Djeca, ta nevina bića, puna dobrote, nadarenosti i nadahnuća, uče i pamte od svojih roditelja, učitelja i drugih uzora. Ona imaju pravo na roditelje ili staratelje, međutim ima i onih koja se nisu uspjela roditi, ponekad i zbog oholosti svojih roditelja. Za svaku osudu su, na primjer, roditelji koji su odlučili da se njihovo dijete ne rodi zbog neke njihove besmislene filozofije o vremenu u kojem žive. Ako još uvijek postoje takvi roditelji, preporučujemo im iskreno i duboko pokajanje. Druga je stvar ako to ljekar nekome preporuči iz jakih medicinskih razloga (ugroženost života majke i djeteta i sl.)
Zapamtimo: Dijete ima pravo na život i ono ima svoju nafaku (opskrbu koja mu je od Boga propisana). Nakon što bude rođeno niko ne smije ugasiti život djeteta, niti u ratu, niti u miru, jer dijete je Božiji dar koje donosi sreću svojim roditeljima i svim ukućanima. To je još jedan život u egzistenciji čovječanstva. Ko oduzme život nevinom biću kao da je ubio cijeli svijet, toliki je to grijeh.
Svako dijete dok je malo dobro je i milo, a kasnije od odgoja mnogo zavisi kakvo će biti, tj. hoće li dati prednost u svom životu onome što je naučilo u kući (gdje se vodilo računa o odgoju, vaspitanju), onome što je naučilo u školi od svojih učitelja, ili onome što je vidjelo na ulici. Od toga zavisi kakvo će biti kada poraste, hoće li biti koristan član društva, zajednice i svoje porodice.
Obrazovanje djeci nudi znanje iz raznih nauka, oblasti i naučnih disciplina, pruža im priliku da se izgrade kao ličnosti. Zato dijete ima pravo i na obrazovanje. Prvi Božiji imperativ u Božijoj objavi je: “Uči, čitaj!“
Obrazovanje ne znači mnogo bez odgoja, jer danas vidimo dosta obrazovanih ljudi, ali ne i odgojenih, koji su, kao takvi, više štetni nego korisni za društvo. U prošlim vremenima bilo je slabo visokoobrazovanih, ali je bilo veoma lijepo i dobro odgojenih i moralnih, što je bio razlog da porodica, kao osnovna ćelija društva, uspješno funkcionira. U svim dokumentima o odgoju i obrazovanju prvo se piše odgoj, pa obrazovanje, kao na primjer “odgojno-obrazovni sistem”. Da ponovimo, dijete ima pravo na odgoj i obrazovanje.
Djeci treba miran i siguran život. Ona se boje vike, galame, mraka i opasnih situacija. Djeca se boje straha i boli i žele da ih najmiliji vole. Ona ne mogu živjeti sama. O njima se neko mora brinuti, ako ne roditelji, onda staratelji; ako nema staratelja onda služba za dječiju zaštitu i skrb, služba za socijalni rad… Djeca imaju pravo na dječiju zaštitu i skrbništvo. Dijete ima pravo na materinji jezik koji, prije svih drugih jezika, treba naučiti. Ono ne bi trebalo sa svojim roditeljima prvo razgovarati na stranom jeziku. Ponekad se roditelji boraveći u dijaspori toliko asimiliraju da i u vlastitoj kući govore svojoj tek rođenoj bebi stranim jezikom. Ne bi se to trebalo događati, jer će dijete ionako strani jezik naučiti kasnije, u obdaništu, u školi, na ulici. Također, primjetno je da, kada se „dijasporci“ vrate u domovinu, razgovaraju pred njihovom rodbinom na stranom jeziku sa
svojom djecom, a rodbina samo gleda i ništa ne razumije. Ponekad se stiče dojam da oni žele “šifrovano” razgovarati, a to ne spada u lijepi bonton ili je znak da roditelj ipak nije uspio naučiti dijete maternjem jeziku.
