Gopodaru naš, šta je izgubio onaj ko je Tebe pronašao, a šta je pronašao onaj ko je Tebe izgubio? Dova zauzima visoko mjesto u vjeri i na tu činjenicu ukazuju i kur’anski ajeti i hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Da bismo to bolje pojasnili, navest ćemo neke ajete i hadise kao argument. Uzvišeni Allah kaže: “Gospodar vaš je rekao: – Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!” (El-Mu’min, 60), “Obožavajte zato Allaha, iskreno Mu ispovijedajući vjeru – pa makar to bilo mrsko nevjernicima” (El-Mu’min, 14), “Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole. I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine” (El-A‘raf, 55–56), “On je Živi, nema boga osim Njega, zato samo Njega obožavajte, iskreno Mu ispovijedajući vjeru…” (El-Mu’min, 65) Od Nu’mana b. Bešira, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dova je ibadet”, a zatim je proučio: “Gospodar vaš je rekao: – Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Me obožavaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.” (El-Mu’min, 60) (Tirmizi, Ebu Davud i Ibn Madže. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u djelu Sahihut-Tirmizi, 1/138, hadis br. 3407)

Dova ima posebno mjesto u islamu. Jedan je od najboljih ibadeta, a mi smo stvoreni radi činjenja ibadeta Uzvišenom Allahu. Čovjek se dovom obraća Svemogućem Allahu da mu podari dobro, a od njega otkloni zlo. Njome se realizira veza između Allaha i čovjeka i jedan od načina je da se čovjek približi Uzvišenom Allahu. Zato dova ima veliku ulogu i visoko mjesto u islamu i u životu muslimana. Svaki musliman treba da spozna svoju vjeru, kao i način na koji će ispravno obožavati Allaha Plemenitog, tako da On bude zadovoljan tim ibadetom i onim ko ga čini. Na taj način čovjek će biti daleko od toga da ibadet čini na pogrešan način ili da čini ono što predstavlja ibadet bilo kome ili bilo čemu mimo Allaha, azze ve dželle. Dova je pokazivanje nemoći, potrebe i poniznosti od strane siromašnog roba koji sam sebi ne može da pomogne i njegovo obraćanje za pomoć Uzvišenom i Svemogućem Allahu, koji mu je moćan dati sve što valja, a od njega odagnati sve što mu šteti i kod koga ništa ne nedostaje i ne manjka. Šejhul-islam Ibn Tejmijja i Ibn Kajjim, Allah im se smilovao, kaže: “Ona predstavlja traženje koristi za onoga koji dovu upućuje ili traženje da se od njega otkloni ono što mu šteti.” (Medžmuul-fetava, 15/10; Bedaiul-fevaid, 3/3)

Hattabi, rahimehullahu, kaže: “Pod dovom se podrazumijeva čovjekovo dozivanje Gospodara, azze ve dželle, u kojem Ga moli za brigu o njemu i za pomoć. Njena suština jeste ispoljavanje svoje potrebe i ovisnosti o Njemu, kao i priznavanje da čovjek nema snage niti moći.” (Še’nud-du‘a, 4) Dova je suština ibadeta i njegov duh, jer svrha stvaranja čovjeka jeste ibadet, a svrha ibadeta jeste povezivanje s Allahom, dok je dova ta koja ostvaruje ovu vezu i povezanost u najširem obliku i s najjačim sredstvom. Činjenje dove ne samo da pomaže čovjeku u izbavljenju od životnih nevolja, boli i tegoba, nego može čak promijeniti konačni ishod života i sačuvati ga od različitih iskušenja. Zato su prvaci islama preporučivali da se požuri s moljenjem. Allah voli one koji Njega mole, a srdi se na one koji zapostavljaju dovu. Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah se srdi na onoga koji od Njega ne traži (koji Ga ne moli).” (Tirmizi, Ibn Madža i Ahmed. Albani ga je ocijenio dobrim – hasen u djelu Sahihut-Tirmizi, 3/138, hadis br. 2686).

