Prilikom pisanja salavata nakon Poslanikovog s.a.v.s. imena

Donositi salavat na Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom njegovog spominjanja jedan je od značajnih adaba u islamskoj tradiciji. Ovaj čin ima korijen u Kur’anu i hadisima i smatra se načinom izražavanja poštovanja prema posljednjem Božijem poslaniku, ali i sredstvom duhovne nagrade za onoga ko donosi salavat.

U pismenim tekstovima, kada se spominje ime Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, islamski učenjaci i pravnici preporučuju da se uvijek napiše puni oblik salavata. Ponekad, zbog praktičnosti (npr. u naslovima tekstova), autori koriste skraćenicu s.a.v.s.,  što znači sallallahu alejhi ve sellem (Neka su na njega Allahovi blagoslovi i mir). Ova praksa je uobičajena u vjerskim i akademskim tekstovima, ali bolje i preče je napisati potpuni oblik salavata.

 

Prilikom držanja predavanja i širenja Poslanikovog s.a.v.s. znanja

Prilikom državanja predavanja važno je donositi salavate na Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, posebno kada se njegovo ime spominje.

Donositi salavate na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom predavanja važan je način izražavanja poštovanja prema njemu, podsjećanja na njegovu misiju i podsticanja slušalaca da ga slijede. Vjerski predavači obično izgovaraju puni salavat prilikom spominjanja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ohrabruju prisutne da i oni učine isto.

Također, to je način na koji se podstiču vjernici da ne zanemare ovaj važan ibadet, jer svaki salavat donosi milost i Allahovu pažnju. Štaviše, česti salavati na predavanjima mogu stvoriti atmosferu duhovne smirenosti i prisjećanja na Allahove blagodati, pa se preporučuje njihovo redovno prakticiranje.

 

Na početku i na kraju svakog dana

Islam podstiče da se salavati donose često, a posebno na početku i kraju dana, jer ovi trenuci imaju poseban značaj u životu vjernika.

 

• Salavat početkom dana

Donošenje salavata na početku dana predstavlja izvanredan način da vjernik započne svoj dan sa blagoslovom i svježim duhovnim poletom. Ova praksa čisti dušu, osigurava Allahovu milost i pomoć u svim poslovima, te čini da vjernik započne dan s Allahovim zadovoljstvom.

Poslanik, sallahu alejhi ve seellem, preporučuje da se dan započne ibadetom, zikrom, a salavat na Poslanika je dio tog zikra. Posebno je pohvalno donijeti salavat nakon sabah namaza, jer je ovo vrijeme koje nosi posebne blagoslove.

Donošenje salavata ujutro stvara pozitivan početak dana i podsjetnik na to da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naš najbolji uzor.

U jednoj predaji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko donese deset salavata na mene ujutro i deset salavata uvečer, stići će ga moj šefa’at (zauzimanje) na Sudnjem danu.“ (Taberani. Hafiz el-Iraki u svom djelu Tahridžul-ihja ovaj hadis ocijenio je kao slab)

Ovaj hadis podstiče vjernike da ujutro započnu dan sa salavatom, kako bi dobili blagoslov šefa’ata, koji će im pomoći na najtežem danu – Sudnjem danu.

 

• Salavat krajem dana

Kao što je važno donositi salavat na početku dana, isto tako je važno i korisno završiti dan salavatom. Prije nego što vjernik legne na počinak, treba se podsjetiti na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i izraziti zahvalnost za još jedan proveden dan u kojem su pokušali slijediti njegov sunnet. To je način da se dan zaključi s duhovnim smirajem, moleći Allaha za oprost i milost, kroz zagovorništvo Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio nas je da zikr i ibadet u večernjim satima, uključujući salavat, donose spokoj, zaštitu od nevolja i Allahovu blizinu. Zbog toga je preporučeno donositi salavat prije spavanja, s namjerom da se zaključi dan s Allahovim zadovoljstvom i milošću. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Najbliži meni na Sudnjem danu jesu oni koji su najviše donosili salavata na mene.“ (Tirmizi, br. 484)

