Donočenje salavata nakon završetka učenja hatme Kur’ana

Ibn Kajjim el-Dževzijje u svojoj knjizi Džela’ul-efham fi fadli’s-salati ve’s-selami ‘ala Muhammedin hajri’l-enam temeljito objašnjava važnost donošenja salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u različitim prilikama. Jedna od situacija kada je posebno pohvalno donijeti salavat jeste nakon završetka učenja Kur’ana, odnosno na kraju hatme.

Prema Ibn Kajjimu, donošenje salavata na Poslanika s.a.v.s. nakon završetka hatme izraz je zahvalnosti i priznanja za veliku blagodat Kur’ana, koji je objavljen preko Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Time musliman potvrđuje svoju ljubav prema Poslaniku, alejhis-selam. Ibn Kajjim ističe da je donošenje salavata ne samo čin zahvale već i način da se poveća bereket (blagoslov) u učenju i da se čovjeku otvore vrata dova, jer su dove prilikom završetka hatme posebno uslišane.

On dalje navodi da su mnogi ispravni prethodnici donosili salavate na kraju hatme, slijedeći tradiciju ranih generacija muslimana, jer je to čin koji donosi veliku nagradu. Na taj način zatvara se ciklus ibadeta učenja Kur’ana, čime se dodatno veliča Allahova riječ i Poslanikova uloga u islamu.

Mi ćemo spomenuti neke od izreka naših dobrih prethodnika (Ove citate navodi Ibn Kajjim el-Dževzijje u svojoj knjizi Džela’ul-efham fi fadli’s-salati ve’s-selami ‘ala Muhammedin hajri’l-enam, str. 467):

Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, rekao je: “Ko prouči kompletan Kur’an – hatma dova će mu biti primljena.”

Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, ističe da je završetak učenja Kur’ana posebno vrijeme kada su dove uslišane. To pokazuje da učenje Kur’ana nije samo čin ibadeta, već i prilika za duhovnu introspekciju i povezivanje sa Allahom. Dova nakon hatme je priznanje Allahove milosti u omogućavanju da se Kur’an prouči do kraja, što je čin koji zaslužuje poseban odgovor od Allaha.

Enes ibn Malik, radijallahu anhu, kada bi proučio cijeli Kur’an, sakupio bi svoju djecu i porodicu i učio bi dovu. Sakupljanje porodice i ostalih ljudi prilikom učenja dove nakon proučene hatme mnogi učenjaci smatraju lijepim činom.

Enesova praksa okupljanja porodice i učenja dove nakon hatme pokazuje važnost zajedničkog ibadeta i porodičnog jedinstva u islamu. Time se djeca i porodica podučavaju važnosti Kur’ana i značaju traženja Allahove milosti. Mnogi učenjaci smatraju ovo lijepim običajem, jer time zajednica učeći zajedno dovi Allahu, traži Njegovu milost i oprost.

Poznati komentator Kur’ana, Mudžahid, rekao je: “Allahova milost spušta se kada se završava učenje Kur’ana.”

Mudžahid, jedan od najpoznatijih komentatora Kur’ana, naglašava kako je završetak hatme poseban trenutak kada se Allahova milost spušta. Ova izreka ukazuje na veličinu Kur’ana i na to koliko je Allah zadovoljan kada Njegovi robovi završe s učenjem Njegove Riječi. Ovaj trenutak je izvor bereketa, blagoslova i zato su dove tada posebno značajne.

Prenosi se da je neki čovjek u Medini učio cijeli Kur’an pred svojim kolegama, pa kada bi završavao s učenjem Kur’ana, Ibn Abbas, radijallahu anhu, prisustvovao bi tom završetku.

Ibn Abbas, radijallahu anhu, poznat po svom znanju i pobožnosti, prisustvovao bi završecima Kur’ana, što ukazuje na važnost ibadeta i radosti koja dolazi sa hatmom. Njegovo prisustvo ističe kako su učenjaci i ispravni prethodnici pridavali veliku pažnju ovim trenucima, jer je završetak Kur’ana vrijeme kada se posebno traži Allahova milost i oprost.

Sve ove izjave pokazuju važnost i posebnost trenutka završetka hatme, kao i pohvalnost donošenja dove i okupljanja porodice prilikom tog blagoslovljenog trenutka.

Ibn Kajjim također ukazuje na to da salavat na Poslanika donosi milost i oprost od Allaha, te da otvara vrata dobra i bereketa u životu onoga ko redovno prakticira ovaj čin.

Donošenje salvata petkom

Allah, dželle šanuhu, učinio je da petak bude najodabraniji dan, onda je i donošenje salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u tom danu posebno naglašeno i ashabi su to smatrali poželjnim činom.

