Po slovu Kur’ana, Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uzor je čitavom čovječanstvu. Pokornost Allahovom Poslaniku, zapravo, je pokornost Uzvišenom Stvoritelju. Ljudi ne mogu biti pravi i potpuni vjernici ako ne uzmu za uzor životni stil posljednjeg Allahovog Poslanika. Mnogobrojni su kur’anski tekstovi koji nam na tu temu govore, a mi ćemo spomenuti sljedeće:  „Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na Onom svijetu i koji često Allaha spominje.“ (El-Ahzab, 21)

„Onaj ko se pokorava Poslaniku, pokorava se i Allahu.“ (En-Nisa, 80)

„Ono što vam Poslanik naredi – toga se pridržavajte, a ono što vam zabrani – toga se klonite.“ (El-Hašr, 7)

„Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Poslanikovom, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.“ (En-Nur, 63)

Nije poznato da je historija, počevši od vremena kad je Uzvišeni Gospodar stvorio prvog čovjeka i vjerovjesnika Adema, alejhis-selam, pa sve do naših dana, iznijela toliko detalja i decidnih podataka o ponašanju nekog čovjeka i ličnosti kao što je slučaj sa životnim stilom Poslanika, alejhis-selam. U ovom poglavlju ćemo pokušati da rasvijetlimo razne, ali ne i sve, aspekte Muhammedove, sallallahu alejhi ve sellem, ličnosti.

Iskrenost

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govori najiskrenije. Njegove riječi su istina, iskrenost i pravda. Nije poznato da je ikada slagao ni u zbilji ni u šali, štaviše zabranio je laž i ukorio lažove: „Iskrenost vodi ka dobročinstvu, a dobročinstvo Džennetu. Čovjek će, stalno govoreći istinu i težeći iskrenosti, biti upisan kod Allaha kao iskren…“ (Buhari, br. 6094)

On nas je obavijestio da vjernik može biti škrtica i kukavica, ali da nikada ne može biti lažov. Upozorio je na laž koja se izgovara u šali kako bi se ljudi smijali. On je živio, a iskrenost mu je bila prijatelj i pratilac. Dovoljan pokazatelj njegove iskrenosti je to što je ljudima prenio od Allaha, dželle šanuhu, vijesti o nevidljivom i nedokučivom svijetu. Allah, dželle šanuhu, povjerio mu je misiju, pa je on u potpunosti izvršio, nije dodao niti oduzeo nijedno slovo. Dostavio je Gospodarov emanet na najbolji način. Svaka njegova riječ, postupak i situacija utemeljeni su na iskrenosti. On je iskren u miru i ratu, u zadovoljstvu i srdžbi, u ozbiljnosti i šali, u objašnjavanju i mudrosti. Iskren je prema bliskima i prema onima koji mu nisu bliski.

Iskren je prema prijateljima i neprijateljima, prema muškarcu i ženi, iskren prema sebi i drugima. Iskren je u boravištu i na putovanju, u ratu i u miru, u prodaji i kupovini, u obavezama, ugovorima i obećanjima, u govorima i pismima, u fetvama i kazivanjima, u obraćanju i citiranju, u pričama i znanju.

Štaviše, njega je Allah zaštitio od laži. Allah mu je Zaštitnik od ovih ružnih svojstava. Uljepšao mu je govor i poboljšao riječi. On je iskren, kod njega nema ni jednog slova koje je neiskreno, niti jedne riječi koja je u suprotnosti istini. Vanjština mu se ne razlikuje od nutrine, bio je iskren u svakoj riječi, pa čak i u pogledu oka. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ne priliči vjerovjesniku da ima izdajnički pogled.“ (Ebu Davud, br. 4359)

Ove riječi izrekao je kada su mu rekli: „Zar nam nećeš pogledom dati signal da ubijemo zarobljenike?“ On je iskrenost donio od Gospodara. Govor mu je iskrenost, sunnet mu je iskrenost, zadovoljstvo mu je iskrenost, srdžba mu je iskrenost.

On je iskren prema Gospodaru, prema sebi i prema drugim ljudima. Iskren je prema porodici i prema neprijateljima. Kada bi iskrenost bila prikazana u čovječjem liku, bila bi prikazana u liku Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

On je bio iskren i povjerljiv u periodu džahilijjeta. Kakvo je, tek, onda njegovo stanje kod Allaha, dželle šanuhu, nakon Objave i Upute – Objave koju mu je spustio Džibril i vjerovjesničke počasti koju mu je Allah, dželle šanuhu, dao. (Aid El-Karni, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kao da ga vidiš, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2009. god., str. 21-23. S blagim odstupanjem)

Bogobojaznost

Na ovome svijetu niko bolje i potpunije nije obožavao Uzvišenog Allaha kao što Ga je Poslanik, alejhis-selam, obožavao.

Noći je u dobrovoljnom namazu provodio. Toliko je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dugo namaz klanjao da su mu noge znale nateći od dugog stajanja.

Aiša, radijallahu anha, jedne prilike vidjela je Poslanika, alejhis-selam, da dugo stoji na noćnom namazu, pa ga je upitala: „Allahov Poslaniče, zašto tako postupaš, a tebi su oprošteni prijašnji i potonji grijesi?“ On odgovori: „Zar da ne budem rob zahvalni?“ (Buhari, br. 4837; Muslim, br. 2820)

Dobrota i plemenitost

Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, dobrota i plemenitost bile su na najvišem stupnju. Količinu dobrote i plemenitosti koju je Poslanik, alejhis-selam, posjedovao, nećemo naći ni kod koga drugog na tom stepenu.

To je zbog toga što su ove osobine kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dosegle najveći stepen potpunosti.

Islam je plemenita svojstva uveo u srž svojih teoloških učenja, u vezi s kojim su izrečene Allahove i Vjerovjesnikove zapovijedi i zabrane.

Vrijednosti i lijepa svojstva predstavljaju dužnosti koje je Allah propisao, a etičke nedoličnosti predstavljaju ono što Allah zabranjuje. (Svjetska unija islamskih učenjaka, Islamska povelja, El-Kalem – izdavački centar Rijaseta IZ-e u BiH Sarajevo, 2010, 31. str.)

Nastavit će se…

Glas islama 359, R: Hadis, A:Edin Redžepović