Kada čitamo neku knjigu koja govori o isla mu i islamskim temama, kada god govori mo o životu Muhammeda a.s., životu prvih muslimana i početku širenja vjere islama, ne možemo a da ne čujemo ili ne pročitamo riječi: Prenosi ashab taj i taj od Poslanika; Rekao nam je as hab taj i taj da je Poslanik kazao; Obavijestio nas je taj i taj ashab da je Poslanik rekao itd. Ashabi su oni koji su živjeli zajedno sa posljednjim Allahovim poslani kom Muhammedom s.a.v.s., družili se sa njim, slušali ga i zajedno sa njim podnijeli teret širenja islama te umrli kao vjernici. Ashabi su oni koji su bili prvi mu slimani i žrtvovali svoje živote i imetke za Allaha, za Poslanika a.s., za Kur’ani Kerim, za islam. Ashabi su oni koji su budućim generacijama, a tako i nama, preni jeli Poslanikov s.a.v.s. Sunnet, njegove riječi, njegove običaje, njegov život. Ashabi su oni koji su nam od Poslanika a.s. prenijeli i sam Kur’ani Kerim, kao naj veći emanet kojeg je Allah s.w.t., preko svoga meleka Džibrila Pouzdanog, prenio posljednjem Allahovom Poslaniku a.s. Ashabi su oni koji su dokazali svoju vjeru još u vrijeme Poslanika te je mnogima od njih obećan Džennet još za vrijeme njihovog života, Naša je obaveza da volimo i poštujemo ashabe – drugove Allahovog Poslanika, da ih se sjećamo i spominjemo. I među ashabima postoje razlike, postoje oni koji su najodabraniji i najzaslužniji za širenje islama, oni koji su do svoje smrti bili u društvu Muhammeda s.a.v.s., oni koji su odmah prihvatili islam, oni koji su zajed no sa Poslanikom a.s. obavili Hidžru – preseljenje iz Mekke u Medinu, oni koji su zajedno sa Poslanikom a.s. ratovali u bitkama itd. Položaj ashaba je kod Uzvišenog Allaha s.w.t. veliki te u mnogim ajetima opisuje ashabe, pa kaže: „Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i en sarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime …“ (Et-Tevba, 100) „Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao šta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i nagradit će ih skorom pobjedom.“ (El-Feth, 18) „…I više vole drugima nego sebi, mada im je i samima potrebno …“ (El-Hašr, 9)

Poslanik a.s. kaže: „Najbolja je moja generacija, zatim oni koji ih slijede, a onda oni koji njih slijede. Zatim će doći oni čije će svje dočenje pretjecati zaklinjanje.“ „Ne psujte moje ashabe! Ne psujte moje ashabe! Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, kada bi neko od vas podijelio zlata koliko je brdo Uhud, ne bi dostigao pregršt nekog od njih, pa ni pola nje.“ „Bojte se Allaha u pogledu mojih ashaba! Bojte se Allaha u pogledu mojih ashaba! Ne uzimajte ih za metu nakon mene! Ko ih voli, zbog ljubavi prema meni ih je zavolio, a ko ih mrzi, zbog mržnje prema meni ih je za mrzio. Ko ih uznemirava – mene uznemirava, a ko mene uznemirava – uznemirava Allaha s.w.t., a Allah će vrlo skoro kazniti onoga ko Njega uznemirava!“ Mnogo je istaknutih ashaba Allahovog Poslanika s.a.v.s. koji se spominju kroz historiju islama. Neki od njih su društveno veliki, neki su skromni, ali opet vrlo poštovani ili briljantni na svoj način. Jedan od njih je i Džulejbib r.a. čiji život i djela nisu opjevana, niti su prepričavana s poštovanjem koje zaslužuju, nego kao oskudne činjenice dostupne skromnim dušama koje su u potrazi za nadom u životu. Džulejbib r.a. je bio jetim iz Medine, a dobio je ime prije prihvatanja islama. Njegovo ime na arapskom jeziku (جليبيب (znači Kratki, što oslikava njegov fizički izgled. Bio je vrlo nizak . Također se spominje da se čak opisivao riječju demim (دميم(, što na arapskom je ziku znači deformisan, neprivlačan, odbojnog izgle da. Za njega Ibn Hadžer veli: „Džulejbib, nepoznatog porijekla.