Slično avansnom ugovoru (selem), naručena proizvodnja – istisna spada u izuzetke od općih pravila na osnovu kojih se ne dozvoljava trgovina robom koja ne postoji ili nije u posjedu prodavca u trenutku sklapanja ugovora. Razlog ove opće zabrane jeste potpuna zaštita od mogućeg gubitka ili neizvršenja posla, s time da mudrost u šerijatskoj dopuštenosti ugovora kao što su selem i istisna leži u olakšavanju poslovnih procesa među ljudima, posebno na poljima naručene proizvodnje i uzgajanja dobara. Sama definicija arapskog pojma istisna dolazi od glagola istasne’a, što znači tražiti od nekoga da nešto proizvede, napravi, načini itd. Istisna u okviru islamskih finansija može se definirati kao ugovor između kupca i proizvođača u kojem se proizvođač obavezuje da će napraviti (proizvesti) određeni proizvod prema unaprijed određenim specifikacijama i određenu cijenu, pri čemu će koristiti sopstveni materijal i resurse. Ovo je posljednje je veoma važna stavka, jer ukoliko proizvođač koristiti svoj materijal onda se radi o istisna ugovoru, ali ukoliko materijal obezbijedi kupac onda to značajno mijenja koncept i taj ugovor postaje idžara, odnosno ugovor o najmu.

Za razliku od murabehe (trgovine), idžare (najma), mušareke (partnerstva), selema (avansiranja) i drugih ugovora koji svoj legalitet crpe iz Kur’ana, koncept istisna svoj legalitet crpi iz sunneta Božijeg Poslanika s.a.v.s. gdje se bilježi da je naručio da mu se izrade prsten i mimber. Također, hanefijska pravna škola odobrava ovaj ugovor na osnovu principa pravne preferencije (istihsan) argumentirajući da je istisna ugovor specifičan i zaseban, dok ostale pravne škole ovaj ugovor svrstavaju pod selem modelom. Važno je napomenuti da je istisna ugovor stoljećima korišten među muslimanima kao šerijatski prihvatljiv vid poslovanja.

Kao i svi modeli u okviru islamskih finansija, ugovor naručene proizvodnje (istisna) ima posebne uslove koji se moraju ispuniti kako bi bio validan:

• Predmet ugovora i sve specifikacije moraju biti određeni i definirani ugovorom (kvalitet, količina, vrsta, karakteristike),
• Predmet ugovora mora biti proizvod za koji treba vrijeme da se proizvede. Poljoprivredna dobra, životinje i životinjski proizvodi ili gotovi proizvodi nisu predmet istisna ugovora, već selem
• Prema preferirajućem mišljenju islamskih pravnika, tačan datum isporuke proizvodnje ne mora biti precizno definiran, već se definira krajnji rok za isporuku do kojeg proizvođač mora dostaviti proizvod.
• Iako postoje razilaženja među pravnicima, općenito, istisna ugovor nije obavezujući i može se jednostrano raskinuti sve dok proizvođač ne otpočne sa proizvodnjom. Onog trenutka kada je proizvodnja otpočela, ugovor postaje obavezujući za kupca i ne može se jednostrano raskinuti.
• Cijena mora biti unaprijed dogovorena i ne može se jednostrano mijenjati. Tokom ugovora dozvoljena je korekcija cijene naručene proizvodnje uz obostrani dogovor i pristanak, uzimajući u obzir faktor vremena u okviru kojeg se dešava proizvodnja.
• Plaćanje robe vrši se novcem, ali je dozvoljeno platiti u naturi ili drugim prihvatljivim vidovima plaćanja. Za razliku od selem ugovora, gdje se cijena mora isplatiti odmah, istisna ugovor dozvoljava odgodu plaćanja do isporuke robe ili nekog drugog roka uz obostrani dogovor. Dozvoljeno je plaćanje u ratama, a preporučljivo je i plaćanje u ratama u određenim fazama proizvodnje, posebno kod većih projekata koji su finansijski i vremenski zahtjevniji.
• Ukoliko je islamska banka dio istisna ugovora ona ima pravo zahtijevati od proizvođača kolateral (depozit i druga vrsta kolaterala – mjenica, hipoteka, zalog) ili garanciju za dobro izvršenje posla. Ukoliko proizvođač priloži sigurnosni depozit kao kolateral, onda se taj depozit kasnije može smatrati i dijelom cijene. Ukoliko proizvođač ne ispuni ugovorne obaveze, banka ima pravo iskoristiti raspoloživi kolateral ili garancije kako bi namirila nastalu štetu.
• Obje strane mogu odrediti i kaznene odredbe (penale) u slučaju neizvršenja obaveza. Npr. ukoliko proizvođač ne isporuči robu na vrijeme, dodaje se određeni iznos procenata na ukupnu cijenu svakim danom kašnjenja dok se roba ne isporuči, osim ako kašnjenje nije prouzrokovano višom silom (force majeure).
• Nije obavezujuće da ugovorna strana proizvede predmet ugovora. To može uraditi i treća strana, a ključno je da sve specifikacije vezane za predmet ugovora, odnosno proizvod budu ispunjene. Ovaj detalj pruža velike mogućnosti i fleksibilnost kod modernog poslovanja.
• Kupac ima pravo da ne preuzme i ne plati robu ukoliko nije ispoštovana neka od specifikacija predmeta ugovora.