 

Nakon počinjenog grijeha, kada se želi očistiti od toga

U hadisu kojeg prenosi Enes, radijallahu anhu, da je Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem,  rekao: „Donosite salavat na mene jer je donošenje salavata na mene čišćenje vaših grijeha, a ko na mene donese salavat jednom, Allah, dželle šanuhu, će na njega donijeti deset salavata.“ (Muslim, br. 384)

Ovaj hadis ističe važnost i blagodati donošenja salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i njegovu povezanost s čišćenjem od grijeha i sticanjem Allahove milosti.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu ističe da donošenje salavata na njega ima direktnu vezu s čišćenjem grijeha. Grijesi, ma koliko bili mali ili veliki, ostavljaju trag na srcu vjernika, udaljavaju ga od Allahove milosti i otežavaju mu napredak u duhovnom životu. Međutim, Allah, dželle šanuhu, kroz razne ibadete nudi načine za oprost i pročišćenje srca, a jedan od najjednostavnijih i najblagotvornijih načina jeste donošenje salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Salavat čisti srce od tamnih mrlja grijeha i usmjerava vjernika ka Allahovom oprostu i milosti. Ibn Kajjim el-Dževzijje u svom djelu Dželalul-efham želi naglasiti da svaki salavat, iako jednostavan čin, ima ogromnu duhovnu težinu jer predstavlja izravan oblik zikra (spominjanja Allaha) i podsjećanja na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je Allahov miljenik i zagovornik muslimana.

Donošenje salavata na Poslanika Muhammeda, sallahu alejhi ve sellem, nije samo čin ibadeta, već i način na koji se vjernici povezuju s njim. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je učitelj, vodič i zagovornik ummeta, a salavat podsjeća muslimane na njegovu misiju i primjer. Čestim donošenjem salavata vjernik jača svoju ljubav prema Poslaniku i motivira se da slijedi njegov sunnet (praksu).

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Najbliži meni na Sudnjem danu su oni koji su najviše donosili salavata na mene.“ (Tirmizi, br. 484)

Ovaj hadis, u kombinaciji s onim koji prenosi Enes, radijallahu anhu, pokazuje da donošenje salavata nije samo čin traženja Allahove milosti, već i sredstvo za postizanje blizine Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na budućem svijetu. Ta bliskost je iznimna počast i nagrada za one koji su revnosni u ovom ibadetu.

Hadis kojeg prenosi Enes, radijallahu anhu, donosi vjernicima važno podsjećanje na neprocjenjivu vrijednost donošenja salavata na Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Salavat je čin koji čisti grijehe, donosi Allahovu milost u deseterostrukoj mjeri i osigurava bliskost s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na Sudnjem danu.

U današnjem ubrzanom svijetu, ovo je jedan od najlakših ibadeta koji vjernik može činiti, a koji ima velike nagrade. Donošenje salavata treba postati dio svakodnevnog života muslimana, jer kroz to srce biva čišćeno, a Allahova milost stalno prisutna u životu vjernika.

 

U siromaštvu, neimaštini i bojazni da se u to zapadne

Prenosi nam Semure, radijallahu anhu: „Bili smo kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada dođe neki čovjek i upita: ”Koje djelo će me najviše približiti Allahu, dželle šanuhu?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: ”Istinit govor i čuvanje povjerenja.” Ja tada rekoh: ”Allahov Poslaniče, dodaj nam još nešto?” On reče: ”Klanjanje noću i post danju.” Ja ponovo rekoh: ”Allahov Poslaniče, dodaj nam još nešto?” On reče: ”Mnogo spominjanje Allaha, dželle šanuhu, i donošenje salavata na mene sprečava siromaštvo.” Ja tada rekoh: ”Poslaniče, dodaj nam još nešto?” On reče: ”Ko bude imam ljudima u namazu neka bude umjeren, jer zaista među njima ima starih, bolesnih, iznemoglih i ljudi s potrebama.”“ (Kaže Es-Sehavi u svome djelu El-kavl el-badi, str. 135: „Kurtubi prenosi ovu predaju bez lanca prenosilaca iz hadisa Ebu Bekra i Džabira b. Abdullaha i to zahtijeva dodatnu provjeru.“)