“ Dok Ibn Sa’d kaže: „Čuo sam da je Džulejbib bio porijeklom iz Benu Sa’lebe, ali da je živio među en sarijama.“ Enes r.a. nam priča: „Bio je čovjek među ensarija ma, zvali su ga Džulejbib, a u licu je bio pogrdan, niskog rasta, pogrdnog izgleda i veoma siro mašan.. Džulejbibov r.a. vanjski izgled i nepoznato porije klo su prouzrokovali da ga ljudi izbjegavaju i s pre zirom odbacuju. Njegove fizičke osobine su bile su protnost u odnosu na osobine heroja tog vremena. Bio je odbačen od društva, što mu je prouzrokovalo javno poniženje i sramotu. Porijeklo je bilo jedna od važnijih komponenti arapskog društva u kojem je ži vio, kao što je to i danas u mnogim slučajevima. Pori jeklo osobe je određivalo njen položaj u društvu. Ali historija islama je zabilježila mnogo slučajeva Allaho vih robova kojima je bio uskraćen imetak, bogatstvo i ljepota, ali su svojim srcem i takvalukom pokazali drugu stranu bogatstva i više od toga. Suočavajući se s takvim prezrivim tretmanom, Džulejbib r.a. je naizgled bio jedna usamljena duša u potrebi za ljubavlju i samilošću. Dok je nosio težinu predrasuda na svojim leđima još od vremena svog rođenja, drugarstvo, ljubav i samilost su za njega po stali nepoznati. Mnogo puta se postavljalo pitanje da li bi ovaj čovjek ikada u svom životu osjetio samilost i pošto vanje. Pitanje je dobilo svoj odgovor u prihvatanju Poslanikove s.a.v.s. poruke islama. Džulejbib r.a. je postao pokorni sluga Svemoćnog Gospodara i dragi ashab Poslanika Muhammeda s.a.v.s. Zbog svoje iskrenosti, časti i jakog islamskog vjerovanja, dobio je Poslanikovo s.a.v.s. poštovanje, ljubav i naklonost.

Džulejbib r.a. je zaradio poštova nje za kojim je žudio te postao jedan od najvrjednijih ashaba Poslanika Muhammeda s.a.v.s. Bio je dragi ashab Poslaniku s.a.v.s. te se duboko brinuo za njegovu dušu. Bio je osjetljiv na Džulej bibove r.a. potrebe, pa mu je jednog dana Poslanik s.a.v.s. predložio da se oženi, a on mu stidljivo odgo vori: „Allahov Poslaniče, ali neće me niko, svako me odbija“, a Muhammed s.a.v.s. mu odgovori: „Ali ti nisi kod Allaha odbijen.“ Imam Ahmed zabilježio je ovaj događaj iz Džulej bibovog r.a. života na sljedeći način. Prenosi se od Enesa r.a. da je Poslanik s.a.v.s. zaprosio ensarijku od njenog oca za Džulejbiba r.a. Otac reče: „Sačekaj dok se posavjetujem s njenom majkom.“ Poslanik s.a v.s. reče: „U redu, neka tako bude.“ Čovjek ode i o tome obavijesti ženu. Žena to kategorično odbi, a djevoj ka reče: „Zar ćete odbiti Poslanikovu s.a.v.s. naredbu? Ako je on njime zadovoljan, oženite ga!“ To je smirilo roditelje koji rekoše: „U pravu si!“ Čovjek ode do Po slanika s.a.v.s. i reče mu: „Slažemo se.“ Poslanik s.a.v.s. mu odgovori: „I ja sam njime zadovoljan.“ Enes r.a. kaže: „Tako se ona udala za Džulejbiba koji ode s Po slanikom s.a.v.s. tragom jednog od njegovih pohoda u kojem poginu, a oko njega su bili mnogobošci koje je ubio.“ „Ona je kasnije“ – kaže Enes r.a. – „bila jedna od najbogatijih osoba u Medini.“ Kada su se vjenčali, priča Ebu Bereze el-Eslemi r.a.: „Poslanik s.a.v.s. kada je čuo za njene riječi proučio joj je dovu: – Gospodaru, obaspi je najboljim hajrom i bereketom i ne dozvoli da njen život zadesi siromaš tvo i nedaće.“ U drugoj predaji se kaže: „Među ensarijkama nije bilo žene s obilnijom nafakom od nje.