Kao što smo već napominjali, istisna ugovor stoljećima je korišten od strane muslimana i igrao je ključnu ulogu u razvoju proizvodnje i promoviranju inovacije, posebno u zlatnom dobu razvoja muslimanskih društava i zajednica. Uslijed industrijske revolucije, koju su muslimani, nažalost, propustili i nisu dali svoj doprinos, već su je uvezli od strane drugih, ovaj ugovor poprima ozbiljnije i složenije dimenzije na poljima građevinarstva, finansiranju teške industrije i proizvodnje. Ovaj ugovor može se koristiti za:

• Finansiranje građevinskog sektora: stanogradnja, izgradnja bolnica, škola itd.
• Finansiranje teške industrije: proizvodnja brodova, aviona, industrijskih mašina itd.
• Finansiranje sektora proizvodnje malih i srednjih preduzeća.

Također, islamska banka može finansirati i izgradnju kuća za svoje klijente na osnovu ovog ugovora. Npr. klijent se obraća banci sa zahtjevom da u njegovo ime proizvede (napravi) kuću. Banka potpisuje ugovor sa klijentom na osnovu kojeg se tačno znaju sve specifikacije kuće koja treba biti izgrađena sa definiranim rokovima i svim ostalim detaljima. Ugovorena cijena predstavlja cijenu izgradnje i profit banke koju klijent plaća u dogovorenima ratama. S obzirom da se banka ne bavi građevinom, ona angažira treće lice, kompaniju koja će izgraditi kuću sa svim dogovorenim specifikacijama. Po završetku radova firma isporučuje ključeve banci, a banka klijentu. Na gore navedene načine islamska banka može koristiti istisna ugovor za finansiranje fizičkih i pravnih lica. Pored navedenih polja gdje se ovaj ugovor može koristiti, svoju namjenu može imati i na poljima finansiranja projekata i finansiranja izvoza.

Kao i svi poslovni poduhvati i modeli, ovaj ugovor ima svoje rizike, među kojima su najveći: rizik isporuke, rizik cijene, rizik čuvanja robe i tržišni rizik. Na ugovornim stranama je da što preciznije definiraju ugovor i procijene sve moguće rizike i načine prevazilaženja kako bi se ugovor uspješno realizirao. Važno je napomenuti da je ulaganje truda i rizika uslov da bi poslovanje bilo prihvatljivo sa aspekta islamskog prava.

Glas islama 340, R: Islamsko bankarstvo, A: Msc. hfz. Haris Zogić