Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova. Njega slavi i veliča sve što je na nebesima i Zemlji. Hvala Allahu Koji nas je počastio istinom i naredio nam istinu. Donosimo salavat na Njegovog miljenika i odabranika Muhameda s.a.v.s., na njegovu plemenitu porodicu i čestite ashabe.

Osnovna odlika Ramazana je propisani post kao obligatna dužnost svakog muslimana i muslimanke koji su punoljetni, zdravi i nalaze se kod kuće. Islamski post, kao treći temelj naše vjere, sastoji se od potpune apstinencije od jela i pića, kao i ostalih tjelesnih užitaka, od nastupanja zore pa do zalaska Sunca. Ovom prilikom govorit ćemo o lažnom govoru koji ne spada u jelo i piće, a ni u tjelesne užitke, ali ipak umanjuje vrijednost posta ili ga u vrijednosti kvari.

Govor kao najprisutnije sredstvo u komuniciranju ljudi često je opterećen lažima, klevetama, potvorama, ogovaranjima i mnogim drugim, sa islamskog stanovišta, neprihvatljivim govornim formama. Laž kao veoma raširena i štetna socijalna pojava općenito je prezrena. Laž preziru i najveći lašci, iako je ona neizostavno sredstvo u ostvarivanju njihovih ciljeva.

Allah dž.š. je na mnogo mjesta istakao štetne posljedice laži, a onima koji se služe njom nagovijestio je teške kazne na ovom i budućem svijetu. Iako su muslimani u Ramazanu u posebnom stanju iskazivanja svoje pokornosti Allahu dž.š., kada uz post i druge ibadete nastoje postići Njegovo zadovoljstvo, ipak je česta pojava lažnog govora, što ih koči na putu uzdizanja. Ebu Davud i Tirmizi bilježe hadis, u svojim zbirkama, od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: “Od onoga ko za vrijeme posta ne prestane lagati i lažno djelovati, Allah ne traži da ostavi ni jelo ni piće.”

Dakle, kako god postimo od jela i pića, dužni smo postiti i od lažnog govora. U protivnom, naše puko gladovanje neće imati svrhe.

Ako imamo na umu da je osnovna zadaća posta da u nama izgradi osjećaj čuvanja od grijeha, onda moramo posebno voditi računa o čuvanju od grijeha na koje je Resulullah s.a.v.s. striktno ukazao. Poslanik a.s. je rekao:

لا يُؤمنُ العبدُ الإيمانَ كلَّهُ حتَّى يتركَ الكَذبَ في المِزاحةِ ، والمِراءَ وإنْ كان صِدْقًا

“Čovjek neće ispravno vjerovati sve dok ne ostvi laž, prepirku i svađu, pa makar i u pravu bio.“

Koliko je našem Gospodaru dž.š. odvratna laž, govori i ovaj hadis:

“Kada čovjek slaže, melek se udalji od njega za jednu milju, zbog odvratnosti koju prouzrokuje ta laž.”

Lažnim govorom čovjek zadobija neka svojstva munafika za koje je Uzvišeni rekao da će zajedno sa kafrima biti u Džehenemu, sačuvao nas Allah te kazne. Vjerovjesnik s.a.v.s. je rekao:

أَرْبَعٌ مَن كُنَّ فيه كانَ مُنَافِقًا خَالِصًا، ومَن كَانَتْ فيه خَصْلَةٌ منهنَّ كَانَتْ فيه خَصْلَةٌ مِنَ النِّفَاقِ حتَّى يَدَعَهَا: إذَا اؤْتُمِنَ خَانَ، وإذَا حَدَّثَ كَذَبَ، وإذَا عَاهَدَ غَدَرَ، وإذَا خَاصَمَ فَجَرَ.

“Kod koga se nađu četiri svojstva pravi je munafik. Svako od tih svojstava čini ga munafikom u mjeri u kojoj su ta svojstva kod njega zastupljena, sve dok ih ne ostavi: kada mu se nešto povjeri on to pronevjeri, kada govori laže, kada se na nešto obaveže ne ispuni i kada se u nečemu spori i s nekim prepire svaku mjeru prelazi.”

Stoga je nezamislivo da laž bude svojstvena mu’minu. Allahov Poslanik a.s. je rekao:

خَصلتانِ لا تجتمعانِ في قلبِ مؤمنٍ البُخلُ وسوءُ الخلقِ

“Vjernika ne mogu istovremeno karakterizirati dvije osobine: škrtost i ružna narav.”

