PITANJE: Pred nama je mjesec rebiu-l-evvel, a sa njim i obilježavanje 12. rebiu-l-evvela, dana rođenja Poslanika a.s., tj. dani Mevluda, pa se postavlja pitanje vrijednosti i utemeljenosti organiziranja različitih programa tim povodom?

ODGOVOR: Obilježavanje ovog datuma na našim prostorima tradicija je koja traje više vjekova, a usuđujem se reći, od dolaska islama na ove prostore, tako da u onome što danas Islamska zajednica i muslimani čine nema ništa novo, ništa neobično, a posebno ništa štetno i suprotno vjeri.

Tačno je da postoje različiti stavovi u pogledu obilježavanja dana rođenja Poslanika a.s., međutim većina islamske uleme ehli sunneta smatra da u tome nema ničega suprotnog vjeri, niti se radi o kršenju sunneta Poslanika a.s., a posebno nema ničega štetnog.

Dio uleme, selefijske orijentacije, smatraju obilježavanje rođendana Poslanika a.s. novotarijom, koja nema utemeljenosti u tradiciji Poslanika a.s., što je po njima zabluda koja vodi u Džehennem.

To svoje mišljenje potkrjepljuju sljedećim dokazima, pa kažu:

„Allahov Poslanik a.s. nije obilježavao svoj rođendan niti njegovi ashabi.“

„Obilježavanjem njegovog rođendana svečanostima pojava je kojom se izražava svetost i veličanje Allahovog Poslanika a.s., a to ga dovodi da se stavlja iznad stepena čovjeka…“

„Obilježavanje Mevluda obično bude sa pohvalama i pretjeranim hvaljenjem Poslanika a.s., a to je suprotno njegovim riječima: – Nemojte me pretjerano hvaliti kao što su kršćani hvalili Isa a.s., sina Merjeminog.“

Međutim, većina islamske uleme smatra da dokazi koje navode nisu dovoljni za formiranje stava o kategoričnoj zabrani, tako da tvrdnja da je Mevlud bid’a i da ga nije prakticirao Resulullah a.s., niti ashabi niti njihovi sljedbenici, ne ukazuje na zabranu, jer niko od spomenutih nije zabranio obilježavanje Mevluda. Mnogo je pojava koje nisu radili Poslanik a.s. ni ashabi, a iste su praktikovane u vremenu koje je uslijedilo poslije njih. Obično se je gledalo u sadržaj datih pojava, pa ako su sadržavale nešto što je u suprotnosti sa jasnim kur’ansko-sunnetskim dokazima, onda bi se to osuđivalo i zabranjivalo, a ako bi se aktuelne novine poklapale sa propisima vjere, ili donosile određene koristi, bez ikakve štete, onda bi se te pojave smatrale dozvoljenim ili poželjnim.

Što se tiče njihovog stava da je „izvođenje Mevluda pojava kojom se veliča Poslanik a.s. takvim veličanjem da to nadilazi stepen čovjeka-poslanika“, ovaj govor je također netačan i neprihvatljiv, zato što se svečanost sjećanja na njegovo rođenje ni u kojem svom elementu ne smatra, niti sadrži bilo koji vid posebnog veličanja ili posvećivanja. U njima su izrazi poštivanja i ljubavi prema Allahovom Poslaniku a.s., a oboje je utemeljeno islamom. Mevludskom svečanosti iskazuje se zahvalnost Allahu dž.š. na blagodatima koje je dao njegovim rođenjem. On je spasio čovječanstvo i uputio ga na pravi put. Zbog svega toga nemoguće je da poštivanje Poslanika a.s. i iskazivanje ljubavi prema njemu bude faktor njegovog uzdizanja iznad stepena čovjeka-poslanika i njegovo stavljanje na stupanj koji mu ne pripada. Jer kada bi bilo tako, onda bi to Allah dž.š. strogo zabranio. A nije tako, jer Allah dž.š. traži da se voli i poštuje Poslanik Muhammed a.s. U Kur’anu Allah dž.š. naglašava da On i Njegovi meleki donose salavat na Poslanika i poziva vjernike da i oni to čine.

Njihov dokaz zabrane održavanja mevludskih svečanosti hadisom Poslanika a.s.: „Nemojte pretjerivati sa mnom, kao što su kršćani pretjerali sa Isaom, sinom Merjeminim“ podrazumijeva da je hvaljenje Muhammeda a.s. i prevelika ljubav prema njemu ono što se zabranjuje, a to je bez sumnje pogrešno shvatanje.

