Neprikosnove na je prioritet na uloga žene koju ona kao vjernica, supru ga, majka, odgajateljica, „stub“ kuće i porodice ima u očuvanju moral nih vrijednosti i nače la, radi čega takva žena uživa poseban ugled u okolini u kojoj živi i društvu uopće. Jedna od kur’anskih sura nosi naziv „Žene“ (En-Nisa). Historija islama je puna primjera gdje su žene imale zna čajnu ulogu i u širenju vjere: prva osoba koja je počela slijediti Poslani ka s.a.v.s. bila je Hatid ža r.a., prva žena među šehidima – Sumejja r.a., žene su bile u grupama vjernika koje su učini le hidžru u Abesiniju, dale prisegu Poslaniku s.a.v.s. na Akabi, Fatima r.a. je u Halepu imala ulogu muftije (donosila fetve), Ummu Ammar, Ensarijka je sa sabljom u ruci učestvovala u bici na Uhudu u prvim bor benim redovima i još mnogo drugih primjera. Kako to da se onda u današnjem vremenu neke žene etiketiraju kao „zlo bez kojeg se ne može“? Šta je to ženu učinilo „zlom“? Nažalost, danas u kulturama koje nas okružuju vidimo bez broj primjera gdje se žene sa svojim razgo lićenim tijelima koriste za reklamiranje raznih proizvoda, od modnih do industrijskih. Po gra- dovima se lijepe džam- bo plakati s takvim re- klamama, a da se pri tom ne obraća pažnja na vrtiće i osnovne škole koje se, često puta, na- laze u njihovoj blizini. Mediji su preplavljeni promocijom profesija koje degradiraju ženu, insistira jući na što većem otkriva nju njenog tijela. Kao re zultat svega toga imamo ženu koja se žali na loš tretman i nepoštivanje od strane muškarca! Paradoks tome je što u našem društvu imamo i primjera gdje neke institu cije ne podnose ženu koja je previše čedno i čestito odjevena. Takav je, na pri mjer, slučaj vjernice koja i na radnom mjestu sprove de u djelo kur’anski propis o pokrivanju. Od strane ta kvih institucija ona može biti, u vjerskim pravima i slobodama, bezrazložno diskriminirana. Zato, prema datim mo gućnostima, od muškarca i žene se podjednako oče kuje preuzimanje odgovor nosti za stanje u kojem se nalaze. Oni imaju ravno pravan status u svojoj mi sionarskoj ulozi pozivanja na dobro i odvraćanja od zla. Jednako su zaduženi ažurnošću činjenja ibadeta. Allah dž.š. u Kur’anu a.š. kaže: „A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju…“ (Et-Tevba, 71.) U tom smislu, ženi je pored njene prioritetne uloge opravdano da bude angažirana i na svim dru- gim poljima ljudskih dje- latnosti u kojima bi ona mogla biti značajan fak- tor u izgradnji društva u kojem moralne norme i na čela neće biti ugroženi. Na taj način muškarac i žena jedno drugome neće postati konkurencija, niti opozicija. Oni mogu biti samo ravnopravni misiona ri (daije) koji, shodno svo jim mogućnostima, moraju uzeti aktivno učešće u kre iranju jednog zdravog ljud skog društva.

Glas islama, 227, R: Ahlak, A: Mersada Nuruddina Agović