Svi pripadnici islama na našim prostorima uglavnom znaju da je Muhammed s.a.v.s. rođen 12. rebiu-l-evvela 571. godine, ali samo rijetki znaju da je Poslanik s.a.v.s., također, preselio s ovog svijeta 12. rebiu-l-evvela 11. godine po Hidžri. Stihovi napisani o njemu većinom govore o njegovom rođenju (mevlud), dječačkim danima, poslaničkoj misiji, bitnim događajima poput Isre i Mi’radža, a mali je broj
onih koji opisuju kako i na koji način je Poslanik s.a.v.s. preselio sa ovoga svijeta. Ovako je taj najtužniji momenat za čitav ummet opisan u siri (životopisu) Poslanika Muhammeda s.a.v.s.:
Sve je počelo nakon Oprosnog hadža, kada je objavljen kur’anski ajet, na povratku iz Meke u Medinu, koji glasi: “Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan Sam da vam
islam bude vjera.” (El-Maide, 3)
Kada je čuo ovaj ajet, Ebu Bekr r.a. je zaplakao. Upitali su ga: “Zašto plačeš, o Ebu Bekre? To je ajet kao i drugi ajeti koji su objavljeni Poslaniku s.a.v.s.?” On je odgovorio: “Ovo je najava smrti Allahovog Poslanika s.a.v.s.” Bolovi su se počeli primjećivati na Poslaniku s.a.v.s. On tada reče: “Volio bih da posjetim šehide Uhuda.” Otišao je do šehida Uhuda, stao pored njihovih kaburova i rekao: “Esselamu alejkum, o šehidi Uhuda! Vi ste nas pretekli, a i mi ćemo vam se, inšallah, pridružiti. I ja ću vam se, inšallah, pridružiti.”
Prilikom povratka sa njihove posjete, Poslanik s.a.v.s. je zaplakao. Upitali su ga: “Zašto plačeš Allahov Poslaniče?” “Poželio sam svoju braću”, odgovori on. Oni rekoše: “Zar mi nismo tvoja braća?” On
reče: “Ne, vi ste moji ashabi, a moja braća su oni koji će doći poslije mene i u mene vjerovati, a uopće me nisu vidjeli.” (Muslim) Vratio se Poslanik s.a.v.s. svojoj kući. Tri dana prije same smrti pojačali su se bolovi
koje je osjećao. Tada se nalazio u kući (sobi) svoje supruge Mejmune i rekao: “Sakupite mi sve moje supruge.” Sve njegove supruge su došle, pa im je rekao: “Hoćete li mi dozvoliti da se liječim u kući (sobi) Aiše?” Odgovorile su: “Hoćemo, Allahov Poslaniče.” Pokušao je ustati, ali nije mogao. Prišli su mu Alija b. Ebi Talib i El-Fadl b. Abbas i odveli ga iz Mejmunine do Aišine sobe. Ashabi su ga
prvi put vidjeli u takvom stanju, pa su se sa zaprepašćenjem počeli pitati: “Šta se desilo sa Poslanikom s.a.v.s.?” Ljudi su se počeli sakupljati u džamiji tako da se ubrzo potpuno napunila i postala pretijesna. Znoj je počeo da oblijeva Poslanika s.a.v.s. veoma jako. Aiša r.a. kaže: “U svom životu nisam vidjela nikoga da se tako jako preznojava.” Zatim je rekla: ”Uzela sam ruku
Poslanika s.a.v.s. i njome brisala njegovo lice, zato što je njegova ruka časnija i prijatnija od moje. Čula sam ga kako izgovara: – La ilahe illallah, zaista smrt ima svoje tegobe. Allahumme e’inni ‘ala sekeratil mevti (Gospodaru moj, pomozi mi u smrtnim mukama).” Zatim kaže hazreti Aiša: “Začulo se mnogo glasova iz džamije koji žale za Poslanikom s.a.v.s., pa je Poslanik s.a.v.s. upitao: ‘Šta je ovo?’ Odgovorili su mu: ‘Boje se za tebe.’ On tada reče: ‘Odnesite me do njih.’“ Pokušao je ustati, ali nije mogao. Polili su ga vodom iz posude sedam puta kako bi ponovo došao sebi. Odnešen je do minbera, održao svoju posljednju hutbu i izgovorio svoje posljednje riječi: “O ljudi, kao da se vi bojite za mene?” Oni odgovoriše: “Bojimo se Allahov Poslaniče.” On tada reče: “O ljudi moji, (obećani) susret s vama nije na ovom svijetu. Moj (obećani) susret s vama je kod Havda (džennetskog izvora). Tako mi Allaha, kao da ga sad gledam sa ovog mjesta. O ljudi, tako mi Allaha, ja se ne bojim za vas od siromaštva, nego se bojim da vas dunjaluk ne okupira, pa da se počnete za
njega boriti kao što su to radili oni prije vas, pa da vas uništi kao što je uništio njih.” Zatim je rekao: “O ljudi, tako vam Allaha, tako vam Allaha, čuvajte namaz!” I to je puno puta ponovio. A onda je dodao: “O ljudi, čuvajte rodbinske veze i bojte se Allaha u vašem odnosu prema vašim ženama, bojte se Allaha u vašem odnosu prema vašim ženama, u vasijjet vam ostavljam da budete dobri prema njima.”
