UVOD

“Nije čestitost (dobročinstvo) u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji namaz klanjaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.” (El-Bekare, 177) “Kad nekome od njih smrt dođe, on uzvikne: Gospodaru moj povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio! – Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti – pred njima će prepreka biti sve do dana kada će oživljeni biti.” (El-Mu’minun, 99-100) Interesantno je zapaziti da Allah dž.š, u 177. ajetu sure El-Bekare, kao prvom koji citiramo, a koji smo uzeli kao moto ovoga našeg dersa, kada objašnjava šta je čestitost/dobročinstvo (birr), prije svega, dobročinstvom naziva imanske šarte – vjerovanje u Allaha, u Ahiret, u meleke, u kitabe, i u Njegove poslanike (jer bez imana nema dobročinstva), a onda ukazuje na dijeljenje imetka – sadaku, pa tek dalje u produžetku ukazuje na obavljanje namaza i davanje zekata, kao islamskih šartova. Dakle, primjećujemo da Uzvišeni Stvoritelj daje prednost “davanju imetka” tj. sadaki, u odnosu na namaz i zekat, odnosno ostala dobročinstva koja su decidno nabrojana u nastavku ajeta. Također je važno obratiti pažnju na značenje slijedećih ajeta, koje u uvodnom dijelu citiramo, iz sure El-Mu’minun 99. i 100., u kojima nas Allah dž.š. obavještava da “kad nekome od njih smrt dođe”, taj će zatražiti od Gospodara da ga povrati ponovo na dunjaluk da bi učinio “kakvo dobro u onome”, kako će taj smrtnik reći, “što sam ostavio”. Pored navedenih ajeta, navodimo još jedan ajet vezan za udjeljivanje: “Udjeljujte dio imetka kojim vas je Allah opskrbio, prije nego što vam smrt dođe, pa kažete svome Gospodaru: – Gospodaru, kada bi nas vratio samo malo, pa da dijelimo svoj imetak na Allahovom putu i da budemo među dobrim robovima koji čine lijepa djela.” (El-Munafikun, 10) Allahu e’alemu, a kako su nam profesori tokom školovanja govorili, a i naši stariji hodže, ovdje se najvjerovatnije misli na dijeljenje imetka – sadake, kao dobru koje bi umrli radio kad bi nakon smrti ponovo bio povraćen na dunjaluk. Tada će smrtnik shvatiti koliko je dijeljenje imetka, kao dobro djelo, vrjednovano kod Allaha dž.š. i koliko bi mu pomoglo na mizanu kad se budu vagala dobra djela. Ali, na žalost svakog takvog smrtnika, oni će dobiti odgovor – nikada. Jer, poslije smrti nema više povratka na dunjaluk.

ŠTA JE SADAKA

Etimološki, riječ sadaka označava nešto što se daje i udjeljuje i vodi porijeklo od riječi essadku, što znači: čvrst, tvrd, jak, postojan. Sadaka označava ispoljavanje snage vjerovanja (imana) onoga koji je udjeljuje i znači njegovu iskrenu namjeru da to radi u ime Allaha dž.š. Neki učenjaci navode da riječ sadaka potiče iz istoga korijena (s-d-k) kao i riječ sidk, što znači iskrenost. I shodno tome, kažu, da Allah dž.š. prima sadaku, kao uostalom i sva druga dobra djela, samo od iskrenih i bogobojaznih, onih ispravnog nijeta, koji od svog imetka dijele radi Allahovog dž.š. raziluka i zadovoljstva. Sadaka je, dakle, ono što insan izdvaja, troši i udjeljuje od svoga imetka u smislu činjenja dobrog djela, shodno ajetu koji smo citirali i sa željom da se približi Allahu dž.š. Od sadake treba razlikovati davanje raznih halal hedija, poklona, čašćenja, darova članovima porodice sl., ako se to ne bi moglo podvesti pod kategorije osoba koje su nabrojane u citiranom ajetu. Ali Allah dž.š. najbolje zna.