Kako bi prigrabili tuđe pravo, ljudi se služe lažima, pa čak i u Ramazanu. Pravičan govor i pravedno svjedočenje muslimanima je obaveza, što razumijevamo iz ajeta:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُونُوا قَوَّامِينَ بِالْقِسْطِ شُهَدَاءَ لِلَّهِ وَلَوْ عَلَىٰ أَنفُسِكُمْ أَوِ الْوَالِدَيْنِ وَالْأَقْرَبِينَ ۚ

“O vjernici, budite pravi pobornici pravde, svjedočeći Allaha radi, pa makar to bilo i protiv vas samih, vaših roditelja ili rodbine…”

A Poslanik a.s. je o lažnom govoru i svjedočenju izrekao poznati hadis koji tu pojavu svrstava u najveće i najteže grijehe. Tako je jednom prilikom pitao ashabe:

“Hoćete li da vas izvijestim o najvećim grijesima?” ”Svakako, Allahov Poslaniče” – odgovoriše, našta je on dodao: ”Pripisivanje Allahu druga (širk) i neposlušnost prema roditeljima.” Dok je to govorio bio je naslonjen, a potom se ispravio i rekao: ”I, svakako, lažan govor i lažno svjedočenje.” To je toliko ponavljao da smo u sebi počeli govoriti: ”Da Bog d’o hoće prestati.”

Allahov Poslanik s.a.v.s. je laž tolerisao samo u tri slučaja:

      لا يحلُّ الكذبُ إلَّا في ثلاثٍ كذِبُ الرَّجلِ امرأتَه ليرضيَها والكذبُ في الحربِ والكذبُ ليصلِحَ بينَ النَّاسِ

“Laž nije dozvoljena, osim u tri slučaja: supruzi da bi joj se udovoljilo (ako je ta laž neće zakinuti u njenim pravima, neprijatelju u ratu i pri izmirenju ljudi.”

Inače Allahov Poslanik s.a.v.s. nije ni u šali lagao. Brate i sestro, budi iskreni sudija prema sebi, prepusti se svojoj savjesti i zapitaj se u kolikoj mjeri je to odvratno svojstvo prisutno kod tebe? Nastoj da ramazanski post iskoristiš tako da lažni govor u potpunosti eliminiraš iz svog života, ili bar da ga svedeš na najmanju moguću mjeru. Neka ti ramazanski post posluži kao izvanredan trening za odbacivanje tog pogubnog svojstva.

Laž ne dolikuje muslimanu jer uzrokuje smutnje i nered na Zemlji. Ona slabi našu zajednicu, uništava međusobnu ljubav, otvara prostor za šejtansko djelovanje. To je jedna od džehennemskih kapija. Kao što ne voliš da drugi tebi laže i da širi neistine o tebi i ti se potrudi da drugom ne lažeš i da ne širiš neistine o njemu. Kada god otvoriš usta, znaj da si u prilici da kažeš nešto korisno – boguugodno, ili da izustiš nešto što je grijeh i što naš Stvoritelj ne voli. Zato je Vjerovjesnik a.s. rekao:

مَن كانَ يُؤْمِنُ باللَّهِ والْيَومِ الآخِرِ فَلْيَقُلْ خَيْرًا، أوْ لِيصْمُتْ

“Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori što je korisno, ili neka šuti.” 

 Također, Poslanik a.s. je rekao i ovo:

إنَّ الصِّدقَ يَهدي إلى البِرِّ وإنَّ البِرَّ يَهدي إلى الجنَّةِ وإنَّ الرَّجلَ ليصدقُ ويتحرَّى الصِّدقَ حتَّى يُكتبَ عندَ اللَّهِ صدِّيقًا وإنَّ الكذبَ يَهدي إلى الفجورِ وإنَّ الفجورَ يَهدي إلى النَّارِ وإنَّ الرَّجُلَ ليَكذِبُ ويتحرَّى الكذِبَ حتَّى يُكتَبَ عندَ اللَّهِ كذَّابًا

“Iskrenost vodi ka dobru, a dobro vodi u Džennet. Čovjek sve dok govori istinu, bit će upisan kod Allaha među iskrene. Nasuprot tome, laž vodi grijehu, a grijeh u Džehennem. Čovjek, sve dok laže, bit će upisan kod Allaha kao lažov.”

Gospodaru naš, očisti naša srca od munafikluka, djela od neiskrenog nijeta, jezik od lažnog govora, a oči od pogleda kradom, jer Ti uistinu znaš i ono što oko kradom gleda i što se u prsima skriva.

Glas islama 353,  R: Tema broja – ramazan, A: Vahjudin-ef. Ćosović,