Ovaj hadis koji prenosi Semure, radijallahu anhu, oslikava važnost ključnih djela koja približavaju vjernika Allahu, dželle šanuhu. Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kroz svoja učenja uvijek je isticao praktične aspekte vjere koji ne samo da pročišćuju dušu, već pomažu vjerniku da izgradi čvrstu vezu sa svojim Stvoriteljem.

Međutim, kada je upitan da doda još savjeta, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posebno je naglasio važnost ”mnogo spominjanja Allaha i donošenja salavata na njega”, ističući da salavati sprečavaju siromaštvo. Ova veza između salavata i otklanjanja siromaštva podsjeća nas na važnost stalnog sjećanja na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i jačanje naše ljubavi prema njemu kroz salavate.

Salavati nisu samo duhovni čin koji nas povezuje s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, već i sredstvo za sticanje Allahove milosti i opskrbe. Donošenje salavata podstiče blagoslov u životu, otklanja tegobe i poteškoće, a vjerniku donosi unutrašnji mir i duhovni prosperitet. Kroz salavate, vjernik ostvaruje Allahovu milost, jer Allah, dželle šanuhu, desetostruko uzvraća onima koji donose salavate na Njegovog poslanika. Ova praksa jača našu svjesnost o važnosti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovog poslanstva.

Dakle, hadis nas podsjeća na uravnoteženost vjerskog života – da budemo iskreno predani ibadetu, svjesni Allahove prisutnosti kroz zikr, i da donosimo salavate na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

 

Prilikom kihanja

Donošenje salavata na Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u različitim situacijama, uključujući kihanje, tema je koja je bila predmet rasprave među islamskim učenjacima. Neki učenjaci, poput Ebu Muse El-Medinija i Bejhekija, smatraju da je pohvalno da čovjek, nakon što kihne i zahvali Allahu, dželle šanuhu, također donese salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ovaj stav potkrepljuju predajom u kojoj Ibn Omer, radijallahu anhu, kritikuje osobu koja nije donijela salavat nakon zahvale Allahu, nazivajući to “škrtarenjem”. Ovdje se naglašava blagodarnost i cjelovitost ibadeta, jer donošenje salavata povećava nagradu i blagoslove.

Na drugoj strani, postoje učenjaci koji smatraju da donošenje salavata u ovoj situaciji nije uobičajeno, kao što se to ne čini u drugim ibadetskim trenucima, poput ruku’a ili sedžde, gdje je fokus na određenim propisanim dovama. Ovaj stav počiva na razumijevanju da postoje specifična mjesta i ibadeti u kojima se salavat ne donosi, jer je fokus na drugim formama zikra.

 

Nakon uzimanja abdesta

Kada vjernik uzme abdest i nakon toga prouči šehadet i salavat, on ne samo da time završava fizički čin čišćenja, već ulazi u dublju duhovnu sferu, kroz koja stiče blagoslov i milost Allahovu. Abdest je prilika da se vjernik očisti od grijeha i pripremi za susret sa Stvoriteljem kroz namaz. Donošenje salavata na kraju tog čina označava upotpunjenje ibadeta i jača vezu između vjernika, Allaha, dželle šanuhu, i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

 

Prilikom ulaska u kuću

Sehl ibn Sead, radijallahu anhu, kaže: „Došao je neki čovjek Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i požalio se na siromaštvo i neimaštinu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: ”Kada uđeš u svoju kuću, nazovi selam, bio ko unutra ili ne, zatim donesi salavat na mene i prouči jedanput Kulhuvallahu ehad.” Kaže se da je taj čovjek tako postupio, pa mu je Allah dao nafaku koja je dotekla i njegovim komšijama i rodbini.“ (Kurtubi, Džami’ul-ahkamil-Kur’an, 22/566)

Dakle, nakon selama, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučuje donošenje salavata na njega. Ovaj čin ima višestruku vrijednost, jer pored toga što je izraz ljubavi i poštovanja prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, on donosi i blagoslov u život i dom onoga koji ga čini. Donošenje salavata priziva Allahovu milost, jer je poznato da Allah, dželle šanuhu, na onoga ko donese salavat jednom, uzvraća desetostruko. U ovom slučaju, donošenje salavata nakon ulaska u kuću dodatno otvara vrata bereketa i blagodati.