Potom je rekao: “Jednom robu je Allah ponudio da bira između dunjaluka i onoga što je kod Allaha, pa je izabrao ono što je kod Allaha.” Niko nije razumio šta je s ovom rečenicom htio reći i da misli na sebe, osim Ebu Bekra.
Ebu Bekr je tada počeo glasno da plače, ustao i prekinuo govor Poslanika s.a.v.s. riječima: “Mi smo te spremni otkupiti svojim očevima, svojim majkama, svojom djecom, svojim suprugama, svojim imecima…!”
Nastavio je ponavljati te svoje riječi. Ljudi su ga počeli ljutito gledati, kako ima hrabrosti da prekida govor Poslanika s.a.v.s. Poslanik je počeo da ga brani riječi: “O ljudi, ne dirajte Ebu Bekra, sa njim se niko ne može porediti. Nema nikog među vama koji nam je nešto dobro uradio, a da ga nismo za to nagradili, izuzev Ebu Bekra. Njega nisam mogao adekvatno nagraditi, pa sam njegovu nagradu ostavio Allahu dž.š.”
Napokon, prije silaska sa minbera, Poslanik s.a.v.s. počeo je učiti dove muslimanima pred svoju smrt, kao posljednje dove upućene za njih, riječima: „Neka vam Allah podari utočište, neka vas Allah zaštiti, neka vas Allah učvrsti i neka vas Allah pomogne!” Posljednja rečenica koju je izgovorio Poslanik s.a.v.s. prije nego što je sišao sa minbera bila je upućena njegovom ummetu: “O ljudi, prenesite selam od mene svima onima koji će me slijediti do Sudnjeg dana!”
Ponovo su ga odnijeli u njegovu kuću. Za njim je ušao Abdurrahman, sin Ebu Bekra, koji je u ruci držao misvak. Poslanik s.a.v.s. gledao je u misvak, ali ga zbog težine bolesti nije mogao zatražiti. Aiša r.a. je razumjela iz pogleda Poslanika s.a.v.s. da on to želi, te je uzela misvak iz ruke Abdurrahmana i stavila ga u usta Poslanika s.a.v.s., ali on nije mogao da ga upotrijebi. Uzela ga je od Poslanika s.a.v.s., svojim usnama ga omekšala i vratila Poslaniku s.a.v.s. kako bi mu bio prijatan. Ona je imala običaj, ponoseći se time, kazati: “Posljednje što je ušlo u usta Poslanika s.a.v.s. bila je moja pljuvačka. Allah je mene počastio tako što je
dao da se moja pljuvačka spoji sa pljuvačkom Poslanika s.a.v.s. prije nego što je preselio.” Aiša r.a. dalje nastavlja: “Zatim je kod njega ušla Fatima, kćerka Poslanika s.a.v.s. Kada ga je vidjela zaplakala je, jer Poslanik s.a.v.s. nije mogao ustati da je dočeka, kao što je to činio svaki puta kada bi došla kod njega i u čelo bi je poljubio. Poslanik s.a.v.s. tada reče: “Približi mi se, o Fatima.” Poslanik s.a.v.s. joj je nešto šapnuo na uho, a ona još više zaplakala. Potom joj je ponovio: “Približi mi se, o Fatima.”
Ponovo joj je nešto šapnuo na uho, pa se ona osmjehnula. Nakon njegove smrti, upitali su je šta joj je to kazao Poslanik s.a.v.s., pa je rekla: “Prvi put mi je rekao: ‘O Fatima, ja ću večeras umrijeti’, pa sam zaplakala. Kada je vidio kako plačem, onda mi je rekao: ‘O Fatima, ti ćeš biti prva iz moje porodice koja će mi se pridružiti’, pa sam se osmjehnula.” Aiša r.a. nastavlja dalje, pa kaže: “Zatim je Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Izvedite iz kuće sve prisutne!’ Pa je dodao: ‘Primakni mi se, o Aiša.’ Tada je Poslanik s.a.v.s. položio glavu na krilo svoje supruge, podigao ruke ka nebu i rekao: ‘Naprotiv, nebeske visine; naprotiv, nebeske visine!’” Hazreti Aiša kaže: “Tada sam saznala da mu je ponuđeno da bira.”