Dova je jedna od karakteristika dobrih ljudi, obilježje iskrenih i opskrba vjernika. Uzvišeni kaže: “Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovom svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.” (El-Kehf, 28) Uzvišeni Allah, pojašnjavajući ovo veličanstveno obilježje i ono što je pripremio onima koji ga budu imali, kaže: “Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio onog što im Mi dajemo udjeljuju. I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.” (Es-Sedžda, 16–17) Dova je bila obilježje vjerovjesnika i poslanika. Nuh, alejhis-selam, upućivao je dovu svome Gospodaru da mu pomogne protiv njegovog naroda koji ga je u laž utjerivao. Tako Allah, subhanehu ve te‘ala, kaže: “Prije njih Nuhov narod nije vjerovao i roba Našeg je u laž utjerivao, govoreći: ‘Luđak!’ – i Nuh je onemogućen bio. I on je Gospodara svoga zamolio: ‘Ja sam pobijeđen, pa Ti pomozi!’” (El-Kamer, 9–10) Zekerijja, alejhis-selam, upućivao je dovu svome Gospodaru da mu podari potomka: “Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao. Bojim se rođaka svojih po krvi poslije mene, a žena mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe sina da naslijedi mene i porodicu Jakubovu, i učini, Gospodaru moj, da budeš njime zadovoljan.” (Merjem, 4–6)

Ibrahim, alejhis-selam, također je skrušeno upućivao Allahu dovu da mu podari potomka, pa mu je Allah u starosti darovao potomke. Ibrahim, alejhis-selam, bio je zahvalan Uzvišenom Allahu na tome. Uzvišeni Allah tako navodi njegove riječi u Kur’anu: “Hvala Allahu koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj uistinu uslišava molbe. Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo namaz; Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju! Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima – na Dan kad se bude polagao račun!” (Ibrahim, 39–41) Pečat vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, mnogo je molio Allaha i dove Mu upućivao. U jednom od hadisa navodi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, najčešće molio Allaha riječima: “Allahumme Rabbena atina fid-dunja haseneten ve fil-ahireti haseneten vekina azaben-nar! – O Allahu, Gospodaru naš, podari nam na ovome svijetu dobro i na Ahiretu dobro i sačuvaj nas patnje u Džehennemu!” (Muttefekun alejhi) Brojni su primjeri i hadisi koji ukazuju na to da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, često upućivao Allahu dovu. Dova je nešto najplemenitije kod Uzvišenog Allaha. Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allahu nema ništa plemenitije od dove.” (Tirmizi, 5/455, br. 3370; Ibn Madže, 2/1258, br. 3829. Albani ga je ocijenio kao hasen). Plodovi dove su zagarantirani, uz Allahovu dozvolu, pa kada onaj koji upućuje dovu ispuni uvjete potrebne za primanje dove, postići će mnogo dobro i neizostavno će postići velik udio u plodovima upućivanja dove.

Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: ‘Nema nikoga ko uputi dovu, a da mu Allah neće dati to što traži ili od njega otkloniti zlo zašta moli – sve dok u dovi ne bude tražio nešto što je grijeh ili što predstavlja prekidanje rodbinskih veza.’” (Ahmed, 3/18; Tirmizi, 5/462) Prenosi se od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema muslimana koji uputi dovu, kojom se ne traži grijeh niti prekidanje rodbinskih veza, a da mu Allah neće dati jedno od troje: ili će mu uslišati njegovu dovu, ili će mu nagradu za nju ostaviti na Ahiretu, ili će od njega otkloniti neko zlo, veliko poput onoga zašta moli.” Tada Ebu Seid reče: “Onda ćemo mi puno učiti dovu.” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “A Allah će davati najviše.” (Ahmed, 3/18; Tirmizi) Dova čovjeka čuva od oholosti. Uzvišeni Allah kaže: “Gospodar vaš je rekao: – Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Me obožavaju – ući će, sigurno, u Džehennem, poniženi.” (El-Mu’min, 60) Dova je jedan od najvažnijih preduvjeta za otklanjanje neželjenog i postizanje željenog cilja. Međutim, željeni rezultat dove može izostati iz više razloga: – zbog neispravnosti same dove, koju kao takvu iz nekog razloga, sadržaja lošeg i sl. ne voli Allah; – zbog nehaja u srcu, nepredanosti Allahu i neusredsređenosti na ono što se moli; – zato što postoji neka druga prepreka za ispunjenje onoga što se u dovi moli, kao što su: haram opskrba, zarobljenost srca grijesima i njegova obuzetost nemarom, strastima, zabavom i provođenjem. Da bi dova bila valjana, onaj ko je upućuje treba se držati sljedećih pravila lijepog ponašanja:

1- Da je ustrajan i odlučan u dovi, potpuno siguran u njeno ispunjenje i da je iskren u onome što moli. Allahov Poslanik s.a.w.s. je rekao: “Kada moli, neka niko od vas u dovi ne govori: ‘Allahu, oprosti mi, ako hoćeš, ili Allahu, smiluj mi se, ako hoćeš’, nego da odlučno dovu čini, jer Allah se ne može prisiliti.’” (Muttefekun alejhi)

Sufjan b. Ujejne, rahimehullah, je rekao: “Neka nikoga od vas od dove ne odvraća to što o sebi zna, jer se Uzvišeni Allah odazvao i udovoljio dovi najgorem stvorenju, Iblisu, neka je na njega Allahovo prokletstvo, kada Ga je zamolio: – Gospodaru moj, daj mi vremena do dana kada će oni biti oživljeni!“ (Kur’an, 15:36)”

2- Da moli i dovu ponavlja tri puta (a nema smetnje ni više od toga ili manje), jer se od Ibn Mes‘uda prenosi da je rekao: “Kada je molio, Allahov Poslanik je molio tri puta i kada je tražio, tražio je tri puta.” (Muslim)

3- Da ne požuruje i ne govori: “Već sam molio, pa mi molba nije uslišana” jer u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre stoji da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: “Nekome od vas će dova biti uslišana, ukoliko ne požuri i ne kaže: ‘Već sam molio, pa mi dova nije bila uslišana.’” (Muttefekun alejhi) U hadisu je navedeno jedno od pravila lijepog ponašanja onoga ko upućuje dovu, a to je da u traženju bude ustrajan i da ne očajava da će mu biti udovoljeno.

4- Da za svoju dovu bira odabrano vrijeme, kao što su: Dan Arefata u godini, mjesec Ramazan od mjeseci, petak u sedmici i vrijeme pred zoru u noći. Allahov Poslanik s.a.w.s. je rekao: “Allah svake noći, u njenoj zadnjoj trećini, silazi na nama najbliže nebo i pita: ‘Ima li koga da Me zove, pa da mu se odazovem? Ima li koga da od Mene šta traži, pa da mu dam? Ima li koga da Me za oprost moli, pa da mu oprostim?’” (Muttefekun alejhi)

5- Da za svoju dovu iskoristi odabrane trenutke, kao što su vrijeme kada pada kiša, ili kada je čovjek na sedždi, što potvrđuje i hadis u kome stoji da je Vjerovjesnik s.a.w.s. rekao: “Najbliže što rob svome Gospodaru može biti je kada je na sedždi. Zato na njoj što više upućujte dovu.” (Muslim, Ebu-Davud, Nesai’)

6- Da se spusti glas, tako da ne bude ni suviše tih ni glasan, da bude skrušen, ponizan i da se pokaže potreba i ovisnost od Uzvišenog Allaha. Uzvišeni kaže: „Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome!“ (Kur’an, 7:55)