Sljedbenici Isa a.s. su Božijeg poslanika Isa a.s. proglasili „sinom“ Božijim, čime su učinili širk Allahu dž.š. „Kršćani kažu: – Mesih je sin Božiji…“ (Kur’an) Suština Poslanikove a.s. poruke svome ummetu ovim hadisom jeste da ne bi neko sličnu stvar uradio sa Poslanikom Muhammedom a.s., a nije nikako cilj da saopći kako ne treba voljeti i poštovati Poslanika Muhammeda a.s.

Sa druge strane, brojni su dokazi onih koji obilježavanje Mevluda smatraju dozvoljenim i pohvaljenim postupkom, kao što su:

– Ajeti koji govore o obaveznosti poštivanja i iskazivanja počasti prema Allahovom poslaniku Muhammedu a.s. kao npr.: „O vjernici, nemojte dozivati Allahova Poslanika kao što vi dozivate jedni druge“, pa su temeljeći na tome rekli da je iskazivanje počasti i poštivanja prema Muhammedu a.s. da se svake godine sjećaju Mevludom njegovog rođendana.

– Allah dž.š. kaže: „Reci, ako volite Allaha i Njegovog poslanika onda me slijedite, vas će voljeti Allah…” Ovi učenjaci kažu: „Sjećanjem na Poslanikovo a.s. rođenje, kroz učenje Mevluda, na kojima se recitiraju odlomci iz Poslanikovog a.s. života, postiže se gore traženi cilj. Na mevludskim svečanostima ljudi se pouče o Poslaniku a.s. i načinu slijeđenja njegovog sunneta, a to sve rezultira plodovima ljubavi prema Allahu dž.š. i ljubavi prema Njegovom Poslaniku. Svi koji prisustvuju mevludima su ljudi koji vole Poslanika a.s. i koji mnogo donose salavate na njega.“

– Hadis Allahovog Poslanika a.s. u kome je rekao: „Mnogo donosite salavate na mene, jer ko donese na mene salavat jedanput Allah dž.š. će na njega deset puta…“

– Hafiz Ibn Hadžer El-Askalani dozvolio je obilježavanje Poslanikovog rođendana (Mevluda) sa svečanostima kijasom (analogijom) na slučaj koji je zabilježen u Buhariji i Muslimu. Riječ je o situaciji u kojoj je Poslanik a.s. zatekao medinske Jevreje kako poste (Ašuru) deseti dan Muharrema, pa ih je upitao zbog čega to rade. Oni su odgovorili da je to iz zahvalnosti prema Bogu Koji je na taj dan pomogao i spasio Musa a.s. i Izraelićane. Poslanik a.s. je to odobrio i rekao da smo mi muslimani preči da obilježavamo ove dane i iskazujemo zahvalnost Allahu dž.š. Analogno ovom slučaju uzima se da je dan Poslanikovog rođenja najveća blagodat data ljudskom rodu, pa bi muslimani iz zahvalnosti prema Allahu dž.š. trebali da se raduju tome danu i iskazuju mu zahvalnost.

Nakon svega navedenog može se zaključiti da svečanosti kojima se obilježava Poslanikovo a.s. rođenje ne samo da su utemeljene islamom, već su poželjne i preporučene. Ono što bih lično sugerirao organizatorima jeste:

– Da svečanost počne sa odlomcima iz Kur’ana; da se čita što više teksta koji sadrži detalje iz Poslanikovog a.s. života; navođenje nekih mu’džiza i momenata iz kojih se može uzeti pouka; da prisutni prouče što više salavata, a posebno kada god se spomene ime Poslanika Muhammeda a.s.; da manifestacija sadrži kaside o Muhammedu a.s.; da se izbjegava prenošenje događaja iz života Muhammeda a.s. koji nisu zasnovani na autentičnoj predaji; da se tom prilikom vodi računa o islamskom edebu (kulturi ponašanja i odijevanja u džamiji ili kući) i ne dozvoli da se bilo kojim gestom izađe iz okvira Šeriata; da sadrži prigodne vazu-nasihate putem kojih će se prisutnima ukazati na najznačajnije poruke i pouke iz rođenja, života i poslaničke misije Muhameda a.s., a koje su aktuelne u svakom vremenu, pa i u našem današnjem. A Allah najbolje zna.

Glas islama 359, R: Pitanja i odgovori,  A: dr. Rešad ef. Plojović