O mjesecu Ramazanu moguće je govoriti sa različitih aspekata. To je iz razloga što su darovi Ramazana toliko veliki da ih je nemoguće sagledati i imaju takvu duhovnu snagu i uticaj na život muslimana što se ne može mjeriti ni sa jednim dugim mjesecom. O duhovnim vrijednostima i odlikama mjeseca Ramazana mnogo toga je rečeno, napisano i teško je reći ili dodati nešto novo u tom smislu. Ipak, u čast dolaska ovog veličanstvenog mubarek mjeseca i najdražeg gosta u kuće i srca muslimana, korisno je podsjetiti se na neke njegove vrijednosti i odlike koje ga izdvajaju od ostalih mjeseci, jer je riječ o najčasnijem mjesecu u kojem je objavljena najčasnija knjiga najčasnijem Božijem robu u najčasnijoj noći: ,,Mi smo ga počeli objavljivati u Noći Kadr” (El-Kadr, 1) u kojoj se spuštaju i najčasniji meleci: „Meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake.“ (El-Kadr, 4) Temelji na kojima je sagrađen islam različitih su vrsta. Neki od njih su djela vezana za čovjekovo tijelo, neki za njegov imetak, neki i za njegovo tijelo i imetak. Ta raznolikost u ibadetima je kako bi vjera obuhvatila sve vrste djela i obaveza, te se tako usavršilo robovanje Uzvišenom Allahu sa svake strane i duše navikle i ustalile u pokornosti Allahu u svakom pogledu. Allah je odabrao mjesec Ramazan ovom ummetu zato što je to mjesec u kojem je objavljen Kur’an, koji je najveličanstvenija nebeska Knjiga koja je spuštena kao uputa čovječanstvu, da popravi njihova vjerovanja, ubjeđenja, život na ovom svijetu, njihov put ka Gospodaru i njihove međusobne odnose. „U mjesecu Ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla.“ (El-Bekare, 185)

Ovim ajetom Uzvišeni izdvaja mjesec Ramazan po tome što ga je između ostalih mjeseci odabrao za objavljivanje Svoje riječi i upravo u ovom mjesecu Allah dž.š. je propisao ibadet posta i time mu dao posebnu počast. Ibadetom posta iskazujemo zahvalnost Allahu dž.š. na daru Kur’ana i daru slanja Muhammeda a.s. koji je milost svjetovima. Doista je Allah počastio ovaj ummet Kur’anom. Objavljen je Muhammedu a.s. u vremenskom periodu od dvadeset tri godine poslaničke misije. On je uputa i putokaz ljudima. To je, doista, govor koji rastavlja istinu od neistine. Ko ga ostavi od ljudi ponizit će ga Allah, a ko bude tražio uputu pored njega otići će u zabludu. On je čvrsto Allahovo uže i Pravi put. Ko sa njime govori – istinu govori, ko radi po njemu – bit će nagrađen, ko sudi po njemu – pravedan je, a ko poziva ka njemu – upućen je na Pravi put. Uzvišeni Allah ga je opisao veličanstvenim opisima, od kojih je da je uputa bogobojaznim: „Elif-lam-mim. Ova knjiga, u koju nema sumnje, Uputa je onima koji se boje.” (El-Bekare, 1-2) Kur’an je knjiga koju je Allah dž.š. opisao slijedećim riječima: „A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje steći zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na Pravi put im ukazuje.“ (El-Maide, 15-16) Kur’an upućuje na ono što je najispravnije u pogledu čovjeka kao pojedinca, njegove duše, srca i razuma, a i upućuje na ono što je najispravnije u pogledu zajednice i društvenog života, međuljudskih odnosa, moralnih kategorija itd. Allah o Kur’anu kaže: „O ljudi, dokaz vam je već stigao od Gospodara vašeg i Mi vam objavljujemo jasnu Svjetlost.“ (En-Nisa, 174)