Kada je u pitanju donošenje salavata na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, postoji mnonštvo hadisa Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, koji nam o tome govore. Dakle, ako bismo analizirali te hadise pojedinačno možemo kazati da imaju određene mahane i slabosti u lancima prenosilaca, ali mnogobrojni muhadisi, odnosno hadiski eksperti smatraju da se te predaje uzajamno pojačavaju, odnosno podupiru i na osnovu mnoštva rivajeta hadis je hasen li gajrihi. Dakle, ovo je klasičan primjer slabog hadisa koji se na osnovu mnogo slabih rivajeta podiže na stepen dobrog hadisa. Donošenje salavata na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, propisano je djelo za koje je pripremljena velika nagrada kod Uzvišenog Allaha.

Prenosi se od Ebu Umame, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Donosite mnogo salavata na mene svakog petka, jer se salavati mog ummeta meni prikazuju svakog petka. Ko donese više salavata na mene, bit će na bližem stepenu meni.“ (Bejheki, Es-Sunenu el-kubra, 3/249)

O tome svjedoči hadis koji prenosi Evs ibn Evs, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Petak je jedan od najboljih dana: u njemu je stvoren Adem, u njemu je umro, u njemu će se puhnuti u Rog i u njemu će se desiti krik. Zato petkom donosite što više salavata na mene, jer će oni doprijeti do mene.“ Prisutni upitaše: „Allahov Poslaniče, kako će naši salavati doprijeti do tebe kada će tvoje tijelo propasti, tj. istruhnuti?“ On reče: „Allah je zabranio zemlji da jede tijela vjerovjesnika.“ (Ebu Davud, br. 1046. Šejh Albani je ovaj hadis ocijenio vjerodostojnim)

Zbog vrline ovog dana i njegovog ugleda i veličine kod Allaha, te zbog osobitosti koje ga krase, zaista, najbolje djelo koje čovjek može učiniti na ovom blagoslovljenom danu jeste donošenje salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Stoga, preporučljivo je što više donositi salavata na Poslanika, alejhis-selam, kako bismo ostvarili što veću nagradu kod Gospodara. Jer, nekada dobra djela imaju posebnu važnost kada se rade u odlikovanim trenucima. (Es-Sindi, Hajšijetu es-Sindi ala Suneni en-Nesai, Mektebul-matbu’atil-islamijje, Haleb, 1406-1986., 3/91)

Zbog toga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “…Zato petkom donosite što više salavata na mene…” (Ebu Davud, br. 1046. Šejh Albani je ovaj hadis ocijenio vjerodostojnim)

Dakle, u danu petka, zaista, donošenje salavata na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jedno je od najboljih ibadeta. Donošenje salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, petkom ima posebnu vrijednost u odnosu na druge dane zbog toga što se nagrade za dobra djela u tom danu množe do sedamdeset puta u poređenju s ostalim vremenima. Zbog toga je najbolje zauzeti se u najboljem vremenu vršenjem najboljeg djela. (Muhammed Šemsul-hak el-Abadi, Avnul-ma’bud ve Hašijetu ibn Kajjim, 3/260)

Omer ibn Abdulaziz je napisao: “Širite znanje petkom, jer je zaborav najveća bolest za znanje i donosite mnogo salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u tom danu.” (Ibn Kajjim, Dželaul-efham, str. 572)

Prema tome, donošenje salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, generalno ima veliku vrijednost, a ta vrijednost se povećava, a nagrada se umnožava. Donošenje salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ima posebnu vrijednost u noći petka i na dan petka.

Kada se napušta sijelo ili neki skup

Ibn Kajjim el-Dževzijje spominje u svojoj knjizi Džela’ul-efham fi fadli’s-salati ve’s-selami ‘ala Muhammedin hajri’l-enam, donošenje salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ima svoje mjesto u različitim svakodnevnim situacijama, uključujući i napuštanje sijela (okupljanja).

Ibn Kajjim navodi da je donošenje salavata nakon napuštanja sijela pohvalno, jer se time ispunjava sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je uvijek preporučivao da se ljudi, prilikom završetka svojih skupova, sjete Allaha i donesu salavat.

Donošenje salavata nakon sijela čin je koji donosi blagoslov okupljanju i predstavlja oprost za eventualne greške ili riječi koje su možda bile izrečene nepromišljeno. Ibn Kajjim ističe da je ovo posebno važno jer sijela često mogu biti mjesta na kojima se nesvjesno izgovaraju riječi koje mogu povrijediti druge ili uzrokovati grijehe. Salavat, zajedno sa zikrom, donosi oprost i budi Allahovu milost, čineći završetak sijela čistim i blagoslovljenim.

Ibn Kajjim također ističe da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio tzv. kefaretul-medžlis (dovu za oprost od grešaka na sijelu) na kraju svakog okupljanja, u kojoj se preporučuje spominjanje Allaha i donošenje salavata. Time musliman zatvara svoje sijelo na način koji je Allahu ugodan, čuvajući se od štetnih posljedica izgovorenih riječi.

Dakle, prema Ibn Kajjimu, donošenje salavata nakon sijela čin je koji donosi ogromnu nagradu, oprost od grijeha i blagoslov, a slijedi sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je u svemu težio da nas poduči kako da u svakom trenutku spominjemo Allaha i donosimo salavate.