“ (Ahmed) Osman i Ali r.a., dvojica ashaba Poslanika s.a.v.s., predali su Džulejbibu r.a. novčani poklon kojim bi se pomoglo pri svadbi i uzimanju potrepština. Džulejbib r.a. je bio jedan od najpoznatijih mud žahida u Medini, sa Resulom s.a.v.s. je izlazio u bitke gdje je pokazivao veliku hrabrost i želju za šehade tom. Od Ebu Berze el-Eslemija r.a. se prenosi da je rekao: „Bili smo sa Poslanikom s.a.v.s. u bitki i nakon završetka bitke Poslanik s.a.v.s. upita ashabe: „Da li neko od vaših drugova nedostaje?“ Odgovoriše: „Ne dostaje taj i taj.“ Poslanik s.a.v.s. ponovo upita: „Da li neko od vaših drugova nedostaje?“ Oni odgovoriše: „Nedostaje taj i taj, Allahov Poslaniče!“ A onda Po slanik s.a.v.s. reče: „Izgleda da nedostaje i Džulejbib, potražite ga!“ Našli su ga mrtvog pored sedmorice mrtvih mušrika. Kada je došao Resul s.a.v.s. stao je iznad njega i rekao: „Ubio je njih sedmoricu i oni su ubili njega, on je od mene a ja sam od njega, on je od mene a ja sam od njega!“ Zatim su ga spustili u kabur bez kupanja. (Sahihu-l-Muslim)

Islam je podario sreću koju je Džulejbib r.a. zaslu žio te je sretno živio sa svojom suprugom sve do svog šehadeta. Pouke i poruke iz života Džulejbibove r.a. priče: – Briga Poslanika s.a.v.s. za svakog pojedin ca ummeta. Svakom insanu je želio dobro, za njega nisu postojale prepreke poput boje kože, ljepote, bo gatstva, izgleda… Ne, za njega je važilo samo jedno kur’ansko pravilo: „Najugledniji je kod Allaha onaj koji Ga se najviše boji.“ (Al-Hudžurat, 13) Tako je Poslanik s.a.v.s. udao lijepu kćerku ensarije za Džulejbiba r.a. koji je nekada bio odbačen od čitavog društva. Po stupak kćerke ensarije je bio postupak prave vjernice. – Postupak kćerke pokazuje njeno samopo uzdanje kao žene muslimanke na koju hirovitosti društva nisu mogle uticati. Reakcija njenih roditelja, njihovo prihvatanje njene odluke pokazuje da islam ne prisiljava ženu, niti odbacuje njeno pravo pri bira nju muža za sebe. Ovo je u suprotnosti sa današnjom situacijom gdje se roditelji više brinu za položaj i no vac. – Kćerka je imala nešto što mnoge današnje djevojke nemaju, a to je istinsko shvatanje slijeđenja Poslanika s.a.v.s. jer ona je bila presretna što je baš nju Resulallah s.a.v.s. odabrao. Ova djevojka je bila pronicljiva, nije je zasjenila ljepota niti imetak koji su prolazni i kojih se srce brzo zasiti, nego ju je zasjeni la ljepota njegovog imana, jer ako ga je Resul s.a.v.s. odabrao baš za nju, onda je to za nju samo uspjeh, a nikako gubitak. – Kako čovjek može biti podcijenjen ako se ocjenjuje na osnovu vanjskih osobina. Njegov život je primjer i nada za duše ispunjene klonulošću i oča jem, za duše koje ne ispunjavaju standarde društva u kojem se nalaze. I dan-danas njegova priča dira u srce mnogih. – Islam je podario sreću koju je Džulejbib r.a. zaslužio i svaki onaj koji želi sreću i poštovanje neka se drži islama i poštuje Allahov zakon. Džulejbib, čiji je život bio ispunjen borbom, svojom iskrenošću, dje lima i ljubavlju prema islamu i Poslaniku s.a.v.s. ipak je zadobio srca i divljenje mnogih. – Divno je primijetiti kako je ovaj čovjek ni skog rasta uspio držati mač i njime usmrtiti svog pro tivnika. Uspio je pokazati svoje junaštvo kroz Poslani kovo s.a.v.s. poticanje i hrabrenje. Mnogo je lekcija koje možemo naučiti iz Džulejbi bovog r.a. života. Njegova priča je odsjaj islama. Islam je ukinuo i promijenio njegov očajni život u poniže nju. Njegov život je primjer i nada ljudskim dušama ispunjenim očajem. Neka ti je prijatan Džennet, osvojio si najljepši osmjeh, osmjeh koji je vječan i koji lica čini sretnim i ljepšim, to je osmjeh šehida, a svojim šehadetom do bio si najveće bogatstvo – Džennet. Blago tebi!

Glas islama, 238, R: Historija islama, A: Enver Omerović