Period između dva broja obilježio je niz važnih događaja. U nedjelju 11. jula ponovo smo bili u Potočarima i sjetili se svih šehida koji su stradali u počinjenom genocidu, te klanjali dženazu za njih 19 koji su tek nakon 26 godina dobili svoj mezar, među kojima je najmlađa žrtva imala je 16, a najstarija 63 godine. Među žrtvama je i jedna žena koja je imala 24 godine, kao i otac i sin Hajro i Jusuf. Sa druge strane, uprkos sjećanju na stavičan genocid koji se desio prije 26 godina, bošnjačka intelektualna elita ima snage, volje i hrabrosti da izučava svoju historiju, da uzima pouku, da rasvjetljava činjenice i da se intelektualnim radom i znanjem bori za opstanak i napredak bošnjačke zajednice u Sandžaku. U tom smislu, proteklih mjesec i više dana publiciran je i promoviran četvorotomni naslov „Bijela knjiga žrtava Sandžaka 1941-1945.“ autora Fehima Džogovića i akademika Šerba Rastodera gdje prvi tom predstavljaju dokumenti, drugi i treći obrađuju Bjelopoljski srez i općinu Petnjicu, dok četvrti tom govori o suđenjima Bošnjacima Crne Gore za (ne)djela počinjena tokom spomenutog rata. Kako su promotori kazali, ovaj serijal planiran je u 10 tomova i obradit će i Novi Pazar, Tutin, Sjenicu, Priboj, Prijepolje, Novu Varoš, Plav i Gusinje. Pored ovog četvoroknjižja, promoviran je i dvotom „Parole i činjenice – za slobodu, pravo i čast Crne Gore“ autora akademika Rastodera. Ono što je posebno izazivalo interesovanje i punilo sale u kojima su promocije priređivane jeste zvučan intelektualni sklop promotora – od autora akademika Šerba Rastodera, preko akademika Muamera Zukorlića, dr. Nebojše Vučinića, mr. Novaka Adžića, mr. Saita Šabotića, muftije hfz. Abdurrahman-ef. Kujevića, do autora Fehima Džogovića. Taj, kako neko reče, „mobilni vakuf znanja“ obišao je Podgoricu, Sarajevo, Rožaje, Gusinje, Bijelo Polje, Petnjicu, a u planu je još promocija. Također, na kraju, ali najvažnije, period između dva broja obilježile su kurban-bajramske aktivnost