NEKOLIKO KUR’ANSKIH AJETA O SADAKI

“Reci vjernicima, robovima Mojim, da namaz obavljaju i da udjeljuju i tajno i javno, dio onoga što im Mi darujemo, prije nego što nastupi Dan u kojem neće biti trgovanja i prijateljstva.” (Ibrahim, 31) “Što god da podijelite, On će vam naknaditi, jer On je najbolji Opskrbitelj!” (Sebe’, 39) „Pitaju te kome će udjeljivati. Reci: – Imetak koji udjeljujete neka pripadne roditeljima, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima; a za dobro koje učinite Allah sigurno zna.“ (El-Bekare, 215) „Pa, zašto on na blagodatima zahvalan bio nije? – A šta ti misliš: kako se može na blagodatima zahvalan biti? – roba ropstva osloboditi, ili, kad glad hara, nahraniti siroče bliska roda.“ (El-Beled, 11-15) “…i hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu i siročetu i sužnju. “Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo! Mi se Gospodara našeg bojimo, onog Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti.” I njih će Allah strahote toga dana sačuvati i blaženstvo i radost im darovati i Džennetom i svilom ih za ono što su trpjeli nagraditi.” (El-Insan, 8-12) “Zar je nagrada za dobro, osim dobro?” (Er-Rahman, 60) “Nećete ostvariti dobročinstvo, sve dok ne budete davali od onoga što vam je najdraže.” (Ali Imran, 92) „Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela činio, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se neće ničega bojati i ni za čim neće tugovati.“ (El-Bekara, 112) “Lijepo je kada javno dajete sadaku, ali je za vas bolje da je dajete siromasima kad niko ne vidi…” (El-Bekare, 271)

NEKOLIKO PEJGAMBEROVIH HADISA O SADAKI

Od Huzejfe r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: “Svako dobročinstvo je sadaka.” (Muslim) Ukbe b. Amir r.a. prenosi: „Čuo sam Allahova Poslanika s.a.v.s. kada kaže:”Svaki će čovjek biti u hladu svoje sadake, sve dok se ljudima ne presudi. Zaštitite se vatre makar sa pola hurme!“ (Buhari) “Ako musliman obuče siromašna muslimana, Allah će ga obući odjećom Dženneta; ako nahrani gladnog muslimana, Allah će njega nahraniti plodovima Dženneta; ako napoji žednog muslimana, Allah će njega napojiti sa zapečaćenog džennetskog napitka.“ (Tirmizi) Od Ebu Hurejre r.a. prenosi se da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: “Na svaki ljudski zglob u svakom danu u kome izađe sunce treba dati sadaku. Izmiriti dvojicu je sadaka, pomoći čovjeku da uzjaše svoju jahalicu ili pomoći mu da na nju digne tovar sadaka je, a i lijepa riječ sadaka je.

Svaki korak kojim korača ka namazu je sadaka, a i ukloniti s puta ono što smeta sadaka je.” (Buhari i Muslim) Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Ko sačeka nemoćnog dužnika, za svaki dan će imati nagradu sadake sve dok ne dođe rok otplate, a kada taj dan dođe pa mu produži rok, za svaki taj dan imat će nagradu kao da je iznos duga podijelio u sadaku.” (Ibn Madže) Dobročinstvo prema stoci također je sadaka. Allahov Poslanik s.a.v.s. potvrdio je to, kada su ga upitali o napajanju stoke, te je rekao: “Za svako živo biće dobit će se nagrada.” ( Buhari i Muslim) Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Tvoj osmjeh u lice tvom bratu tebi je sadaka, narediti dobro i odvratiti od zla je tebi sadaka, ukazati na put čovjeku koji je zalutao na nekom mjestu tebi je sadaka, uklanjanje kamena, trnja i kosti s puta tebi je sadaka, zahvatiti vodu svojom kofom i napuniti kofu tvoga brata tebi je sadaka.” (Tirmizi) Ebu Zerr r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Svaki dan čovjek osvane dužan podijeliti sadaku za svaki zglob i svaku kost svoga tijela: svaki tesbih (izgovor riječi subhanAllah) jeste sadaka, svako izgovoreno ”elhamdulillah” je sadaka, svako ”la ilahe illallah” je sadaka, svaki tekbir je sadaka, naređivanje na dobro je sadaka i sprječavanje zla je sadaka. Sve to nadoknađuje klanjanje dva rek’ata duha namaza (nafila namaz koji se klanja nakon što sunce odskoči, pa do pred podne na izvjesno vrijeme).” (Muslim) Ebu Musa r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Svaki je musliman dužan podijeliti sadaku.” Neko reče: ”A šta ako je nema?” ”Zarađivat će svojim rukama i tako sebi privređivati, a i sadaku dijeliti”, odgovori on. ”A šta ako ne bude mogao?” ”Pomoći će nevoljniku koji je u nuždi.” ”A šta ako ne bude mogao?” ”Naređivat će na dobro i korisno.” ”A šta ako ni to ne bude radio?” ”Suzdržat će se od zla, jer mu je i to sadaka.” (Buhari i Muslim)

