Smisao čovjekovog činjenja dobra i uvakufljivanja jeste da se uzdigne iznad dunjalučke prizemnosti, a trajno dobro djelo – vakuf najsigurniji je vid uzdizanja iznad ovosvjetske prolaznosti. Vakifi svojim uvakufljivanjem čine da vakufi postaju sastavni dio pravnog sistema vjerske, prosvjetne, kulturno-obrazovne, socijalne, zdravstvene ili humanitarne institucije. Osnivaju se i registruju u pisanoj formi pred svjedocima, te postaju punopravni javni akt i trajno dobro. Vjernici se tokom života trude da učine što više dobrih djela, posebno trajnih – hajrata, vakufa, a samo izuzetni uz sve spremni su uvakufiti i vlastiti život u misiji izgradnje i odbrane pravih i trajnih vrijednosti.

Još od dolaska islama na naše prostore i vremena Gazi Isa-bega Ishakovića sandžačke porodice čuvale su vrijednosti kao što su čvrsto vjerovanje u Allaha dž.š., tevhid – Božije jedinstvo, Jednoća, ‘ilm – znanje, irfan – spoznaja, ‘akl – razum, hikmet – mudrost, insan – biti čovjek, amel – djela (dobra), hakk – istina, ahlak – odgoj, islam – pokornost Allahu dž.š., adl – pravda i dr. U kućama se čuvao i učio Kur’an a.š., vezli se ili pisali natpisi Ajetul-Kursije, kaligrafski natpisi kraćih sura, izvjesnih ajeta ili hadisa. I bez obzira na brojne vanjske manifestacije, krize i sl., oni su čuvali svoj duhovni mir, vjeru, sjećali se konstantno Stvoritelja, oslanjali se na Njega, promišljali duboko i koristili svoje dragocjeno vrijeme, raspoređujući ga, te uspješno završavajući svoje obaveze.

Velika obaveza  vjernika, između ostalog, jeste i da gradi, čuva, brani i unaprjeđuje zadužbinu  – vakuf, da poštuje i cijeni njegovog vakifa, da ga po dobru spominje i čuva njegov amanet. To je put dobra i pravde.

Kaba u Mekki je jedan od najstarijih vakufa. Sagradio ju je Ibrahim a.s. sa svojim sinom Ismailom a.s. i ona je kibla vjernicima u namazu, oko koje se čini tavaf na hadžu, te koja je zajedno sa svojim haremom, i haremom Poslanikove džamije u Medini, sveto mjesto koje istovremeno predstavlja i prostor za svojevrsni kongres muslimana svijeta.

Najstariju vakufnamu na našim prostorima napisao je Isa-beg Ishaković, osnivač Skoplja, Novog Pazara, Šapca i Sarajeva.

Najpoznatiji čuvar zatečenih vakufa i osnivač brojnih novih vakufa današnjice u Sandžaku je akademik, prosvjetitelj, lider, vakif, rahm. Muamer Zukorlić – Muftija čije vakufe čuvaju i put djelovanja slijede vjernici na čelu sa predsjednikom Mešihata muftijom dr. Mevlud-ef. Dudićem, rukovodiocima ustanova Islamske zajednice, kao i svi sljedbenici i poštovaoci pokreta kojeg je osnovao muftija Zukorlić.

Kaže se u Kur’anu a.š.: ,,Nećete postići dobročinstvo sve dok ne udijelite dio onoga što vam je najdraže, a bilo što vi udijelite Allah će zasigurno to znati.” (Ali Imran, 92)

Po hadisu, kada čovjek preseli na Ahiret prestanu mu teći nagrade za djela, osim u tri slučaja: trajna sadaka, trajno dobro djelo, hajrat, vakuf; znanje kojim se drugi koriste nakon njegove smrti i dobro odgojeno dijete koje upućuje dovu za njega.

Dobročinitelji i nakon smrti nastavljaju da žive u srcima ljudi koji ih po dobru spominju, a njihova dobra djela teku i dalje se sabirajući, što će im na drugom svijetu biti od koristi na Dan polaganja računa, kao i u vječnosti.

إِنَّا نَحۡنُ نُحۡيِ ٱلۡمَوۡتَىٰ وَنَكۡتُبُ مَا قَدَّمُواْ وَءَاثَٰرَهُمۡۚ وَكُلَّ شَيۡءٍ أَحۡصَيۡنَٰهُ فِيٓ إِمَامٖ مُّبِينٖ

,,Uistinu, Mi ćemo vratiti mrtve u život, i Mi ćemo ubilježiti sva djela koja su unaprijed poslali, i tragove koje su ostavili iza sebe, jer o svemu mi vodimo računa u Zapisu Jasnom.” (Jasin, 12)

R: Islamske teme, Autor: Doc. dr. Mersada Nuruddina Agović, Glas islama 331