 

Na svakom mjestu gdje se čini zikr – spominje Allah dž.š.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Zaista, Allah Uzvišeni ima meleke koji obilaze puteve tražeći one koji se bave zikrom (spominjanjem Allaha). Kada naiđu na skupinu ljudi koja spominje Allaha, međusobno kažu: ”Dođite, našli smo ono što tražimo.” Onda ih okruže svojim krilima sve do neba. Njihov Gospodar ih pita, a On najbolje zna: ”Šta govore Moji robovi?” Oni odgovaraju: ”Slave Te, veličaju Te, hvale Te i uzdižu Te.” Zatim Allah pita: ”Da li su Me vidjeli?” Oni kažu: ”Ne, nisu Te vidjeli, Gospodaru.” Tada Allah kaže: ”A kako bi bilo da su Me vidjeli?” Oni odgovaraju: ”Da su Te vidjeli, još bi Te više obožavali, još više veličali i još više hvalili.” Allah ponovo pita: ”Šta traže od Mene?” Oni odgovaraju: ”Traže Tvoj Džennet.” Allah pita: ”Jesu li ga vidjeli?” Oni kažu: ”Ne, Gospodaru, nisu ga vidjeli.” Allah kaže: ”A kako bi bilo da su ga vidjeli?” Oni kažu: ”Da su ga vidjeli, još više bi ga željeli, još više bi se za njega trudili i imali bi još veću želju za njim.” Allah pita: ”Od čega traže zaštitu?” Oni odgovaraju: ”Traže zaštitu od Tvoje vatre.” Allah kaže: ”Jesu li je vidjeli?” Oni kažu: ”Ne, Gospodaru, nisu je vidjeli.” Allah kaže: ”A kako bi bilo da su je vidjeli?” Oni odgovaraju: ”Da su je vidjeli, još bi više bježali od nje i još bi se više bojali.” Tada Allah kaže: ”Svjedočim vam da Sam im oprostio.” Jedan od meleka tada kaže: ”Među njima je i osoba koja nije od njih, došla je samo zbog neke potrebe.” Allah kaže: ”Oni su skupina u čijem društvu neće propasti ni onaj ko je došao zbog neke druge potrebe.”“ (Buhari, br. 6408)

Hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, ističe posebnu vrijednost i blagoslov koje donosi učestvovanje u halkama zikra – skupinama koje se okupljaju kako bi spominjale Allaha, dželle šanuhu, i donosile salavate na Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu nam otkriva da Allah, dželle šanuhu, ima vrstu meleka koji se kreću po svijetu tražeći ove skupine, te da, kada naiđu na njih, sjedaju s njima i učestvuju u zikru i salavatima.

Hadis nas također podsjeća na ključnu ulogu salavata u životu vjernika. Donošenje salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije samo čin poštovanja prema njemu, već i sredstvo putem kojeg vjernici dobijaju Allahovu milost. Učestvovanje u zikru i salavatima prilika je za duhovno uzdizanje, povezivanje s Allahom i jačanje ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Ovaj hadis podstiče muslimane da redovno učestvuju u halkama zikra i da donose salavate na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Allah, dželle šanuhu, kroz prisustvo meleka i Njegovu milost, donosi blagoslov i oprost onima koji se spominju Njegovo ime i iskazuju ljubav prema Njegovom Poslaniku.

