ODGOVOR JE U KUR’ANU

Uzvišeni Allah kaže: „Uspjeli su vjernici koji su u svojim namazi ma skrušeni.“ (El-Mu’min, 1-2) Arapska riječ hašiun/skrušeni je izvedena od riječi hušu’un, što znači: strah i skrušenost. Znači, oni koji namaz obavljaju skruše no i sa strahom od Allaha, uspjet će i postići će velike koristi. Oni koji klanjaju površno, bez skru šenosti u namazu, neće ostvariti nikakve koristi od namaza. Taj mali broj muslimana, koji klanja ju a nisu dobri, namaz obavlja ju površno, bez skrušenosti. Da bi neko bio skrušen u namazu mora poznavati značenje onoga što uči i izvršavati Allahove na redbe.

TRAGOVI NAMAZA

Ima muslimana koji obavljaju namaz, ali na njima nema nika kvog traga namaza. Kako ćete izvršiti naredbu koju ne razumi jete? Morate poslušati Allahove naredbe da biste postigli koristi namaza. Zamislite da vam jedan od najredovnijih radnika koje imate dođe u kancelariju i poč ne vas hvaliti, ali kada ga nešto zaposlite, makar to bilo da vam donese čašu vode, on nastav lja sa hvaljenjem i ne odlazi po vodu. Kažete mu: „Ovo je veoma važno pismo. Odnesi ga na tu i tu adresu, hitno je!“ Ali, on se ne pomjera iz kancelarije i izgova ra: “Ja sam poslušan gazdi. Moj gazda je najbolji!” Šta ćete uradi ti? Hoćete li ga unaprijediti? Ne, istjerat ćete ga s posla.

PACIJENT MORA POŠTOVATI TERAPIJU

Mi smo Allahovi robovi. Mora mo izvršavati Njegove naredbe. Nije dovoljno samo obavljati molitve. Kao kada ljekar napiše pacijentu recept koga se mora pridržavati, npr. mora uzimati te rapiju tri puta dnevno. Pacijent uzme taj papir i redovno, sa naj dubljim ubjeđenjem, čita taj re cept tri puta dnevno, ali ne radi ono što u njemu piše: ne uzima tablete, niti poštuje terapiju. Da li će ozdraviti? Da bismo od namaza imali ko risti moramo slijediti uputstva koja čujemo u njemu. Neki lju di obavljaju namaz, ali od njega nemaju nikakve koristi. Allah ih spominje u Kur’anu: „Pa teško klanjačima koji su nemarni pre ma svome namazu, koji se samo pretvaraju, a nikome ništa ni u naruč ne daju!“ (El-Maun, 4-7) Ovakvi klanjaju samo da bi ih drugi vidjeli. Teško njima! „Kada (munafici) ustaju da na maz obavljaju, lijeno se dižu i pri kazuju se svijetu, a Allaha samo malo spominju.“ (En-Nisa, 142)

NEMA OPRAVDANJA ZA NEMAR PREMA NAMAZU

Namaz je stroga obaveza. Za ostavljanje namaza nema nika kvog opravdanja. Čak i kada pu tuje čovjek mora obaviti namaz, uz olakšicu skraćenja i spajanja namaza. Čak i na bojnom polju morate obavljati namaze. „Kada ti budeš među njima i s njima budeš htio obaviti namaz, neka jedna grupa s tobom klanja i neka oružje uzmu; i dok budu na sedždi, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođe druga grupa koja nije klanjala i neka s tobom klanjaju, ali neka drže oružje svoje i oprezni budu!“ (En-Nisa, 102) „Ako se budete bojali, onda klanjajte hodeći ili jašući! A kada budete sigurni, spominjite Allaha onako kako vas je On naučio o onome što niste znali.“ (El-Bekare, 239) „A ako budete sigurni, namaz obavljajte u potpunosti, jer na maz je propisan vjernicima u određenim vremenskim razmaci ma!“ (En-Nisa, 103) Namaz je obavezan čak i bole snima. Časni Kur’an kaže: „…koji Allaha spominju stojeći, sjedeći i ležeći na bokovima.“ (Ali Imran, 191) Jedan bolesnik je došao Vje rovjesniku s.a.v.s. i pitao ga kako da obavlja namaz. Božji Poslanik mu odgovori: “Klanjaj stojeći. Ako ne možeš stojeći, klanjaj sje deći. Ako ne možeš ni tako, kla njaj ležeći na stranu.” (El-Buhari) Čak i kada ste bolesni nemate opravdanja za propuštene na maze. Možete klanjati i išaretom, ali namaz ne smijete propustiti. Časni Kur’an kaže: „Vaši su zaštit nici samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno namaz obav ljaju i zekat daju.“ (El-Maida, 55) Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Prvo zašta će čovjek na Sudnjem danu biti pitan je namaz.” (Ebu Davud) „Razlika između musli mana i nevjernika je u napušta nju namaza.“ (Ebu Davud) Shod no ovim hadisima, ostavljač na maza je nevjernik. Časni Kur’an kaže: „Oni će se u džennetskim baščama raspitivati o nevjerni cima: ‘Šta vas je u Sekar dovelo?› Reći će: ‘Nismo bili od onih koji su namaze obavljali.“ (El-Muddessir, 41-43) Ibrahim a.s. je učio dovu: „Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo namaz; Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju!“ (Ibrahim, 40) Poznata je dova iz sure El-Be kare: „Gospodaru naš, daj nam dobro na ovom i Drugom svijetu i sačuvaj nas od vatre paklene!“ (El-Bekare, 201) Reci: “Klanjanje moje, i obre di moji, i život moj, i smrt moja, posvećeni su Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musli man.“ (El-En’am, 162-163)

Glas islama, 238, R: Duhovnost, A: Senad Redžepović