„Ko olakša vjerniku jednu tegobu na ovom svijetu, Allah dž.š. će njemu olakšati tegobu na Sudnjem danu. Ko olakša i pomogne siromahu, Allah dž.š. će njemu olakšati i pomoći i na ovom i na budućem svijetu. Ko pokrije mahanu jednog muslimana, Allah dž.š. će pokriti njegovu mahanu na oba svijeta. Allah dž.š. je u pomoći i pomaže Svog roba sve dotle dok Njegov rob bude u pomoći svome bratu.“ (Muslim) Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: „Kada čovjek umre, prestaju mu se pisati dobra djela osim troje: trajna sadaka, znanje kojim se ljudi koriste i dobro dijete koje moli za njega!“ (Muslim) Prenosi Ibn Mes’ud r.a. da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: „Kada čovjek potroši nešto na svoju porodicu, računat će mu se kao sadaka!“ (Buhari)

“Liječite vaše bolesne sadakom, a ako želite da vam smekšaju srca, nahranite miskina i pomilujte glavu jetima.” (Ahmed) “O trgovci, prodaju prate ružan govor i lažna zakletva, pa je čistite sadakom.” (Ahmed) Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Sedmoricu će Allah staviti u Svoju hladovinu na Dan kada druge hladovine neće biti: …6) čovjeka koji daje sadaku tajno, tako da mu lijeva ruka ne zna šta je dala desna…“ (Buhari i Muslim) Allahov Poslanik a.s. kaže: “Sadaka briše grijehe, kao što voda gasi vatru. A čuvajte se vatre makar i s pola hurme.” (Buhari)