 

Nastavit će se…

 

Glas islama 349, R: Hadis , A: Edin Redžepović

 

 

 

 

Prilikom pisanja salavata nakon Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, imena

Donositi salavat na Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom njegovog spominjanja jedan je od značajnih adaba u islamskoj tradiciji. Ovaj čin ima korijen u Kur’anu i hadisima i smatra se načinom izražavanja poštovanja prema posljednjem Božijem poslaniku, ali i sredstvom duhovne nagrade za onoga ko donosi salavat.

U pismenim tekstovima, kada se spominje ime Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, islamski učenjaci i pravnici preporučuju da se uvijek napiše puni oblik salavata. Ponekad, zbog praktičnosti (npr. u naslovima tekstova), autori koriste skraćenicu s.a.v.s.,  što znači sallallahu alejhi ve sellem (Neka su na njega Allahovi blagoslovi i mir). Ova praksa je uobičajena u vjerskim i akademskim tekstovima, ali bolje i preče je napisati potpuni oblik salavata.

Prilikom držanja predavanja i širenja Poslanikovog s.a.v.s. znanja

Prilikom državanja predavanja važno je donositi salavate na Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, posebno kada se njegovo ime spominje.

Donositi salavate na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom predavanja važan je način izražavanja poštovanja prema njemu, podsjećanja na njegovu misiju i podsticanja slušalaca da ga slijede. Vjerski predavači obično izgovaraju puni salavat prilikom spominjanja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ohrabruju prisutne da i oni učine isto.

Također, to je način na koji se podstiču vjernici da ne zanemare ovaj važan ibadet, jer svaki salavat donosi milost i Allahovu pažnju. Štaviše, česti salavati na predavanjima mogu stvoriti atmosferu duhovne smirenosti i prisjećanja na Allahove blagodati, pa se preporučuje njihovo redovno prakticiranje.

Na početku i na kraju svakog dana

Islam podstiče da se salavati donose često, a posebno na početku i kraju dana, jer ovi trenuci imaju poseban značaj u životu vjernika.

 Salavat početkom dana

Donošenje salavata na početku dana predstavlja izvanredan način da vjernik započne svoj dan sa blagoslovom i svježim duhovnim poletom. Ova praksa čisti dušu, osigurava Allahovu milost i pomoć u svim poslovima, te čini da vjernik započne dan s Allahovim zadovoljstvom.

Poslanik, sallahu alejhi ve seellem, preporučuje da se dan započne ibadetom, zikrom, a salavat na Poslanika je dio tog zikra. Posebno je pohvalno donijeti salavat nakon sabah namaza, jer je ovo vrijeme koje nosi posebne blagoslove.

Donošenje salavata ujutro stvara pozitivan početak dana i podsjetnik na to da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naš najbolji uzor.

U jednoj predaji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko donese deset salavata na mene ujutro i deset salavata uvečer, stići će ga moj šefa’at (zauzimanje) na Sudnjem danu.“ (Taberani. Hafiz el-Iraki u svom djelu Tahridžul-ihja ovaj hadis ocijenio je kao slab)

Ovaj hadis podstiče vjernike da ujutro započnu dan sa salavatom, kako bi dobili blagoslov šefa’ata, koji će im pomoći na najtežem danu – Sudnjem danu.

 

• Salavat krajem dana

Kao što je važno donositi salavat na početku dana, isto tako je važno i korisno završiti dan salavatom. Prije nego što vjernik legne na počinak, treba se podsjetiti na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i izraziti zahvalnost za još jedan proveden dan u kojem su pokušali slijediti njegov sunnet. To je način da se dan zaključi s duhovnim smirajem, moleći Allaha za oprost i milost, kroz zagovorništvo Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio nas je da zikr i ibadet u večernjim satima, uključujući salavat, donose spokoj, zaštitu od nevolja i Allahovu blizinu. Zbog toga je preporučeno donositi salavat prije spavanja, s namjerom da se zaključi dan s Allahovim zadovoljstvom i milošću. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Najbliži meni na Sudnjem danu jesu oni koji su najviše donosili salavata na mene.“ (Tirmizi, br. 484)