7- Da se dova započne zahvalom Uzvišenom Allahu, zatim pohvalom Njegovih imena i svojstava, zatim traženjem blagoslova (donošenjem salavata) za Njegova Vjerovjesnika s.a.w.s. i da se završi zahvalom Allahu. 8- Da vodi računa da sve što jede i pije bude lijepo, čisto i halal, jer je Vjerovjesnik s.a.w.s. rekao: “Uzvišeni Allah je lijep i prima samo ono što je lijepo. Uzvišeni Allah je vjernicima naredio ono što je naredio i poslanicima: ‘O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite!‘ I Uzvišeni je rekao: ‘O vjernici, dozvoljenim i lijepim jelima koja smo vam podarili se hranite…’ Zatim je spomenuo čovjeka koji je dugo putovao, čupave kose i prašnjav, koji svoje ruke diže prema nebu i moli: ‘Gospodaru, Gospodaru’, a hrani se haram hranom, pije haram piće, oblači haram odjeću i izdržava se haram opskrbom. Pa kako će takvom biti uslišana dova?!” (Muslim, Tirmizi)

9- Da se prilikom upućivanja dignutih ruku okrene prema Kibli i da dovu ne izgovara u rimovanoj prozi. Najbolje je moliti kur’anskim dovama i dovama od Poslanika s.a.w.s.. U dovi se ne smije moliti ono što je grijeh. 10- Da se prilikom upućivanja dove od Uzvišenog Gospodara moli nešto što je obilno i veliko, jer je Vjerovjesnik s.a.w.s. rekao: “Kada neko od vas nešto od Allaha moli, neka moli ono što je obilno i veliko, jer Njemu nije ništa teško.” (Muslim)

11- Da se ispuni osnovni preduvjet za ispunjenje dove, a to je da se Onaj koji je upućuje iskreno pokaje, da izgladi sporove sa drugim ljudima, da se posveti Uzvišenom Allahu i da bude ubijeđen da će mu se On odazvati, jer Uzvišeni kaže: „A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje.“ (Kur’an, 2:186) Od Sunneta je upućivati dovu dlanovima okrenutih prema nebu. Početi sa zahvalom Allahu i salavatom na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Sunnet je da čovjek počne moliti sa zahvalom Allahu. Prvo moliti za sebe. Potvrdu za to nalazimo u Nuhovoj dovi: „Gospodaru moj, oprosti meni, i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u dom moj uđe, i vjernicima i vjernicama, a nevjernicima samo propast povećaj!“ (Nuh, 28) Te u Musaovoj, alejhis-selam, molitvi: „Gospodaru moj, oprosti meni i bratu mom…“ (El-Earaf, 151)

Dova za grijeh nije primljena: „Sve dok čovjek moli, Allah će mu davati ono što traži ili će od njega otklanjati nevolju u istoj mjeri, sve dok ne bude molio za grijeh ili kidanje rodbinskih veza.“ (Tirmizi) Da ne moli protiv sebe ni porodice ni imetka. Moramo se čuvati da ne dovimo protiv sebe, svoje porodice ili imetka, što čini većina ljudi u srdžbi. Ovo zato jer čovjek u trenutku srdžbe može da pogodi vrijeme kada je dova kabul, pa će ga zadesiti ono šta je tražio: „Ne molite protiv sebe, ni protiv djece, ni protiv imetka, jer ako pogodite vrijeme kada se dova prima, Allah će vam dati ono što ste tražili.“ (Muslim) Neki ljudi zbog velikog straha od kazne na Ahiretu traže od Allaha, dželle šanuhu, da ih kazni na dunjaluku. To je vid neznanja – može ih zadesiti kazna koju neće moći podnijeti. Bolje je moliti za oprost i zdravlje. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjetio je nekog muslimana koji je bio toliko smršao da je izgledao kao pile i upita ga: „Da nisi od Allaha tražio to?!“ Odgovori: „Jesam, molio sam: – Allahu, kaznu koju si mi odredio za Ahiret, kazni me njome na dunjaluku!“ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ga ukori: „Slavljen neka je Allah! Ne možeš to podnijeti, nemaš snage za to, zašto nisi molio: Allahu, podari nam dobro na dunjaluku i Ahiretu, a sačuvaj nas patnje u Vatri!“ Zatim je zamolio Svevišnjeg Allaha da ga izliječi, pa je ozdravio. (Muslim) Ovdje možemo još napomenuti da čovjek treba moliti kur’anskim dovama i onima koje su prenesene od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Ne postoji ništa bolje od toga da Allah, dželle šanuhu, oprosti čovjeku. Kome se On smiluje i oprosti mu na ovome i budućem svijetu, postigao je svako dobro. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: „Mnogo tražite oprosta od Allaha.“ (Ebu-Davud) A Abbasu, radijallahu anhu, je preporučio: „O Abbase, amidža moj, moli da ti Allah oprosti na ovome i budućem svijetu.“ (Tirmizi)

