojoj profesiji. Prevoditeljica Džermana Šeta je svojom argumentacijom o pravu žene na pokrivanje promijenila mišljenje mnogima koji su to pravo ranije osporavali.

Primjer Zemire Gorinjac također je vrijedan svake pohvale. Kao članica Udruženja „Solidarnost“ iz Bihaća, neumorno radi na pomoći ugroženim muslimanima u BiH i svijetu. Vodila je ramazansku akciju za izgradnju bunara u Africi, a skupljeni iznos bio je dovoljan za izgradnju 15 bunara.

Aktivistice iz Centra za edukaciju i istraživanje „Nahla“ kontinuirano pokreću aktivnosti s ciljem ukazivanja na društvene probleme i pronalaženja rješenja. Organizacije poput „Iskre“ iz Bihaća se bave temama zapošljavanja mladih. Udruženje „Izvor Selsebil“ iz Živinica organizira ljekarske konvoje za povratnička naselja. Asocijacija žena MIZ Tuzla realizira brojne edukativne i socijalne projekte.

Kada je riječ o prioritetu u načinu borbe žene, među ulemom postoje različita mišljenja. Prema hadisu:
„Žena koja umre, a njezin muž bude zadovoljan s njom, ući će u Džennet.“ (Tirmizi)
može se zaključiti da je za vjernicu najvažniji odnos prema mužu. Umjesto pitanja: „Voliš li me?“, bolje bi bilo postaviti pitanje: „Jesi li sa mnom zadovoljan?“ Ljubav može imati više uzroka, ali zadovoljstvo je povezano s imanom i ponašanjem.

Neki učenjaci dozvoljavaju ženama da učestvuju i u fizičkoj borbi u stanju opće mobilizacije i nužde, pogotovo ako linija koju su držali muškarci bude ugrožena.

Na osnovu svega navedenog, može se zaključiti da i danas, kao i nekada, postoji mnogo načina da žene ravnopravno s muškarcima učestvuju u borbi na Allahovom putu i daju puni doprinos izgradnji moralnog društva. A Allah nikoga ne opterećuje preko njegovih mogućnosti.

Kolika je uloga žene u društvu govori i izjava Hamide Kutb, sestre Seida Kutba:
„Žena desnom rukom ljulja kolijevku svoga djeteta, a lijevom ostatak čovječanstva!“

Glas islama, 234, R: Analize, A: Merasda Nurddina Agović