SANDŽAKLIJE KAO DOBROČINITELJI

Bošnjaci Sandžaka su poznati po svojoj humanosti, solidarnosti, sadaki i uopće dobročinstvu. Vjera islam u kojoj su odgajani i u tom duhu vaspitavani od strane svojih roditelja, najzaslužnija je za te bitne karakterne crte sandžačkih Bošnjaka. Sandžaklije su se više puta praktično pokazali i dokazali u svom dobročinstvu i merhametu. U vrijeme rata u BiH ’90-ih godina prošloga vijeka Bošnjaci Sandžaka -Priboja, Prijepolja, Bijelog Polja, Sjenice, Tutina, Novoga Pazara, Rožaja, Petnjice, Plava i Gusinja, primili su veliki broj izbjeglica i smjestili ih u svoje porodične kuće, skupa sa svojim familijama. Ista situacija se dogodila 1999. godine, kada su, također, primili ogroman broj izbjeglica sa Kosova i smjestili ih u svoje domove, tako da je u to vrijeme npr. u Rožajama bilo više izbjeglica nego domaćeg stanovništva. Tada je na ulici, u gradu, u kahvi, na pijaci preovladavao albanski jezik. Bošnjaci Sandžaka stekli su te svoje humane i ljudske osobine i vrline kroz kućno vaspitanje i kroz slušanje roditeljskih savjeta, vjerskih poučnih govora, dersova, gdje su naučili da se za učinjeno dobro dobija nagrada još na ovom, ali i na drugom svijetu – Džennetu, a što se zasniva na mnogim kur’anskim ajetima i hadisima. U Sandžaku važi izreka da, kada neko izbjegne neku tešku nesreću, za njega se kaže: „Sačuvala ga neka sadaka.“ Ta tradicionalna humanost, dobročinstvo i marhamet sandžačkih Bošnjaka uvijek ih je uzdizala na viši civilizacijski nivo. Dakle, kod sandžačkog naroda, pomaganje muhtačnima je neizostavna obaveza. Ona ima različite oblike ispoljavanja, kako u materijalnoj sferi – davanje, tako i duhovnoj sveri – lijepa riječ, dova i savjetovanje. To su ustvari odlike svih pripadnika vjere islama u svijetu, ali mi mislimo da su one najizrazitije kod naših Sandžaklija. Iz humanosti i drugih pozitivnih osobenosti ovdje su nastale i osnovane brojne humanitarne institucije. Humanost je osnova za posjedovanje i razvijanje i mnogih drugih pozitivnih osobina čovjeka – plemenitost, darežljivost, solidarnost, briga za porodicu, briga za komšiju, za ljudska bića, empatija. Nasuprot ovih dobrih osobina stoje loše – tvrdičluk, grubost, bezosjećajnost, drskost, nekultura i sebičnost. Postojanje vakufa, hajrata, imareta i drugih sličnih institucija, kroz historiju Sandžaka, govori o tradiciji i konkretnim oblicima humanitarnih institucija. I danas imamo sličnih institucija i oblika pomoći – kuhinja za siromašne, pomoći za ugrožene, za bolesne, sedžada za skupljanje pomoći u džamijama – sergija, pomaganja Islamske zajednice, uvakufljenja zemljišta, placeva za izgradnju džamija, medresa, škola Kur’ana, izgradnju raznih drugih hajrata, bunareva, česama, pomoći za izgradnju kuća, zatim, za razne operacije bolesnicima itd. Ova osobina, u materijalnom smislu, ispoljavala se i u brižljivom odabiru potrebnih socijalno ugroženih osoba, nesposobnih, bolesnih, siromašnih za davanje pomoći, za davanje kurbana, stipendiranje učenika i studenata, plaćanje računa za struju i vodu siromašnim osobama i porodicama, za nabavku lijekova i drugih medicinskih potrepština, za davanje sadekatu-l-fitra i zekata – koji se u posljednje vrijeme najčešće daju za Islamsku zajednicu poštujući fetve naših vjerskih autoriteta i muftija, a koja ih distribuira u prave namjene, poštujući šerijatska pravila.

ZAKLJUČAK

Ona osoba koja posjeduje humanost i merhamet, koja dijeli od halal blagodati koje joj je Allah dž.š. dao, jeste dobročinitelj, dobrotvor, ona je topla srca i tolerantna, ona je svome Stvoritelju draga osoba. Ona je pod Allahovom dž.š. zaštitom i imat će Njegovu pomoć i na ovome i na budućem svijetu. Takva osoba bit će u Allahovom dž.š. hladu na Sudnjem danu. Riječ merhamet potiče od arapskog glagola rahime – smilovati se, a, etimološki, rahime potiče od arapske imenice rahm – materica, a što opet ima veze sa Allahovom dž.š. milošću i pažnjom, kao što materica ima veze sa brižljivom i sigurnom zaštitom ploda koji se u njoj razvija. Iz istog tog korijena je i rahmet – milost, pa time i merhamet kao samilost i kao osobina Allahovih dž.š. dobrih robova. Na kraju, hvala Allahu dž.š. što sandžački muslimani ostvaruju svoje dobročinstvo i realizuju svoju čestitost, u skladu sa ajetima i hadisima koje smo naveli u ovom dersu. Molimo Svemogućeg da među Sandžaklijama i ubuduće omili dijeljenje sadake i činjenje dobrih djela, posebno sada, u mubarek mjesecu Ramazanu, kada se dobra djela mnogostruko nagrađuju, da ne bi na samrti došli u situaciju onog grješnika koji će moliti Stvoritelja da ga vrati na dunjaluk, da bi naknadno zaradio sevabe za Džennet i spasio se džehenemske vatre. A ta molba o povratku na dunjaluk sigurno nikome neće biti uslišana. Ve ahiru da’vana Elhamdu lillahi Rabi’l-alemin.