Moliti najvećim Allahovim imenom. Jednom prilikom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo je čovjeka kako moli: „Allahu, molim Te time što si ti Allah, Jedan, utočište svakom, nisi rodio i rođen nisi i niko Ti ravan nije…“, pa je rekao: „On je zamolio Allahovim najvećim imenom kojim ako se zamoli, želje se ostvaruju i dove primaju.“ (Ebu-Davud) Također je čuo drugog čovjeka kako moli: „Allahu, tražim od Tebe, Tebi pripada sva zahvala, nema boga osim Tebe, Ti si Jedan, saušesnika nemaš, Ti si Darežljivi, Ti si Tvorac nebesa i Zemlje, Ti si Veliki i Plemeniti…“, te je rekao: „On je zamolio Allahovim najvećim imenom kojim ako se zamoli želje se ostvaruju i dove primaju.“ (Ahmed) Određujući Allahovo najveće ime, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: „Najveće Allahovo ime je u sljedećim ajetima: ‘A vaš Bog – jedan je Bog! Nema boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog!’ (El-Bekara, 163) i na početaku sure Alu-Imran: ‘Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni!’“ Upućivati dovu u odabranim vremenima. Odabrana vremena jesu sljedeća: između ezana i ikameta, na sedždi, nakon namaza (selama), u zadnjoj trećini noći, poslije džume, a najbolje je moliti pred zalazak Sunca. Ne požurivati rezultate. Požurivanje rezultata je pokuđeno, to je razlog da dova bude odbijena. Zabranjeno je gubiti nadu u Allahovu milost. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Dova će biti uslišavana sve dok čovjek ne bude požurivao govoreći: – Molio sam ali mi dova nije uslišana!“ (Buhari) Treba znati da Allah ili usliša dovu, ili je sačuva za Sudnji dan, ili od čovjeka otkloniti nevolju u istoj mjeri: „Niko neće moliti Allaha, a da mu Allah neće udovoljiti: ili će mu dati na ovome svijetu što je tražio, ili će mu dovu odgoditi za Sudnji dan, sve dok ne bude molio za grijeh ni kidanje rodbinskih veza niti bude požurivao.“ Neko upita: „Allahov Poslaniče, kako se požuruje dova?“ On odgovori: „Tako što se požali: – Molio sam, ali mi Allah nije uslišao!“ (Tirmizi)