 

Nakon počinjenog grijeha, kada se želi očistiti od toga

U hadisu kojeg prenosi Enes, radijallahu anhu, da je Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem,  rekao: „Donosite salavat na mene jer je donošenje salavata na mene čišćenje vaših grijeha, a ko na mene donese salavat jednom, Allah, dželle šanuhu, će na njega donijeti deset salavata.“ (Muslim, br. 384)

Ovaj hadis ističe važnost i blagodati donošenja salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i njegovu povezanost s čišćenjem od grijeha i sticanjem Allahove milosti.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu ističe da donošenje salavata na njega ima direktnu vezu s čišćenjem grijeha. Grijesi, ma koliko bili mali ili veliki, ostavljaju trag na srcu vjernika, udaljavaju ga od Allahove milosti i otežavaju mu napredak u duhovnom životu. Međutim, Allah, dželle šanuhu, kroz razne ibadete nudi načine za oprost i pročišćenje srca, a jedan od najjednostavnijih i najblagotvornijih načina jeste donošenje salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Salavat čisti srce od tamnih mrlja grijeha i usmjerava vjernika ka Allahovom oprostu i milosti. Ibn Kajjim el-Dževzijje u svom djelu Dželalul-efham želi naglasiti da svaki salavat, iako jednostavan čin, ima ogromnu duhovnu težinu jer predstavlja izravan oblik zikra (spominjanja Allaha) i podsjećanja na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je Allahov miljenik i zagovornik muslimana.

Donošenje salavata na Poslanika Muhammeda, sallahu alejhi ve sellem, nije samo čin ibadeta, već i način na koji se vjernici povezuju s njim. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je učitelj, vodič i zagovornik ummeta, a salavat podsjeća muslimane na njegovu misiju i primjer. Čestim donošenjem salavata vjernik jača svoju ljubav prema Poslaniku i motivira se da slijedi njegov sunnet (praksu).

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Najbliži meni na Sudnjem danu su oni koji su najviše donosili salavata na mene.“ (Tirmizi, br. 484)

Ovaj hadis, u kombinaciji s onim koji prenosi Enes, radijallahu anhu, pokazuje da donošenje salavata nije samo čin traženja Allahove milosti, već i sredstvo za postizanje blizine Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na budućem svijetu. Ta bliskost je iznimna počast i nagrada za one koji su revnosni u ovom ibadetu.

Hadis kojeg prenosi Enes, radijallahu anhu, donosi vjernicima važno podsjećanje na neprocjenjivu vrijednost donošenja salavata na Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Salavat je čin koji čisti grijehe, donosi Allahovu milost u deseterostrukoj mjeri i osigurava bliskost s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na Sudnjem danu.

U današnjem ubrzanom svijetu, ovo je jedan od najlakših ibadeta koji vjernik može činiti, a koji ima velike nagrade. Donošenje salavata treba postati dio svakodnevnog života muslimana, jer kroz to srce biva čišćeno, a Allahova milost stalno prisutna u životu vjernika.

 

U siromaštvu, neimaštini i bojazni da se u to zapadne

Prenosi nam Semure, radijallahu anhu: „Bili smo kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada dođe neki čovjek i upita: ”Koje djelo će me najviše približiti Allahu, dželle šanuhu?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: ”Istinit govor i čuvanje povjerenja.” Ja tada rekoh: ”Allahov Poslaniče, dodaj nam još nešto?” On reče: ”Klanjanje noću i post danju.” Ja ponovo rekoh: ”Allahov Poslaniče, dodaj nam još nešto?” On reče: ”Mnogo spominjanje Allaha, dželle šanuhu, i donošenje salavata na mene sprečava siromaštvo.” Ja tada rekoh: ”Poslaniče, dodaj nam još nešto?” On reče: ”Ko bude imam ljudima u namazu neka bude umjeren, jer zaista među njima ima starih, bolesnih, iznemoglih i ljudi s potrebama.”“ (Kaže Es-Sehavi u svome djelu El-kavl el-badi, str. 135: „Kurtubi prenosi ovu predaju bez lanca prenosilaca iz hadisa Ebu Bekra i Džabira b. Abdullaha i to zahtijeva dodatnu provjeru.“)

