Knjiga koja je pred nama spada u red knjiga od historijskog, naučnog i nacionalnog značaja. Tekstovi trojice osvjedočenih pregalaca za sveukupno bošnjačko pitanje desetljećima su okosnica istraživanja mnogih njihovih kolega historičara, čime nisu doprinijeli samo kvalitetom, već i originalnošću jednog specifikuma. Ono na čemu treba posebno odati počast autorima jeste trajni osjećaj za buđenjem nacionalnog ponosa, koji se godinama podizao u zapisima bogatim decidnošću opisa i činjenicama koje ga čine neodvojivim od bića svega onoga što su Bošnjaci bili u historiji i onoga što danas jesu. Upravo ta koegzistentna vertikala nacionalne svijesti, koja potiče autora bilo kog naučnog i publicističkog historijskog spisa, predstavlja temeljnu vrijednost koja ostaje generacijama kao obaveza. S tim u vezi, pred nama je neprocjenjiva vrijednost na čijoj matrici se jedino može produbiti i ojačati identitet lišen svih napora da se opravdava, da se trudi odgovarati na pitanja na koja nema niti pravo niti obavezu, a to je da pred stereotipnim i opterećenim jedinkama ili grupama, sa asimilatorskim predzakom i prekrajanjem historije kao oblikom obračuna sa drugima, vodi polemike s osjećajem niže vrijednosti i da prolazi nametnuto identitetsko “čistilište”. Samim tim, ovu knjigu treba rezervirati kao obaveznu literaturu bošnjačkih elitinih struktura društva koje se u poslu i životu bave pitanjima iz sadržaja ove knjige, ali redovnu literaturu svim neupućenim, neukim i zlonamjernim oponentima. Sa jednim dijelom skrivene, brisane, preinačavane i zabranjivane historije Bošnjaka više se ne može trgovati na štetu istih, jer nova generacija sandžačkih sinova, kurioziteta radi, čak i onih koji su nemilom morali napustiti svoja ognjišta, ne samo da je ostala svjesna sebe, nego nam donosi ovakvu knjigu. U tom kontekstu, sa ovom knjigom se skoro neutralizira prostor za manevar balkanskih historicista i svih onih koji bi sebi rado dali za pravo da govore o Bošnjacima umjesto Bošnjaka. Zahvaljujući autorima, g. dr. Harunu Crnovršaninu, g. Nuru Sadikoviću i g. Refiku Akovi, osvjedočenim prvoborcima bošnjaštva, riječju, perom i djelom, još jedna knjiga dobija status obavezne literature bošnjačke nacionalne historije i naučnog rada, pa prema tome stoji na raspolaganju svima, kako institucijama i istraživačima, tako i svim ljudima željnim poznavanja historije jednog naroda. U tom smislu, popis obavezne i delegirane literature u Bošnjaka jeste i ova knjiga, koja sadrži dopunu prijašnjih i novih istraživanja, kako onih koja objašnjavaju kontekst velikih prekretnica u vremenu i na prostorima na kojima su bivstvovali Bošnjaci, tako i onih koja objašnjavaju kontekst današnjice. Ako su postojali vakuumi u historijskom fokusu promatranja svih procesa Bošnjaka na domovinskim prostorima i prostorima imigracije, oni se umnogome sužavaju i popunjavaju informacijama, temeljnim istraživanjima i sadržaju koji je pred nama. Što se same koncepcije knjige tiče, ona je rezultat nastanka potrebe da se na jednom mjestu objedine tekstovi koji su nastajali u dužem vremenskom periodu i koji su zavrijedili pažnju da se pred zainteresiranom javnošću nađu na jednom mjestu. Tu vidimo i jednu posebno dobru stranu, a to je raznovrsnost tematika i sadržaja koji upoznaju dovoljno, ali i podstiču istraživače da dulje istražuju, da se ekspertski posvete svakoj od tema, te s tim u vezi sa pravom možemo reći da je ova knjiga svojevrsna baza za nastanak desetina novih knjiga, doktorskih disertacija i historijskih projekata, koji će sigurno biti realizirani u skoroj budućnosti. Zato je od neprocjenjive važnosti podvući i nametnuti zadatak generacijama da probude ljubav prema istraživanju, proučavanju, pisanju i faktoriziranju sebe na polju nauka koje se bave vlastitim historijskim i identitetskim pitanjima. Također, zaključak koji se izvodi iz ove knjige jeste i taj da se entuzijazam autora mora uzeti kao primjer koji često ima i svoje faktičke prepreke, a to su svi vremenski i materijalni izdaci i uvjeti koji su potrebni da bi se prikupila ovako važna i bogata građa nacionalne historije, pa s tim u vezi zadatak je i svih institucija nacionalnog i državnog predznaka da se suoče sa tim u budućnosti i taj problem riješe. Bošnjaci se kao narod ne mogu zahvaliti na svekolikoj žrtvi koju su autori podnijeli da bi danas imali pred sobom nešto što se ne može konstatirati samo impresijama misionarstva autora, već se moraju shvatiti teški putevi koji do toga dovode. I zaista, osjećaji nacionalnog nadahnuća, kada se uzme u obzir sadržaj i sami put do kojeg se došlo do njega, daju neopisiv ponos što imamo ljude koji su nam te osjećaje darivali. Izražavajući posebno zadovoljstvo, potaknuti što su dočekali da ova knjiga ugleda svjetlost dana i time što je njen sam izlazak u javnost poseban svečani čin, nesumnjivo je da će istraživači, univerzitetski i kulturni poslenici imati mnogo toga da kažu, javno napišu, pospješe svoje znanje i dodatno se spreme za velika ne samo naučna i kulturološka, već i politička bojišta na regionalnom i globalnom novu. U susret toj borbi, pred sobom imaju argumente koji ih uvjetuju da dostojanstveno, uspravno, na strani istine i duboko ukorijenjene bošnjačke etičnosti i humanističke tradicije, koračaju u svijetlu budućnost u kojoj će vlastitu sudbinu držati u potpunosti u vlastitim rukama. Autorima vrijedi odati svako priznanje i poželjeti im puno uspjeha u daljem radu i predanosti novim visokim zadacima, koji će zadužiti Bošnjake. (Tekst recenzije knjige čiji je jedan od recenzenata autor teksta)