Kada se ugleda džamija ili se prođe pored nje

Jedan od trenutaka kada je preporučeno donijeti salavat prema navodima iz knjige Ibn Kajjima el-Dževzijje jeste prilikom prolaska pored džamije, što se temelji na izreci Alije ibn Ebu Taliba, radijallahu anhu, koji je rekao: “Kada prođete pored džamije, donesite salavat i selam na Poslanika.” (Sened ovog predanja je vrlo slab)

Ova izreka ukazuje na poseban status džamije kao mjesta ibadeta, gdje se muslimani okupljaju radi namaza i zajedničkog zikra. Džamija je simbol vjere i zajednice, pa prolazak pored nje nosi sa sobom priliku da se sjetimo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i zahvalimo Allahu na blagodati islama. Donošenje salavata i selama prilikom prolaska pored džamije ima dublji smisao – ono nas podsjeća na Allahove kuće na Zemlji, na važnost namaza, te na Poslanika, koji je bio naš vodič ka ispravnom obožavanju.

Ibn Kajjim ističe da donošenje salavata u ovakvim situacijama nije samo čin poštovanja prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nego i čin zikra koji nam donosi oprost i blagoslov. Prolazak pored džamije podsjeća nas na našu povezanost s vjerom i poslanstvom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio poslan da nas poduči ibadetima koje prakticiramo u džamijama.

Donošenje salavata u ovakvim prilikama također je podsjećanje na vrijednost zajedničkog ibadeta u džamiji, što nas motivira da češće posjećujemo džamije, sudjelujemo u zajedničkim namazima i budemo svjesni Allahove blizine.

U zabrinutosti, teškom stanju i kod traženja oprosta

Ubej ibn Ka’ab, radijallahu anhu, je rekao: – Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada ostane zadnja trećina noći, ustajao bi i govorio: „O ljudi, spominjite Allaha, dželle šanuhu, jer samo što se zemlja nije zatresla potresom (Kijametskog dana) za kojim slijedi i drugi. Smrtni čas samo što nije nastupio sa onim što on donosi.“ Ubej mu tada reče: “Poslaniče, ja na tebe donosim mnogo salavata, pa koliko od toga da (pre)dam i posvetim tebi?” Poslanik reče: “Koliko hoćeš.” On reče: “Hoću li četvrtinu?” Poslanik reče: “Koliko hoćeš, a ako povećaš bit će bolje za tebe.” On mu reče: “Pa hoću li polovinu?” Poslanik reče: “Koliko hoćeš, a ako povećaš, bolje ti je.” “Pa hoću li dvije trećine? On mu reče: “Koliko hoćeš, a ako povećaš bit će bolje za tebe.” On mu tada reče: “Ja ću sve to predati i posvetiti tebi”, tj. učiniti za tebe. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: “Onda će to od tebe otkloniti brigu (oba svijeta) i oprostiti tvoje grijehe.” (Tirmizi, br. 2457. Hadis je hasen – dobar)

Ovaj hadis prenosi vrijednost i značaj donošenja salavata na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegov uticaj na vjernika. Ubej ibn Ka’ab, radijallahu anhu, u razgovoru s Poslanikom postavlja pitanje o količini salavata koji bi trebao donijeti na njega, našta Poslanik odgovara u više navrata savjetujući da što više salavata donosi, to će mu biti bolje. Na kraju, kada Ubej kaže da će sve svoje salavate posvetiti njemu, Poslanik mu obećava dvije velike blagodati: otklanjanje briga i oprost grijeha.

Ovaj hadis naglašava važnost salavata kao sredstva kroz koje vjernici mogu postići duhovni mir i olakšanje. Otklanjanje briga, prema riječima Poslanika, odnosi se na smirenost i olakšanje koje dolazi srcu i duši kroz stalno sjećanje na Allaha i donošenje salavata na Njegovog Poslanika. Vjernik se kroz ovaj čin vraća suštinskoj svijesti o Allahovoj milosti, koja smanjuje životne terete i brige, kako na dunjaluku, tako i na Ahiretu.

Štaviše, hadis ukazuje i na vezu između donošenja salavata i oprosta grijeha. Kroz iskreno upućivanje salavata vjernik ostvaruje Allahovu naklonost, a to djelovanje vodi oprostu njegovih grijeha, jer salavat spaja vjernika sa najodabranijim Božijim stvorenjem, Poslanikom Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, i budi svjesnost o njegovoj ulozi kao milosti za svjetove.

Prema tome, ovaj hadis podsjeća nas na jednostavno, ali izuzetno vrijedno djelo – donošenje salavata. Ono donosi duhovni mir, olakšava brige i otvara vrata Allahove milosti kroz oprost grijeha, čineći ga jednim od ključnih djela za svakog muslimana.

R: Hadis:, A: Edin Redžepović , Glas islama 348