Kur’an je jasna svjetlost pomoću koje razgoni tamu sumnji i uništava porive strasti. Kur’an je za čovjeka isto ono što je duša za njegovo tijelo. Kakvu vrijednost ima tijelo kada ga napusti duša, tj. šta je ljudsko srce bez Kur’ana i kakva je njegova vrijednost? Božiji Poslanik a.s. je takvo srce usporedio sa ruševnom kućom u kojoj se okupljaju pauci. Ibni Abas prenosi da je Božiji Poslanik a.s. rekao: “Zaista onaj u čijim prsima, grudima nema ništa od Kur’ana sliči na opustjelu kuću.” Budući da je prirodno da čovjek ne voli tamu, mrak, teškoću, bolest, Uzvišeni mu je poslao Kur’an kao svjetlost, lijek i dao mu mogućnost da živi sa uputom milošću i svjetlošću. U hadisu kojeg prenosi Abdulah b. Amr stoji da je Poslanik a.s. rekao: – Post i Kur’an su dva zagovornika za roba na Sudnjem danu. Post će reći “Ja Rabbi, zbog mene se sustezao od jela i strasti, pa prihvati moj šefa’at za njega.” A Kur’an će reći:“Ja Rabbi, zbog mene nije spavao noću, pa primi moj šefa’at za njega.” Poslanik dodaje nakon toga da oba šefa’ata će biti primljena. Uzvišeni Allah će iz Svoje dobrote i milosti dozvoliti Kur’anu na Sudnjem danu da se zauzima za one koji su ga učili, izučavali, razmišljali o njegovim riječima i postupali po njemu. Zato je preporučeno što više učiti Kur’an u mjesecu Ramazanu, razmišljati o Allahovim ajetima i truditi se što većem prakticiranju u našim životima. Božiji Poslanik a.s. u mnogim hadisima govori o vrijednosti učenja pojedinih sura iz Kur’ana (Fatiha, Bekare, Ajetul Kursija, Kehf, Ihlas, Felek, Nas i dr.) te o kulturi ponašanja prilikom učenja i slušanja Kur’ana. Pohvalno je kada musliman bude želio učiti Kur’an da očisti svoja usta misvakom ili nečim sličnim i da prilikom njegovog učenja sjedi okrenut prema kibli, ispravljen, u stanju stahopoštovanja, smiren i opušten, normalnog položaja. Od Sunneta je da Kur’an uči po redoslijedu Mushafa i pohvalno je da uči razgovjetno, uljepšavajući glas, pod uslovom da ne izađe iz granica dozvoljenog od izgovaranja svakog harfa sa njegove pozicije i dajući mu njegovo pravo. Božiji Poslanik a.s. kaže: „Najbolji, najvrjedniji od vas je onaj koji poznaje Kur’an i podučava druge njemu”, a u drugoj predaji Poslanik kaže: „Učaču Kur’ana će se reći: – Uči Kur’an i uzdiži se! Uči ga po tertilu – polahko i razgovjetno kao što si ga učio dok si bio na dunjaluku, jer tvoje boravište je posljednji ajet kojeg si proučio.” O tome kakvo je mjesto zauzimao Kur’an u praksi i životu prve generacije muslimana može se napisati posebna studija.

Riječ je, doista, o svijetlim i izvanrednim primjerima koji svjedoče o velikom poštovanju i ljubavi spram Kur’ana. Muslimani su danas iz svog neznanja, nonšalantnosti i lijenosti zanemarili značaj objave Kur’ana i noći Lejletul-Kadra. Od kada su muslimani ovo zapostavili i zaboravili, izgubili su najsretniju i najljepšu Allahovu blagodat, izgubili su sreću i stvarni mir – mir savjesti, mir kuće i mir društva koji mu je darovao islam. To što su muslimani, ali i čovječanstvo, time izgubili nisu mu nadoknadili razni vidovi materijalizma, civilizacije koji su mu se tada otvorili. Ne smijemo zaboraviti da je nama muslimanima naređeno da ne zaboravimo i ne zanemarimo blagodat Lejeltul-Kadra i početka objave Kur’ana. Nama je Poslanik Muhammed a.s. put učinio lahkim i jednostavnim za oživljavanje ove uspomene u našim dušama kako bi one trajno ostale vezane za nju. On nas je podsticao da noć početka Objave Kur’ana provodimo u ibadetu, jer ibadet u ovoj noći treba biti iz čvrstog uvjerenja i odanosti Allahu. Prema tome, mjesec Ramazan je jedinstvena prilika da bereketom njegovog vremena očistimo svoje duše i svoja srca, te da iz njih odstranimo zla i negativnosti koje su se u njima nataložile od prošlog Ramazana. Iskoristimo mjesec Ramazan, zlatnu priliku, da naučimo učiti Allahov govor. Ako ga znamo učiti onda povećajmo njegovo učenje zajedno sa dubokim razmišljanjem o Allahovim riječima i svakodnevnom primjenom u životu. Uzvišeni Allah i Poslanik su u mjesecu Ramazanu obznanili Istinu, a sada je na nama da je prihvatimo i sprovedemo u praksu. „Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan Sam da vam islam bude vjera.“ (El-Maide, 3)