Džibril je ušao kod Poslanika s.a.v.s. i rekao: “O Allahov Poslaniče, melek smrti je pred vratima, traži dozvolu da uđe kod tebe, a prije tebe ni od kog nije tražio dozvolu da uđe.” Poslanik s.a.v.s. reče: “Dozvoli mu da uđe, o Džibrile!”
Melek smrti je ušao kod Poslanika s.a.v.s. i rekao: “Esselamu alejke ja Resulallah. Allah me je poslao da ti ponudim da biraš između ostanka na dunjaluku, ili da se pridružiš Allahu.” Poslanik s.a.v.s. reče: “Naprotiv, nebeske visine; naprotiv, nebeske visine! Sa onima kojima Si milost Svoju darovao: poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim. Gospodaru moj, oprosti mi i smiluj mi Se i pridruži me vjerovjesnicima. Gospodaru moj, pridruži me vjerovjesnicima.”
Melek smrti je stao iznad glave Poslanika s.a.v.s. i rekao: “O ti dobra dušo, dušo Muhammeda b. Abdullaha, izađi u zadovoljstvo Allahovo i Njegovu blagoslov, Gospodaru zadovoljnom, a ne srditom!” Aiša r.a. kaže: “Spala je ruka Poslanika s.a.v.s. i njegova glava je otežala na mojim grudima, tako sam saznala da je preselio. Nisam znala šta da uradim. Ustala sam, izašla iz svoje sobe, otvorila vrata koja su gledala prema muškarcima u džamiji i povikala: – Allahov Poslanik je preselio, Allahov Poslanik je preselio!”
Aiša r.a. nastavlja: “Tada se iz džamije začuo plač ljudi. Alija b. Ebu Talib je ostao sjedeći i uopće nije mogao ustati. Usmana b. Affana su vodili za ruku kao malo dijete, sad lijevo sad desno. Jedan ashab se onesvijestio, a potom i preselio. Omer b. El-Hattab je isukao sablju i vikao: ‘Ko kaže da je umro, odsjeći ću mu glavu! On je otišao na susret sa svojim Gospodarom kao što je to Musa učinio i vratit će se. Ubit
ću svakog ko kaže da je umro!’
Najprisebniji je bio Ebu Bekr Es-Siddik r.a. Ušao je kod Poslanika s.a.v.s., zagrlio ga i u jecaju uzvikivao: „Ah moj prijatelju, ah moj najiskreniji prijatelju, ah moj miljeniče, ah moj Poslaniče!“ I poljubio ga. A zatim je rekao: „Lijepo si izgledao dok si bio živ i lijepo izgledaš poslije smrti, Allahov Poslaniče!” (Tibte hajjen ve mejjiten)
Zatim je izašao govoreći: “Ko je obožavao Muhammeda, neka zna da je Muhammed umro, a ko je obožavao Allaha, neka zna da je Allaha Živ i da ne umire!” Tada je sablja ispala iz ruke Omera. Omer r.a. kaže: “Tek tada sam shvatio da je Poslanik s.a.v.s. preselio. Izašao sam i potražio mjesto na kome ću sjesti sam i plakati.”
Muhammeda a.s. gasulio je Alija r.a. sa još tri čovjeka, i to u sobi u kojoj je i preselio. Na istom mjestu su ga i ukopali. Kada su ga ukopavali, Mugire je rekao da mu je ispao prsten u mezar i da ga mora uzeti. Dopustili su mu, a kada se spustio u mezar zagrlio je Poslanikovo tijelo i rekao: “Želim da budem posljednji koji te je zagrlio.” Dženazu Muhammedu a.s. ashabi su klanjali pojedinačno. Klanjali su i muškarci i žene.
Kada bi jedno završilo i izišlo, ušlo bi drugo i klanjalo. Preselio je u ponedjeljak ujutro. Čim je ogasuljen, ljudi su se počeli smjenjivati u klanjanju dženaze. To je trajalo cijeli ponedjeljak i utorak, a ukopan je u noći s utorka na srijedu.
Kada su ga ukopali i vraćali se kućama, kako kazuje Enes r.a.: “Sve u Medini se pomračilo. Vraćajući se, susreo sam Fatimu, kćerku Poslanika a.s., koja mi reče: ‘O, Enese, jeste li ukopali Allahovog Poslanika?’ Rekoh: ‘Da.’ Na to ona reče: ‘Kako ste imali snage baciti zemlju na Poslanika’, pa je zaplakala, a i ja sam zaplakao i nisam mogao ništa reći…”