


PITANJE: Jedan naš čitalac kaže: „Nedavno sam dobio sina i, kao što i sami znate, naš kraj je pun nekakvih običaja koji se prenose s koljena na koljeno, da ne kažem sujeverja, jer mi je to dvoje teško razdvojiti. Pošto je dijete došlo na ovaj svijet, hvala dragom Allahu, naravno da su počeli savjeti sa raznih strana: tetki, strina, komšinica – kako se ne smije ovo, ne smije ono… Molio bih vas da me posavjetujete šta je ispravno po našoj vjeri činiti, jer mi je to najvažnije, a običaje za koje ne znam razlog ne želim da primjenjujem. Spomenut ću nekoliko primjera, da ne kažem savjeta koje sam dobio:
ne smije dijete izlaziti iz kuće u šetnju s majkom dok ne prođe 40 dana od rođenja,
paziti da pelene i bebine stvari ne prenoće vani dok se suše od pranja, već navečer unijeti robu u kuću,
naravno, crveni konac je neizbježan dio, pa savjetuju da se stavi oko lijeve ruke,
izvrnuti neku od čarapica kad se oblači dijete i tako dalje…
Još jedno pitanje za kraj: kada je, po Vama – tj. po našoj vjeri – najbolje sunetiti dijete?“
ODGOVOR:
Puno je roditelja koji se nađu u ovakvoj ili sličnoj situaciji, a dosta je i onih koji zbog lične neupućenosti i nepoznavanja propisa vjere poslušaju „savjete“ koji im se upute, a tiču se djeteta. Roditelj je po ovom pitanju najosjetljiviji i, u cilju „zaštite“ djeteta, vrlo često čini sve što mu se kaže.
O čemu je riječ? Shodno propisima naše čiste vjere, roditelj kojem Allah podari dijete dužan je ispuniti svoje obaveze prema novorođenčetu, a tih dužnosti ima dosta. U jednom hadisu Poslanik, a.s., spominje pet fundamentalnih dužnosti roditelja prema djetetu i kaže:
„Roditelj je obavezan prema djetetu: da mu dadne lijepo islamsko ime, da ga lijepo odgoji, da ga poduči pismenosti, plivanju i vještinama zaštite svoga života i vjere, da ga izdržava imovinom zarađenom na halal način i da ga oženi, odnosno, ako je kćerka, da je uda, kada dođe vrijeme za to.“
Dakle, prva dužnost roditelja jeste da mu odabere lijepo muslimansko ime, jer ime prati čovjeka od rođenja kroz cijeli život, poslije smrti u kaburu, ali i na Sudnjem danu. Zato Poslanik, a.s., podstiče roditelje da odaberu najljepše ime za svoje dijete:
„Dajite djeci lijepa islamska imena, jer ćete se i u Džennetu po njima zvati.“
Posebno treba biti pažljiv, ozbiljan i odgovoran prema imenu Muhammed, ukoliko se daje djetetu:
„Ako svom djetetu date ime Muhammed, poštujte ga i dajte mu lijepo mjesto u sredini i društvu, i nemojte ga grditi!“
Dakle, dječije je neopozivo pravo, a roditeljska bespogovorna dužnost da im daju lijepa imena sa islamskim značenjem i sadržajem. S druge strane, mnogobrojni su hadisi iz kojih se jasno vidi da je Poslanik, a.s., zabranjivao da se djeci daju neislamska imena i imena ružnih značenja:
„Kada bi Poslaniku došao kakav čovjek ružnog imena koje mu se nije dopadalo, on bi to ime zamijenio ljepšim.“
Poslanik, a.s., kaže:
„U koga se rodi dijete, proučite mu ezan na desno, a ikamet na lijevo uho.“
Poslanik, a.s., čak garantira da ono dijete kome se prouči ezan i ikamet neće bolovati od jedne veoma opasne bolesti:
„Kome se rodi dijete, pa mu prouči ezan na desno, a ikamet na lijevo uho, neće oboljeti od padavice.“
O odgoju djeteta Poslanik, a.s., kaže:
„Ne može čovjek ništa vrjednije i bolje ostaviti svome djetetu od lijepog islamskog odgoja.“
Također kaže:
„Poučavajte (svoju djecu) znanju, jer je doista u tom poučavanju veliko dobro: traženje znanja je ibadet, ponavljanje naučenog je tesbih – slavljenje Allaha, potraga za znanjem je trud na Allahovom putu – džihad, znanje je približavanje Allahovoj milosti, a poučavanje drugog koji ne zna je sadaka.“
Savjetujući Ibn Abbasa, r.a., Muhammed, a.s., je rekao:
„O dječače, naučit ću te sljedećem: čuvaj Allaha – pa će On tebe čuvati; traži Allaha – naći ćeš Ga ispred sebe; kada se obraćaš – obraćaj se Allahu; kada tražiš pomoć – traži je od Allaha. Znaj: da se čitav svijet sakupi da ti učini neko dobro, ne može ti učiniti, osim ako je to Allah odredio. I da se cio svijet sakupi da ti naškodi, ne može ti naškoditi, osim ako ti je Allah odredio.“ (Tirmizi)
Glas islama, 224, R: Pitanja i odgovori, A: Dr. Rešad ef. Plojović