Riječ dova potiče od glagola de’a-jed’u, što znači moliti. Postoje dvije vrste dove, i obadvije su spomenute u Kur’anu, kao što kaže Ibn Tejmijje: „Dova ili da’va u Kur’anu označava dvoje: dovu ibadeta i dovu mes’ele (dova s kojom se nešto traži i moli).“ (Ibn Tejmije, Medžmu’ul-fetava)

Položaj dove i njeno mjesto u vjeri veoma je značajno, jer ona obuhvata Allahovu jednoću, ibadet Njemu i pouzdanje u Njega. Dova je jedan od najvrednijih ibadeta. Ibn Abbas veli: „Najbolji ibadet je dova.“ (Hakim)

Imam Ševkani kaže: „Dova je najuzvišenija i najvrednija vrsta ibadeta.“ (Tuhfetuz-zakirin)

Nu’man b. Bešir, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dova je ibadet”, a zatim je proučio: “Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi’” (El-Mu’min, 60). (Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: Buhari, El-Edebul-mufred, Ebu Davud, Et-Tirmizi, Ibn Madža )

Šejh Sa’di veli: „To je zbog sljedećeg:

– Dovom se iskazuje poniznost prema Allahu i naša slabost i potreba za Allahom.

– Što je srce prilikom ibadeta skrušenije i što više o njemu  razmišlja, ibadet mu je sve bolji i potpuniji. Dova je najbolji ibadet kojim se postiže ovaj cilj, jer potreba roba utiče da srce bude skrušenije i prisutnije.

– Pouzdanje u Allaha i traženje pomoći od Njega su nerazdvojni dio dove. Pouzdanje u Allaha je oslanjanje srca na Njega i čvrsto uvjerenje da će se ostvariti tražena korist i otkloniti šteta. Dova ojačava pouzdanje i oslonac u Allaha, i ne samo to nego se njome iskazuje to pouzdanje.

– Onaj ko upućuje dovu svoju potrebu izlaže Allahu i zna da je ona u Njegovoj ruci, tražeći od Njega da je ispuni, nadajući se i čvrsto vjerujući u to. Upravo zbog toga dova je suština ibadeta.“ (Džmu’ul-fevaid vektinasul-evabid)

Uzvišeni Allah je naredio Svojim robovima da mu dovu upućuju, a za uzvrat On im je na mnogo mjesta u Kur’anu obećao da će im dovu primiti.

Allah, dželle šanuhu, kaže: Gospodar vaš je rekao: “Dove Mi upućujte, Ja ću vam se odazvati! Zbilja, oni koji se ohole da Mi ibadet čine – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.” (Gafir, 60) Ovo je dobrota i plemenitost  Allahova, slavljen neka je On, Koji upućuje Svoje robove na dovu i garantuje im uslišenje.

Kao što Sufjan es-Sevri, rahimehullah,  kaže: “O Ti, Koji najviše voliš one Svoje robove koji traže i puno mole. O Ti, Koji najviše mrziš one robove Svoje koji Ga ne mole, i ni kod koga nije tako, osim kod Tebe, o Gospodaru moj.” (Tefsir Ibn Kesir)

Uzvišeni Allah je naredio da Mu se upućuju molbe, posebno u teškim prilikama, jer niko drugi nije u mogućnosti da otkloni nedaće i nevolje: “Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja” (En-Neml, 62).

Ibnul-Kajjim je govorio o položaju dove i njenom uticaju na sprječavanje nevolja. On kaže: „Dova je jedan od glavnih uzročnika za otklanjanje nevolja i ostvarivanje ciljeva.“ (El-Dževabul-Kafi)

Uzvišeni kaže: Gospodar moj dove, uistinu, uslišava. (Ibrahim, 39)

Allah, dželle šanuhu, kaže: A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato, neka se i oni Meni odazovu i neka vjeruju u Mene, kako bi ispravnim putem krenuli. (El-Bekare, 186)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjava kako se Allah, dželle še’nuhu, odaziva i ispunjava dovu onima koji mu dove pa kaže: “Nema čovjeka koji neće Allahu uputiti dovu u kojoj nema grijeha niti kidanja rodbinskih veza a da mu Allah neće njome dati jednu od tri stvari: ili će mu uslišati dovu na dunjaluku, ili će mu dati u njenoj vrijednosti nagradu na ahiretu, ili će otkloniti od njega zlo u vrijednosti te dove”, pa su neki rekli: O Allahov Poslaniče, znači da puno dovimo, a on odgovori: “Allah će vam više dati”. (Tirmizi, Ahmed i Hakim, a Hakim, Zehebi i Albani ga ocjenjuju vjerodostojnim)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Svakome od vas bit će molba uslišana ako to ne požuruje, pa kaže: “Molio sam i nije mi molba uslišana.” (Buhari i Muslim)

Uzvišeni Allah kaže: Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, On, doista, ne voli one koji granicu prelaze. I ne pravite nered na Zemlji, kada je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost je Allahova, doista, blizu onih koji dobra djela čine. (El-A’raf, 55-56) Mnogobrojni su Kur’anski ajeti koji tretiraju ovu temu.

Allah, subhanehu ve te’ala, podstiče Svoje robove da Mu upućuju dovu a on je od njih i njihovih dova neovistan.

Uzvišeni Allah kaže u hadisi kudsiju: O Robovi moji, vi nikada nemožete doći do onoga čime biste Meni štetu nanijeli pa da Mi je nanesete, niti ikad možete doći do onoga što će Meni korist donijeti, pa da Mi je donesete.

O Robovi moji, kad biste vi i prvi i zadnji, i ljudi i džinni, imali srce najpobožnijeg čovjeka, to ništa nebi Moje imanje povećalo.

O Robovi moji; kada biste vi, i prvi i posljednji, i ljudi i džinni, imali srce najgoreg griješnika, to ništa nebi Moje imanje umanjilo.

O Robovi moji; kada biste vi i prvi i posljednji, i ljudi i džinni, stali na jedno mjesto pa Meni svoje molbe i želje uputili, te ja udovoljio svačijoj molbi i želji; to ne bi umanjilo ono što ja imam ni onoliko koliko oduzme od smora igla kad se u njega zamoči. (Muslim, 2577)

Pored svega spomenutog, Uzvišeni Allah voli kada Ga robovi mole i kada od Njega nešto traže. Štaviše, kada se poveća želja roba za dovom, ujedno se poveća i Allahova ljubav prema njemu.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ”Nema ništa bolje i plemenitije kod Allaha od dove.” (Tirmizi)

Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Ko ne traži od Allaha, On se rasrdi na njega.” (Trimizi)

Neko je kazao:

Allah se srdi ako od Njega ne tražiš,

a ljudi se srde ako od njih tražiš.

Gospodar svih svjetova voli one koji traže od Njega i obećao im je da će im dove primiti, da će njihove nade ostvariti i da će im dati ono što budu tražili. Dakle, da bi dove bile primljene moraju se ispoštovati šerijatski principi prilikom njenog učenja i moraju se eleminisati prepreke koje utiču na uslišavanje dove, nebi li dova bila primljena.

Nastavit će se…

Glas islama, 314, Autor: Redžepović Edin