Ovaj hadis koji prenosi Semure, radijallahu anhu, oslikava važnost ključnih djela koja približavaju vjernika Allahu, dželle šanuhu. Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kroz svoja učenja uvijek je isticao praktične aspekte vjere koji ne samo da pročišćuju dušu, već pomažu vjerniku da izgradi čvrstu vezu sa svojim Stvoriteljem.

Međutim, kada je upitan da doda još savjeta, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posebno je naglasio važnost ”mnogo spominjanja Allaha i donošenja salavata na njega”, ističući da salavati sprečavaju siromaštvo. Ova veza između salavata i otklanjanja siromaštva podsjeća nas na važnost stalnog sjećanja na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i jačanje naše ljubavi prema njemu kroz salavate.

Salavati nisu samo duhovni čin koji nas povezuje s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, već i sredstvo za sticanje Allahove milosti i opskrbe. Donošenje salavata podstiče blagoslov u životu, otklanja tegobe i poteškoće, a vjerniku donosi unutrašnji mir i duhovni prosperitet. Kroz salavate, vjernik ostvaruje Allahovu milost, jer Allah, dželle šanuhu, desetostruko uzvraća onima koji donose salavate na Njegovog poslanika. Ova praksa jača našu svjesnost o važnosti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovog poslanstva.

Dakle, hadis nas podsjeća na uravnoteženost vjerskog života – da budemo iskreno predani ibadetu, svjesni Allahove prisutnosti kroz zikr, i da donosimo salavate na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

 

Prilikom kihanja

Donošenje salavata na Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u različitim situacijama, uključujući kihanje, tema je koja je bila predmet rasprave među islamskim učenjacima. Neki učenjaci, poput Ebu Muse El-Medinija i Bejhekija, smatraju da je pohvalno da čovjek, nakon što kihne i zahvali Allahu, dželle šanuhu, također donese salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ovaj stav potkrepljuju predajom u kojoj Ibn Omer, radijallahu anhu, kritikuje osobu koja nije donijela salavat nakon zahvale Allahu, nazivajući to “škrtarenjem”. Ovdje se naglašava blagodarnost i cjelovitost ibadeta, jer donošenje salavata povećava nagradu i blagoslove.

Na drugoj strani, postoje učenjaci koji smatraju da donošenje salavata u ovoj situaciji nije uobičajeno, kao što se to ne čini u drugim ibadetskim trenucima, poput ruku’a ili sedžde, gdje je fokus na određenim propisanim dovama. Ovaj stav počiva na razumijevanju da postoje specifična mjesta i ibadeti u kojima se salavat ne donosi, jer je fokus na drugim formama zikra.

 

Nakon uzimanja abdesta

Kada vjernik uzme abdest i nakon toga prouči šehadet i salavat, on ne samo da time završava fizički čin čišćenja, već ulazi u dublju duhovnu sferu, kroz koja stiče blagoslov i milost Allahovu. Abdest je prilika da se vjernik očisti od grijeha i pripremi za susret sa Stvoriteljem kroz namaz. Donošenje salavata na kraju tog čina označava upotpunjenje ibadeta i jača vezu između vjernika, Allaha, dželle šanuhu, i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

 

Prilikom ulaska u kuću

Sehl ibn Sead, radijallahu anhu, kaže: „Došao je neki čovjek Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i požalio se na siromaštvo i neimaštinu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: ”Kada uđeš u svoju kuću, nazovi selam, bio ko unutra ili ne, zatim donesi salavat na mene i prouči jedanput Kulhuvallahu ehad.” Kaže se da je taj čovjek tako postupio, pa mu je Allah dao nafaku koja je dotekla i njegovim komšijama i rodbini.“ (Kurtubi, Džami’ul-ahkamil-Kur’an, 22/566)

Dakle, nakon selama, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučuje donošenje salavata na njega. Ovaj čin ima višestruku vrijednost, jer pored toga što je izraz ljubavi i poštovanja prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, on donosi i blagoslov u život i dom onoga koji ga čini. Donošenje salavata priziva Allahovu milost, jer je poznato da Allah, dželle šanuhu, na onoga ko donese salavat jednom, uzvraća desetostruko. U ovom slučaju, donošenje salavata nakon ulaska u kuću dodatno otvara vrata bereketa i blagodati.