Dijete ima pravo na baštinjenje kulture. Ono treba izgraditi svijest o kulturi, jer očuvanje kulturne baštine u cijelom svijetu predstavlja vid ispoljavanja identiteta. Tuđa kultura se, naravno, može upoznati, poštivati, razgovarati o njoj i edukativno poučavati druge, ali dijete, prije svih, ima pravo naučiti o vlastitoj kulturi, kako bi učestvovalo u njenom baštinjenju i očuvanju. Onaj ko ima pravo na identitet, ima pravo i na vjeroispovijest, pa tako i djeca imaju pravo na vjeroispovijest. Većina evropskih zemalja je u obrazovni sistem uvela vjeronauku kao predmet, jer čovjek je biće tijela i duše, pa kako mu je potreban tjelesni odgoj (fizičko vaspitanje), tako mu je potreban i duhovni odgoj (vjeronauka). Dijete, ako želi, ima pravo posjećivati vjerske objekte i obavljati vjerske obrede. Dijete ima pravo na opskrbu (krov nad
glavom, sigurnost, pažnju, hranu, odjeću, obuću, školski materijal i pribor, igračke i dr.) Ako dijete nema roditelja, sve to mu trebaju obezbijediti staratelji, službe za zaštitu djece, socijalne i dr. Sama ljudska egzistencija ovisi od egzistiranja djece koja će kada odrastu nositi civilizaciju na svojim plećima.
Djeca, kao i odrasli, imaju pravo na zdravstvenu i socijalnu zaštitu. Organizacije i ustanove za zdravstvenu i socijalnu zaštitu djece trebaju pratiti zdravstveno stanje djece
i uslove u kojima borave. Djeci bi trebalo omogućiti povremene posjete pedijatru (ljekaru za djecu, specijalisti za dječije bolesti), koliko to prilike danas dozvoljavaju. Djeca moraju živjeti u objektima u kojima,
u današnje vrijeme, mora biti struje, vode, bijele tehnike, namještaja i drugih uslova. Ako to nije slučaj, trebaju reagirati nadležne službe, država. Ako sve iz nekog razloga zakaže, onda se ljudi između sebe moraju organizirati da se uslovi u kojima djeca borave poboljšaju.
Takvom domaćinstvu mogu pomoći rodbina, komšije, nevladine organizacije za humanitarni rad i svi ljudi dobre volje. Ona imaju pravo na slobodu govora i mišljenja. Dijete svoje mišljenje može iskazati
u kući, školi, među vršnjacima, u dijalogu sa odraslima u raznim prigodama. Njegov stav je i na sudu od velikog značaja, kada je na primjer riječ o razvodu roditelja ili u nekim drugim parničnim slučajevima. Dijete se ne smije nipodaštavati da “ne zna ništa”, da “ne smije pisnuti” i sl. Ono, itekako, ima svoje emocije i svoje spoznaje koje bi se morale poštivati.
Djeca imaju pravo na igru, jer oni naprosto imaju potrebu da se igraju. Čak i mladunčad životinja imaju poriv da se igraju. Djeca se trebaju igrati zanimljivih i zabavnih igara iz kojih mogu naučiti, isto tako gledati poučne emisije ili poučne crtaće. Ne smiju igrati igara, posebno u današnje vrijeme digitalnih igrica koje su agresivne, kao što su na primjer one koje se nametljivo nude na internetu. U obdaništima, vrtićima i nižim razredima u školi djeca uče edukativne igre iz kojih se uči. Roditelji koji su kreativni mogu osmisliti mnogo lijepih igara za djecu koje mogu izvesti u kući, dvorištu ili prirodi.
Veoma je korisno da djeca znaju svoja prava i ona imaju pravo da znaju svoja prava. Djeca, osim prava, imaju i svoje odgovornosti, o kojima ćemo pisati nekom drugom prilikom. Ne zaboravimo stih: „Prekrasno cvijeće poljem cvjeta, a djeca su ukras svijeta.“