Ko se bude pridržavao gornjih uvjeta i adaba, njegova će dova, ako Bog da, biti primljena. Posebno je važno da u ramazanskim danima i noćimo ne posustanemo u našim dovama s kojima ćemo dodatno osjećati blizinu i pomoć Gospodara svjetova. Zaista, svaki trenutak ramazanskog mjeseca pruža nezamjenljivu priliku za iskrenu i kod Allaha dž.š. primljenu dovu. Budimo istrajni u našoj dovi dok smo u stanju posta, prilikom iftara i sehura, u toku noćnog bdijenja u namazu i poslije učenja kur’anskih sura i ajeta. Svako ramazansko dobročinstvo je, također, dragocjena prilika poslije koje se treba dovom obratiti Allahu Milostivom. Enes ibn Malik je kazao: „Muhammed, a.s., najviše je učio ovu dovu: – Allahumme atina fi-d-dun’ja haseneten ve fi-l-ahireti haseneten vekina azbe-n-nar (Allahu daj nam na ovom i na onom svijetu dobro i sačuvaj nas džehennemske kazne.) (Bilježi Muslim) U nastavku ću spomenuti izbor kur’anskih dova, dova Poslanika Muhammeda a.s. i dova dobrih ljudi. Hvala pripada Allahu. Neka je hvala Allahu koji ljude stvara nejakim i slabim, pa im poslije slabosti daje snagu, a onda ih u starosti ponovo čini slabim i nemoćnim. Njemu pripada svaka hvala i neka je slavljem On. On otvara vrata oprosta i tewbe ko oprosta traži. Svjedočim da nema Boga osim Allaha. Kome Allah hoće da na pravom putu bude On njegova prsa prostranim učini i srce njegovo uputi. I svjedočim da je naš vjerovjesnik Muhammed, Božiji poslanik i Njegov rob. Neka su salavat i selam na njega, njegovu porodicu, njegove ashabe i sve one koji ih slijede do Sudnjega dana. Allahu naš, upravili smo lica svoja Onome Koji je stvorio nebesa i Zemlju kao potvrdu Svoje istinitosti i mi nismo neznabožci. Doista, naši namazi i obredi naši, naši životi i naša smrt, pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nema Sebi ravnog. Tako nam je zapovijeđeno i mi smo muslimani. Allahu naš, Tebi hvala, Ti si svjetlo nebesa i Zemlje i onoga što je na njima. Hvala Tebi, Ti si Upravitelj nebesa i Zemlje. Hvala Tebi, Ti si Istina, i Tvoje obećanje je istina, i Tvoj govor je istina, i susret s Tobom je istina, i Džennet je istina, i Džehennem je istina, i vjerovjesnici su istina, i Sudnji dan je istina i Muhammed je istina. Allahu moj, Tebi predanost iskazujemo, i na Tebe se oslanjamo, i u Tebe vjerujemo, i Tebi se kajemo, i radi Tebe se sukobljavamo s neprijateljem i borimo protiv njega. Zbog toga, oprosti grijehe koje ćemo počiniti i one koje smo već počinili, one koje smo tajno počinili, kao i one koje smo javno počinili! Ti si naš Gospodar. Nema boga osim Tebe.

Stvoritelju naš, zanoćismo kao Tvoji ponizni robovi koji ne posjeduju za sebe ni koristi ni štete, niti možemo odvratiti od sebe zlo, svjedočimo ovim protiv sebe i priznajemo Ti slabost svoje snage i svoju bespomoćnost, pa blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu, ispuni u ovoj noći ono što Si obećao od oprosta nam i svim vjernicima i vjernicama. Upotpuni nam ono što si nam dao, jer zaista smo mi Tvoji bijedni robovi, potrebiti, slabašni, siromašni i ponizni. Bože naš, nemoj nas učiniti zaboravnim prema Tvom spomenu u onome što Si nam dao na raspolaganje, niti nemarnim prema Tvom dobročinstvu u onome što Si nam darovao. Ne daj da izgubimo nadu da ćeš nam uslišati i ako bi se to odužilo, bilo u veselju, ili teškoći, ili žestini, ili udobnosti, ili zdravlju, ili nesreći, ili siromaštvu, ili u blagodati, Ti zaista čuješ dovu. Allahu naš, Ti si Vladar, nema boga osim Tebe. Ti si Gospodar naš, a mi robovi Tvoji. Prema sebi smo nasilje počinili i priznajemo grijehe svoje. Zbog toga, oprosti nam sve grijehe naše, jer niko osim Tebe ne može grijehe opraštati. Pokaži nam put najljepšeg ahlaka, jer ljepšem niko osim Tebe ne može uputiti. Odstrani od nas loš karakter, jer samo Ti to možeš učiniti. Odazivamo Ti se i radujemo, Allahu moj, i sva dobra su u Tvojim Rukama. Tebi se zlo ne pripisuje. Mi smo Tvoje sluge i Tebi pripadamo. Ti si Slavljeni i Uzvišeni. Tebe samo molimo za oprost i Tebi se kajemo.