 

Na svakom mjestu gdje se čini zikr – spominje Allah dž.š.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Zaista, Allah Uzvišeni ima meleke koji obilaze puteve tražeći one koji se bave zikrom (spominjanjem Allaha). Kada naiđu na skupinu ljudi koja spominje Allaha, međusobno kažu: ”Dođite, našli smo ono što tražimo.” Onda ih okruže svojim krilima sve do neba. Njihov Gospodar ih pita, a On najbolje zna: ”Šta govore Moji robovi?” Oni odgovaraju: ”Slave Te, veličaju Te, hvale Te i uzdižu Te.” Zatim Allah pita: ”Da li su Me vidjeli?” Oni kažu: ”Ne, nisu Te vidjeli, Gospodaru.” Tada Allah kaže: ”A kako bi bilo da su Me vidjeli?” Oni odgovaraju: ”Da su Te vidjeli, još bi Te više obožavali, još više veličali i još više hvalili.” Allah ponovo pita: ”Šta traže od Mene?” Oni odgovaraju: ”Traže Tvoj Džennet.” Allah pita: ”Jesu li ga vidjeli?” Oni kažu: ”Ne, Gospodaru, nisu ga vidjeli.” Allah kaže: ”A kako bi bilo da su ga vidjeli?” Oni kažu: ”Da su ga vidjeli, još više bi ga željeli, još više bi se za njega trudili i imali bi još veću želju za njim.” Allah pita: ”Od čega traže zaštitu?” Oni odgovaraju: ”Traže zaštitu od Tvoje vatre.” Allah kaže: ”Jesu li je vidjeli?” Oni kažu: ”Ne, Gospodaru, nisu je vidjeli.” Allah kaže: ”A kako bi bilo da su je vidjeli?” Oni odgovaraju: ”Da su je vidjeli, još bi više bježali od nje i još bi se više bojali.” Tada Allah kaže: ”Svjedočim vam da Sam im oprostio.” Jedan od meleka tada kaže: ”Među njima je i osoba koja nije od njih, došla je samo zbog neke potrebe.” Allah kaže: ”Oni su skupina u čijem društvu neće propasti ni onaj ko je došao zbog neke druge potrebe.”“ (Buhari, br. 6408)

Hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, ističe posebnu vrijednost i blagoslov koje donosi učestvovanje u halkama zikra – skupinama koje se okupljaju kako bi spominjale Allaha, dželle šanuhu, i donosile salavate na Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu nam otkriva da Allah, dželle šanuhu, ima vrstu meleka koji se kreću po svijetu tražeći ove skupine, te da, kada naiđu na njih, sjedaju s njima i učestvuju u zikru i salavatima.

Hadis nas također podsjeća na ključnu ulogu salavata u životu vjernika. Donošenje salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije samo čin poštovanja prema njemu, već i sredstvo putem kojeg vjernici dobijaju Allahovu milost. Učestvovanje u zikru i salavatima prilika je za duhovno uzdizanje, povezivanje s Allahom i jačanje ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Ovaj hadis podstiče muslimane da redovno učestvuju u halkama zikra i da donose salavate na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Allah, dželle šanuhu, kroz prisustvo meleka i Njegovu milost,onosi blagoslov i oprost onima koji se spominju Njegovo ime i iskazuju ljubav prema Njegovom Poslaniku

Nastavit će se…

 

Glas islama 349, R: Hadis , A: Edin Redžepović